‘Tu žive ljudi’ – studio za uređenje interijera koji je u samo dvije godine ostvario brutalan uspjeh
‘Projekti uređenja interijera. Izvedba projekta – organizacija i vođenje adaptacija. People centered design, odnosno Dizajn orijentiran na ljude’, stoji u opisu profila studija za uređenje interijera ‘Tu žive ljudi’. No, priča o ovom Instagram profilu, ovom studiju i u konačnici o Maji Mihovilović koja stoji iza ovog projekta puno je dublja. To je priča o ljubavi ne samo prema interijerima, već i prema ljudima, ali svakako i prema životu.
– Interijeri su nešto oko čega sam strastvena od kada znam za sebe. Prvo i zadnje što sam kao dijete slagala od Lego kockica bili su stanovi i kuće. Živo se sjećam osjećaja zadovoljstva i uzbuđenja kada bih smisleno posložila zidove i namještaj tako da se moje Lego figurice u svom novonastalom prostoru mogu neometano kretati. Jednako bih veselje osjetila u trgovinama s alatom, salonima namještaja ili kada smo kod kuće nešto preuređivali. Kako osim toga volim ljude i komunikaciju, nakon gimnazije sam se dvoumila bih li školovanje nastavila na komunikologiji ili arhitekturi, prevagnulo je ovo prvo. Volim reći da je to moralo biti tako kako bih upoznala svog supruga, započinje Maja.
Naša sugovornica ujedno dodaje kako joj je upravo suprug bio ogromna podrška jer je preuzeo velik dio svakodnevne logistike oko djece i kućanstva kada je kretala u svoje poslovne uspjehe, a to čini i danas.
– Mame koje imaju privatne poslove znaju koliko je teško uskladiti privatni i poslovni život, pogotovo kada su djeca mala i treba im puno puno maminog vremena i pažnje, objašnjava ova poduzetnica.
Majina ljubav prema arhitekturi, posebno interijerima, nastavila se samo kroz hobističke težnje, a komunikologija ju je odvela u smjeru znanosti i nastave. Ipak, u tom joj je području počela nedostajati konkretnost i opipljivost rezultata, odnosno neka materijalna manifestacija kreativnih ideja. U međuvremenu su Maja i njezin suprug u potpunosti adaptirali svoja dva stana.
– Ja sam ih projektirala i odabrala opremu za interijer. Oba sam puta neizmjerno uživala u cijelom procesu, od boravka na terenu i nadzora radova, komunikacije s izvođačima, do kupnje namještaja i dekoracija. Fotografije stanova objavio je Dom i dizajn, što mi je dalo potvrdu da, ako ništa, vjerojatno imam nekog smisla za taj posao, iskrena je naša sugovornica.
Kako se u životu vodi mišlju da je bolje plakati nad pogreškom, nego propuštenim prilikama, u ljeto 2019. godine skupila je hrabrost i napustila svoj dotadašnji posao na Sveučilištu Vern. Dva tjedna nakon toga nazvala ju je kolegica s doktorskog studija s molbom da preuzme preuređenje i opremanje stana koji je kupila. Uz ogroman strah prihvatila je angažman i tako je sve krenulo.
– Imala sam veliko povjerenje u majstore koji su adaptirali naš posljednji stan, oni su mi bili prvi suradnici, ističe Maja.
Odlučila je otvoriti obrt, a naziv ‘Tu žive ljudi’ nastao je jedne večeri kada su ona i suprug ‘brainstormali’ koje bi ime bilo najprikladnije.
– Bilo mi je jako važno staviti naglasak ne na dizajn kao na praznu formu, već na ljude, na uporabljivost prostora, na holistički dizajn orijentiran na korisnike interijera, njihove životne navike, karaktere, osobnost. Željela sam osmišljavati prostore koji će biti izraz njihovih vlasnika, u kojima će se osjećati ugodno i u kojima će moći boraviti bez mikro stresova, kao moje Lego figurice prije puno godina. I, naravno, pritom uživati u estetici jer smatram da u uređenju interijera podjednak naglasak treba staviti i na estetiku i na funkcionalnost, objašnjava Maja.
Uslijedio je strmovit put danonoćnog učenja, najviše kroz online tečajeve jer su Majina djeca tada imala dvije i četiri godine te je željela provoditi što više vremena s njima.
– Kupila sam programe, po danu bila na terenu, širila mrežu suradnika, educirala se o opremi za interijere, materijalima… svemu što bi jedan dizajner morao znati kako bi bio uspješan u svom poslu. Navečer nakon što su djeca zaspala svladavala sam Sketchup i programe za renderiranje te uzimala dodate tečajeve kako bih u što kraćem vremenu mogla prvim klijentima ponuditi što bolji dizajn njihovih prostora. Imala sam velik strah, ali i još veću upornost da dođem do točke u kojoj sam danas, prvenstveno motivirana ogromnom ljubavlju za to čime se bavim. Dala sam si rok od pet godina da posao posložim onako kako bih htjela, no s nekim stvarima sam srećom zadovoljna već sada. Bez obzira na to, i dalje me čeka puno učenja i ulaganja, ali tako je u svakom poslu u kojem čovjek želi biti uspješan, taj proces nikada ne staje, otkriva naša sugovornica.
Maja nam je otkrila tajnu svog uspjeha!
Po svemu do sad rečenom može se zaključiti da je Maja prava profesionalka u svom poslu pa se logično postavlja pitanje kako je moguće da se istim bavi samo dvije godine.
– Ovo pitanje čujem često, pogotovo s obzirom na činjenicu da sam posao počela ozbiljnije razvijati kada se pojavila korona. No, mislim da je u mom slučaju korona stvorila pozitivne uvjete za sve više i više projekata. Naime, ljudi su najednom puno vremena počeli provoditi u svojim domovima, radeći od kuće. Kada ste puno kod kuće, počinjete primjećivati stvari koje vas smetaju, ispoljavaju se neke negativne strane prostora o kojima ranije niste razmišljali. Uviđate da su vam neki komadi namještaja dosadili i želite osvježiti interijer, učiniti ga ljepšim i funkcionalnijim. Kada u svom domu gotovo da samo spavate, te sve stvari nisu vam tako važne i ne primjećujete ih u toj mjeri, objašnjava Maja.
Ova poduzetnica također dodaje da ju često angažiraju obitelji s malom djecom koje su svoje sadašnje domove uredile stihijski, kako to često i ide kada su djeca mala i kada nemate vremena pažljivo osmišljavati prostor.
– I onda u jednom trenu osjete da je tren za preuređenje. Mislim da je korona svakako bila katalizator toga jer je natjerala ljude da puno više vremena borave u svojim domovima. Samim time je došlo puno novih upita za pomoć oko uređenja. Kako sam u tom trenutku realizirala već nekoliko ozbiljnijih projekata, otvorila sam profil na Instagramu i počela objavljivati sve ono čime sam bila zadovoljna. Ovdje mi je svakako pomoglo ranije znanje komunikologije i odnosa s javnošću, uspješna komunikacija je ogroman dio ovog posla, objašnjava Maja.
Kao što vidite Maja je uspjeh ostvarila iznimno brzo pa smo ju upitali kako objašnjava isti.
– Osim truda, upornosti, učenja i situacije s koronom, mislim da su za takav brzi uspjeh bile zaslužne još dvije stvari. Prvo, bila sam svjesna da moram imati neku komparativnu prednost u odnosu na konkurenciju kako bih došla na radar potencijalnim klijentima. To je bila usluga izvođenja projekta, odnosno organizacije, koordinacije i nadzora adaptacija te nabava opreme za interijer po principu ‘ključ u ruke’. Više puta mi klijenti kažu da se osjećaju najsigurnije kada jedna osoba na ovaj način projekt može ispratiti od početka do kraja. I meni je to najdraži princip rada jer je mogućnost za pogrešku najmanja, a izglednost da će klijent dobiti upravo ono što je naručio najveća, ističe naša sugovornica.
Drugi element koji se pokazao kao prednost u poslu je već spomenuta uspješna komunikacija. Maja inače jako voli ljude i iskreno uživa kada im može pomoći, a voli i preuzeti ulogu medijatora između klijenta i izvođača.
– Po mom iskustvu, projekti tako teku najglađe. Zaista se nastojim uživjeti u svakog klijenta, u sve ono što im je važno, uzimam u obzir njihove realne potrebe i mogućnosti. U tom pripremnom procesu, prije početka projektiranja, puno razgovaramo o njihovim navikama, što žele od prostora, upoznajem ih i polako se rađa ideja njihovog idealnog životnog prostora, ističe ova kreativka.
Nastavak toga je uspješna komunikacija s majstorima i izvođačima kojima je Maja beskrajno zahvalna.
– Moram reći da ih klijenti uvijek hvale kao iznimno srdačne, pristojne, profesionalne, odgovorne, bez takvih suradnika ne bih mogla realizirati nijednu od dvojih ideja. Adaptacije znaju biti vrlo stresne, rokovi su nam uvijek svima nad glavom, nenadane situacije na terenu mogu probiti dogovoreni budžet. U tom trenu čovjek mora moći stati na loptu, smiriti stresnu situaciju, uvažiti potrebe i probleme kako klijenata, tako i izvođača i sve to nekako logistički i komunikacijski dovesti u red. Uz nespretnu i lošu komunikaciju to ide jako teško, ističe naša sugovornica.
Tu žive ljudi – studio koji radi s najboljim majstorima u gradu
Svi dobro znamo da je u Zagrebu situacija s majstorima prilično teška, no kao što vidite Maja ima odličnu ekipu uz čiju pomoć klijentima osigurava iznimno kvalitetnu uslugu tijekom koje se ne moraju brinuti. No, postavlja se pitanje što točno znači da je situacija s majstorima u Zagrebu ‘loša’ ili ‘teška’ i kako je onda Maja našla tako super ekipu. Što uopće jest dobar majstor, odnosno majstor na kojeg se čovjek može osloniti, pitali smo ujedno našu sugovornicu.
– Da, nažalost mladi ljudi nisu previše zainteresirani za fizičke poslove i majstorski zanat, što je šteta jer posao može biti ispunjavajuć i donositi lijepu mjesečnu zaradu. Mnogi dobri majstori otišli su raditi u inozemstvo, a potres u Zagrebu još je povećao potražnju za kvalitetnim i pouzdanim izvođačima. Od više vlasnika firmi za adaptacije čula sam da se bore s pronalaskom kvalitetnih ljudi, bez obzira na dobre uvjete koje im nude. Ja sam imala tu sreću da sam započela s ekipom koja je adaptirala naš posljednji stan jer sam se na osobnom primjeru uvjerila u njihovu kvalitetu. Suradnju s ostalim kooperantima ostvarila sam ili po preporuci ili zaista nekim slučajnim putem. Nažalost, nekada ni preporuka nije garancija, ali s većinom suradnika sam srećom suradnju nastavila već nakon prvog projekta jer je bila i više nego uspješna. Sada imam tri ekipe majstora s kojima stalno surađujem, uz stalnog stolara, bravara, tapetara i ostale majstore za svaki pojedini segment izvedbe projekta, otkriva Maja.
Naša sugovornica isto tako smatra da za uspješnu provedbu bilo kojeg projekta suradnici moraju imati sličan osjećaj za radnu etiku.
– Za mene to kod majstora znači profesionalan pristup u smislu pridržavanja standarda struke, osiguravanje fer cijena, transparentnost u onome što se radi, pridržavanje dogovora, korektnu i otvorenu komunikaciju. Takvih je majstora nažalost malo. Zato iznimno cijenim svoje suradnike i ulažem u odnos s njima, brinem se da ih klijent isplati odmah po završetku posla, nastojim im osigurati sve informacije i logistiku kako bi posao tekao što glađe. Nekad to znači da ću se neplanirano zaletjeti do trgovine s alatom po npr. novi borer koji je upravo puknuo na terenu, kako bih majstoru uštedjela vrijeme. Takve sitnice dugoročno osiguravaju uzajamno poštovanje i povjerenje, a onda i uspješnu izvedbu svih segmenata projekta. Stres je uvijek prisutan, greške se događaju, ali se na ovaj načini jedno i drugo minimizira, ističe Maja.
Obožava klijente koji vole ‘drugačije’
Maja je nedavno radila na jednom stanu za koji kaže da je eklektičan i da je potpuno drugačiji. U kojem smislu je potpuno drugačiji i što ju posebno fascinira kod ovog projekta, pitali smo ju.
– Većina klijenata koji mi se jave žele ‘sigurne’ odabire u pogledu dizajna – neutralnu paletu boja koja varira između nježnih bež ili sivih tonova, s ponekim naglaskom boje, najčešće kroz toplu teksturu drva ili npr. zlatne detalje. Takvi su interijeri u trendu, izgledaju lijepo, uredno, pročišćeno, neki i skupocjeno. U potpunosti razumijem zašto se ljudi odlučuju za takav dizajn, osjećaju da s time ne mogu puno pogriješiti. Osim toga, zaista i jest istina da je na neutralnoj bazi lakše unijeti brze promjene u izgledu prostora. Zamijenite zastore ili tabure u boji, prostor već dobiva drugi izričaj. Oprema za interijere relativno je skupa, zbog korone je poskupjela sva građa, od čelika do pločastih materijala. Klijenti ne žele uložiti puno novaca da bi im neki dio interijera, koji je skupo i zahtjevno promijeniti, dosadio za dvije godine. Tako razmišljanje je potpuno smisleno, objašnjava Maja.
No, onda se dogodi da nabasa klijent koji razmišlja potpuno drukčije, koji se želi zaigrati sa svojim prostorom, kojem nije važno kako će ga doživljavati u budućnosti. Često su to umjetničke duše koje previše ne zanima što je trenutno u trendu i koja bi se pravila dizajna ‘trebala’ poštivati.
– Meni su osobno takvi projekti iznimno dragi jer se i ja mogu zaigrati van tih ustaljenih pravila i popularnih trendova. Dizajn zbog toga može biti izazovan, odnosi puno više vremena i promišljanja, ali je i veliko zadovoljstvo kada se to sve uspije posložiti. Takav mi je bio zadnji projekt, eklektičan stan u kojem dominiraju jaki bordo, zeleni i žuti tonovi, što ga u startu odvaja od monokromatskih interijera kakvi su uobičajeni. Investitoru su bile strahovito važne žarulje, mislim da smo potrošili minimalno deset sati na njihov odabir i nabavu, ako ne i više. Želio je da cijeli stan navečer dobije topli odsjaj, uz bordo zavjese pomalo teatralan moment, pa smo za sva rasvjetna tijela nabavili žarulje s 2000 ili 2200 kelvina, nijedna nije hladnija od toga. Također, sve lampe imaju dimere jer je vlasnicima stana bilo najvažnije atmosferičnost postići igrom svjetla. Žarulje i bordo nijanse, po njima ću pamtiti ovaj zaigrani interijer u čijoj smo realizaciji uživali i klijenti i ja, ističe Maja.
Adaptacija dječjih soba je Majina specijalnost!
Maja obožava adaptirati dječje sobe pa nas je zanimalo koliko se rad na takvoj jednoj sobi razlikuje od rada na ostalim prostorijama doma i što ju općenito fascinira kod ovakvih projekata.
– Da, to su mi jako dragi projekti. I sama sam mama dvoje djece, vrtićke i školske dobi, i nekako mi se nije teško uživjeti u to što je mališanima važno u njihovom prostoru. Dizajniranje dječjih soba zapravo se puno ne razlikuje od procesa izrade projekta za bilo koju drugu prostoriju, osim što je rezultat često šareniji od prosjeka. Opet polazim od ‘korisnika’ prostora, nastojim razgovarati i s roditeljima i s djetetom. Ako dijete nije otvoreno za komunikaciju, što zna biti slučaj pogotovo kod djece nižeg uzrasta, odlično je ako mi roditelji mogu dati što više informacija o tome kako dijete koristi prostor, koji tip igračaka ima, boji li se visine ili ne, što ga oduševljava (npr. neki aktualni crtić, ili općenito životinje, bageri, neki sport i sl.). Nastojim im stvoriti njihovo malo carstvo, a roditelji projekt nerijetko naručuju kada žele da dijete počne samostalno spavati u svojoj sobi. Želja im je da im osmislim privlačan prostor u kojem njihovo dijete želi boraviti. Nekada to uspije, a nekada se, kako mi roditelji poslije pričaju, mališani i dalje po noći zavlače mami i tati u krevet, otkriva nam Maja.
Ovo su trendovi, aplikacije, imena i materijali na koje morate obratiti pozornost!
Za kraj smo Maju zamolili da navede trendove, imena, materijale i proizvode koji ju trenutačno jako inspiriraju.
– Zahvaljujući društvenim mrežama, kreativne profesije danas inspiraciju mogu naći zaista na svakom koraku. Instagram mi npr. puno znači jer putem njega pratim trendove, novitete u opremanju interijera, kojih je zahvaljujući tehnologiji izrade nezamislivo puno. Od različitih podnih i zidnih obloga, easy clean materijala (pa se čovjek svjetlu sofu usudi predložiti i obitelji s malom djecom), do genijalnih tehničkih rješenja u pogledu okova za namještaj po mjeri. Ako se klijentima žele ponuditi nova rješenja, uputno je biti u toku s novitetima, ističe naša sugovornica.
Što se dizajnera tiče, zaista joj je teško navesti samo nekoliko imena, ali kao kreativce čiji ju dizajn nikada ne ostavi ravnodušnom navela bi Prostornina, Studio Sam Buckley i Jonathana Adlera.
– Od proizvođača opreme me fasciniraju Bohinc Studio, Milla&Milli, Artisan i slični genijalci iz čijih proizvoda izvire neopisiva vještina, posvećenost detaljima i osjećaj za estetiku. Danas je u trendu ‘zeleni’ dizajn, uporaba prirodnih materijala, proizvoda nastalih zanatskom vještinom, održivi i reciklirani materijali. Trend mi se osobno jako sviđa i s obzirom na širi kontekst današnjeg vremena, mislim da će sve više proizvođača opreme za interijere ići u tom smjeru, zaključuje Maja.
