Milanovićev kandidat za predsjednika Vrhovnog suda, progovorio o pravosudnoj problematici u građevinskom sektoru
Radovan Dobronić kandidat je za predsjednika Vrhovnog suda kojeg je predložio predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović. U svom životopisu i programu kojeg je priložio pri kandidaturi za navedeno radno mjesto, progovara i o problemima građevinskog sektora i kupoprodajom nekretnina u Hrvatskoj. Dobronić je trenutno sudac na Trgovačkom sudu u Zagrebu.
U posljednje vrijeme dosta je polemike, u javnom prostoru, oko nove otvorene pozicije za predsjednika Vrhovnog suda. Sucima Vrhovnog suda ne odgovara prijedlog predsjednika Milanovića jer sudac Dobronić javno proziva sve nevaljale stvari koje se odvijaju u hrvatskom sudstvu. U svom životopisu, kandidat Dobronić progovara o nekim ključnim točkama koje smatra problemima kojima je potrebno rješavanje, u par navrata dotakao se i građevinskog sektora. Broj građevinskih sporova, prava vlasništva nad nekretninama u korist inozemnih državljana, pitanje zaštite povjerenja zemljišne knjige teme su o kojima progovara.
Inozemni državljani vlasnici hrvatskih nekretnina
Sudac Dobronić progovara o povezanosti osnivanja društva s ograničenom odgovornosti i kupnjom hrvatskih nekretnina. Proziva loše pravne prakse koje imaju propuste pri sprječavanju i kažnjavanju registracije i egzistencije društva s ograničenom odgovornošću.
-Primjera radi, sve do nedavno postojala je zabrana stjecanja prava vlasništva na nekretninama u korist inozemnih državljana, eventualno je to bilo moguće uz neka posebna odobrenja. Međutim, vidimo da su i prije toga bogati pojedinci iz svih dijelova svijeta uspjeli kupiti nekretnine na najboljim lokacijama, a to su napravili tako što su u Republici Hrvatskoj osnovali/registrirali društvo kapitala – obično društvo s ograničenom odgovornošću i onda bi atraktivnu nekretninu kupili na ime ovog, hrvatskog društva, što je općeprihvaćeno kao dopušteno i normalno. Međutim, ako takvo društvo uopće ne posluje u Republici Hrvatskoj niti ostvaruje bilo kakve prihode onda je jasno da je čitava registracija i egzistencija tog društva obavljena u zloj vjeri, takvo društvo se može i mora brisati, ali se to do sada NIJEDNOM NIJE DOGODILO. Dakle, imamo pravnu praksu koja ni ove jednostavne slučajeve ne sprječava odnosno ne kažnjava, prokomentirao je u svom životopisu i programu Radovan Dobronić.
To su jedni od primjera gdje iskazuje nezadovoljstvo rada hrvatskog sudstva na primjerima iz građevinskog sektora. Ovaj primjer nam govori da su brojni pojedinci osnivali društva s ograničenom odgovornošću upravo zbog te mogućnosti ograničene odgovornosti. Zašto? Zato što osnivači ne odgovaraju osobno za postupke osnovanog društva, već samo kapitalom koji je uložen prilikom osvajanja. S tim da je većina tih društva osnovano s uloženim minimalnim potrebnim kapitalom za osnivanje d.o.o.-a.
Broj građevinskih sporova
Također, progovara i o velikom broju građevinskih sporova koji su samo proizvod kompliciranog sudskog sistema.
-Broj građevinskih sporova bi također bio manji da se promijeni stav Visokog trgovačkog suda prema kojemu se Posebne uzance o građenju primjenjuju sam ako su izrijekom ugovorene, što je pravni i poslovni anakronizam koji je doveo do toga da građevinari u sve većem broju umjesto da naplaćuju svoje radove na temelju uredno ovjerenih privremenih i okončanih situacija ( koje moraju potpisati tri strane (naručitelj, izvođač i nadzor ) izdaju račune, a javni bilježnici sve to bez problema prihvaćaju i opet neosnovano izdaju rješenja o ovrsi, itd. Dakle, broj predmeta se može sistemski smanjiti ako postoji sistemski napor i ako postoji jedinstveni koncept djelovanja, toga do sada nije bilo, stoga ne treba čuditi da je stanje takvo kakvo jest, procjenjuje u svome životopisu.
Dakle, zaključak ove misli bi bio da je velik broj neriješenih sudskih predmeta gotovo isključivo sistemskog pitanja, a ne parničkog. Točnije kada bi se uspio riješiti problem sistemskih propusta, ne bi nastajalo, kao do sad, više od 100.000 tisuća sudskih predmeta godišnje. No, naravno ovakav ukorijenjeni problem ne može riješiti samo Vrhovni sud, već uz pomoć koordinacije s državnom upravom i Hrvatskom Gospodarskom Komorom ili sličnim strukovnim udrugama.
Šira primjena dobrih odluka
Da ne bi bilo da kandidat Dobronić govori samo negativno protiv trenutnog stanja Vrhovnog suda i sudstva u državi općenito, pohvalio je Vrhovni sud za neke dobre odluke. No, problem se budi jer su dobre odluke, pa i odluke općenito, individualizirane za svaki pojedini slučaj i mogu se primjenjivati samo na njemu. Njegov prijedlog je da se nađe način kako bi se dobre odluke među sudcima popularizirale. Primjer za ovakav slučaj daje baš u građevinskom sektoru.
– U konkretnom slučaju radilo se o pitanju zaštite povjerenja u zemljišne knjige i članku 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koji je u stavku prvom propisao : 1.Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je U DOBROJ VJERI postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvan knjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona . Vrhovni sud je u više svojih presuda vrlo dobro primijenio ovaj članak Zakona i to s obzirom na to da se ne samo u poslovnoj nego i sudskoj praksi ovaj članak vrlo često tumači tako da je jedino pravno relevantno ono što je upisano u zemljišnoj knjizi, bez obzira na bilo što drugo, a pogotovo se ignorira zahtjev dobre vjere ( ‘bona fides’). U konkretnom slučaju se prisjećam da je bila riječ o odnosu između investitora gradnje i izvođača te je investitor ostao dužan svom izvođaču za radove na izgradnji zgrade sa stanovima za prodaju, od kojih su pojedini bili prodani i predani kupcima još dok je izvođač bio na gradilištu, dovršavajući poslove. Izvođač je tražio ovršnu pljenidbu stanova na kojima je investitor još bio upisan kao gruntovni vlasnik , iako je investitor te stanove već prodao kupcima, koji se odmah nisu upisali kao gruntovni vlasnici, ali je to sve izvođaču bilo poznato jer je on još prilikom izvođenja radova vidio da su pojedini kupci uselili u stanove, do čega ne bi došlo da nije bio sklopljen ugovor o kupnji stana. Dakle, Vrhovni sud je vrlo dobro uočio ovaj problem iz prakse i u obrazloženju je odbio pozivanje izvođača na stanje upisa u zemljišnim knjigama kao pravno relevantno , navodeći da izvođač kod toga ne postupa u dobroj vjeri. Dakle, Vrhovni sud je u tom predmetu prepoznao čest i ozbiljan problem, riješio ga je potpuno ispravno i dao vrlo dobro obrazloženje, ali je propustio popularizirati tu odluku, tako da se onda pogrešna praksa, pa i među sucima, dobrim dijelom nastavlja, što za posljedicu ima to da, u konačnici, SUD SAM SEBI STVARA NOVE PREDMETE, napisao je u svoj životopisu i programu.
Kako je moguće da sud sam sebi stvara nove predmete? Uspješnost pri populariziranju dobrih odluka, većina ovakvih slučajeva bi bila u startu nepotrebna jer bi se znalo koja će presuda biti. Ovako, će svatko okušati svoju sreću na sudu, ovisno o tome hoće li se sud slijepo držati teksta napisanog u zakonu, ili će uzeti u obzir dobru vjeru kao stavku tog zakona i pravedno donijeti odluku.
Cijeli životopis i program kandidata Dobronića možete pogledati ispod teksta.