Tetanus je akutna bolest živčanog sustava, uzrokovana neurotoksinima koji proizvode anaerobne bakterije Clostridium tetani. Oboljenje tetanusom je moguće spriječiti pravovremenim cijepljenjem i postekspozicijskim cijepljenjem. Teške komplikacije tetanusa mogu biti opasne po život te za njega ne postoji lijek. Liječenje se usmjerava na upravljanje simptomima i komplikacijama dok se učinci tetanusnog toksina ne riješe.
hrđa i čavli | foto: unsplash
Osobe koje rade u građevinskoj industriji smatraju se među skupinama radnika s najvećim rizikom za oboljenje od tetanusa zbog učestalosti ozljeda / rana potencijalno kontaminiranih C tetanskim sporama, velikog broja i visokog udjela radnika koji imaju neadekvatnu zaštitu protiv tetanusa. C tetanske spore su gotovo sveprisutne i zbog njihove stalne prisutnosti u okolišu ne samo da je potpuno iskorjenjivanje nemoguće, već imunost stada ne igra nikakvu ulogu u prevenciji ove bolesti. U tijelo spore mogu ući kroz ozbiljne traume, ali i ogrebotine, rane i manje ogrebotine onečišćene zemljom, uličnom prašinom, fekalijama ljudi i životinja.
Simptomi
Prosječno vrijeme od infekcije do pojave znakova i simptoma (razdoblje inkubacije) je 10 dana, a vrijeme pojave prvih simptoma je moguće od 3 do 21 dana. Postoje četiri vrsta tetanusa: generalizirani tetanus, lokalizirani tetanus i cefalični tetanus te neonatalni tetanus, a razlikuju se prema mjestu ozljede, simptomima i dobi oboljeloga. Najčešći tip je generalizirani tetanus. Simptomi uglavnom počinju od predjela čeljusti i postupno tijelom napreduju prema dolje te se polagano pogoršavaju tijekom dva tjedna.
Bolest uzrokuje kardiovaskularnu nestabilnost i kontrakcije mišića, posebno bolne grčeve mišića i ukočene, nepomične mišiće u čeljusti i vratu, zbog čega je govornicima engleskoga jezika ova bolest poznata i kao „lockjaw“, odnosno „ukočena čeljust“. Neki je i povezuju s omiljenim negativcem, Jokerom iz Batman franšize jer ova bolest uzrokuje napetost mišića oko usana, stvarajući konstatni smiješak. Uzrokuje i bolne grčeve i ukočenost mišića vrata, poteškoće u gutanju te ukočene trbušne mišiće
Napredak tetanusa rezultira ponavljanim bolnim grčevima nalik napadima koji traju nekoliko minuta (generalizirani grčevi). Obično se vrat i leđa previjaju prema van, noge postaju krute, ruke privučene uz tijelo i šake stisnute. Mišići oboljele osobe postaju tvrdi kao kamen (ne u pozitivnom smislu) i nepomični. Ukočenost mišića na vratu i trbuhu može uzrokovati poteškoće s disanjem. Grčeve potiču manji događaji koji stimuliraju osjetila kao što su glasan zvuk, fizički dodir, propuh ili svjetlost.
Lokalizirani tetanus rezultira grčenjem mišića u blizini mjesta rane. Cefalični tetanus je oblik tetanusa uzrokovan ranom na glavi. Rezultat oboljenja su oslabljeni mišići lica i grčevi mišića čeljusti. Iako su oba obično teži oblik bolesti, ona mogu prijeći u generalizirani tetanus. Neonatalni tetanus dobiva novorođenčad majki koje nisu imunizirane nakon poroda. Do infekcije dolazi zbog kontaminacije pupčane vrpce sporama tetanusa.
Rizični faktori za oboljenje
Najveći faktor rizika za infekciju tetanusom je necijepljenje ili neobnavljanje 10-godišnjeg cjepiva.
Ostali čimbenici koji povećavaju rizik od infekcije tetanusom su rezovi ili rane izloženi zemlji ili gnoju, strano tijelo u rani poput čavla ili iverja, povijest imunoloških poremećaja, inficirane lezije kože kod ljudi koji žive s dijabetesom, inficirana pupčana vrpca kada majka nije potpuno cijepljena te zajedničke i nehigijenske igle za ilegalnu upotrebu droga.
Komplikacije
Komplikacije tetanusne infekcije mogu uključivati probleme s disanjem, a oni mogu nastati zbog stezanja glasnica i ukočenosti mišića na vratu i trbuhu te dovesti osobu u životno ugrožene situacije. Moguće su i plućne embolije, upale pluća i aspiracijske upale pluća i slomljene kosti; naime, grčevi mogu uzrokovati prijelome drugih kostiju i kralježnice te u konačnici smrt. Smrt rezultirana tetanusom često uzrokuje začepljeni dišni put tijekom grčeva ili oštećenja živaca koji reguliraju disanje, otkucaje srca ili druge funkcije organa.
Prevencija
Tetanus se može spriječiti jedino odgovarajućom imunizacijom jer se prebolijevanjem infekcije ne stječe imunitet. Kod nas je propisana sustavna imunizacija prema kalendaru cijepljenja. Zaštita cjepiva se počinje smanjivati nakon otprilike 10 godina, zbog čega liječnici savjetuju ponavljanje cjepiva nakon toliko. Nakon ozljede nastale hrđavim predmetom (ubod na čavao, posjekotina i ostalo) potrebno je posjetiti liječnika koji će odlučiti o mogućoj primjeni cjepiva i/ili imunoglobulina, ako je prošlo dovoljno vremena za novu dozu cjepiva.
Tetanus u Republici Hrvatskoj
Od 1955. godine uvedena je obveza imunizacije, ali se još uvijek prijavljuju sporadična oboljenja od tetanusa, no samo u slučaju osoba starijih od 60 godina. Generacije starije od 70 godina tijekom svoga života nisu bile cijepljene te također imaju povećan rizik za oboljenje. U Hrvatskoj se prosječno razboli manje od 5 bolesnika na godinu, a stopa smrtnosti uzrokovana tetanusom je oko 13% prema podacima HZJZ. Najviše oboljelih se u zadnjih 20 godina pojavilo u kontinentalnoj Hrvatskoj, čineći 84 % svih prijavljenih. Najveći je broj oboljelih registriran u Bjelovarsko-bilogorskoj (5) te Krapinsko-zagorskoj županiji (4), 29 % od ukupnog broja oboljelih osoba (Slika 6). Zabilježena su tri smrtna slučaja, i to u Vinkovcima, Novoj Gradiški i Omišu.
