Nagrada za životno djelo Đuri Mirkoviću, ocu ‘Mamutice’ i začetniku tehnoloških inovacija u zgradarstvu
Đuro Mirković arhitekt je čija su ostvarenja obilježila Zagreb u drugoj polovici 1970-ih godina. Dok se, uslijed širenja grada, u tom razdoblju javila potreba za izvođenjem stambenih zgrada za znatno više stanara nego je ranije bio slučaj, Mirković je, spajajući arhitekturu i nove načine gradnje, svojim radovima ponudio tehnološki inovativna rješenja. Njegova ostvarenja i danas mogu poslužiti kao repozitorij znanja za osmišljavanje smislenih i funkcionalnih stambenih, ali i nestambenih prostora. Za svoj je bogat opus i akademsko djelovanje upravo nagrađen prestižnom nagradom, onom za životno djelo Udruženja hrvatskih arhitekata.
Đuro Mirković, nagrađen Nagradom za životno djelo | UHA (Canva)
Đuro Mirković hrvatski je arhitekt i akademik čiji su opus arhitektonskog djelovanja posebno obilježili projekti kolektivnog stanovanja, ponajviše za 1970-ih. Upravo u tom razdoblju izgrađeni su neki od do danas najvećih stambenih projekata, a velik dio stambenih zgrada u novozagrebačkim naseljima realiziran je upravo na Mirkovićevu zamisao.
Arhitekt, koji je radio i kao profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu te ondje obilježio velik broj studenata, za svojih projektantskih dana vodio je projektni biro Jugomont, a potom i projektni biro Industrogradnje. Njegov rad obilježio je spoj novih tehnoloških rješenja i arhitekture, a ove godine mu je dodijeljena Nagrada za životno djelo ‘Viktor Kovačić’.
Priznanje za rad
Na dodjeli nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata, koja se 5. lipnja održala ispred robne kuće NAMA u zagrebačkoj Ilici, u izlozima su prikladno bili izloženi Mirkovićevi radovi s popratnim opisima, kojih se za radnog vijeka arhitekta uistinu nagomilalo. Kada je Mirkoviću dodijeljena nagrada, prisutni su se osvrnuli na značaj njegovog rada.
– Arhitektura je odavno prestala biti disciplina koja je lijepa, funkcionalna, konstruktivno logična, ona već dugo traga za energetskim i ekološkim benefitima, ali mislim da je pogotovo važan socijalni aspekt arhitekture. I mislim da rad ovogodišnje nagrade za životno djelo i njegov opus u tom smislu zaista nije mogao biti bolje odabran, prokomentirao je odabir za ovogodišnju nagradu dogradonačelnik Luka Korlaet, dodajući kako je Mirkovićev opus utjecao i na njegov rad.
četiri stambena tornja na Travnom (s N. Postružnik) | foto: Marko Mihaljević
– Krug se zatvori kad netko tko je predavao ‘Izvedbu zgrada’ dobije nagradu za životno djelo – mislim da je to strašno logično. A, s druge strane, Vaš opus, bilo da se radi o ‘Mamutici’, bilo da se radi o ‘Papagajkama’, bilo da se radi o tornjevima u Utrinama, o neboderu s vodotornjem u Velikoj Gorici i tako dalje, su meni kao studentu, a i kasnije kao arhitektu bile iznimno važne. Dok me Vaša ‘plava’ Arhitektura stanovanja isto jako izgradila i kao studenta i kao arhitekta i kao nastavnika, rekao je.
Značajna ostvarenja
Mirković koji je u Zagrebu honorarno predavao na Arhitekturi od 1966. godine, doktorirao je 1981. godine temom ‘Tehnološki uvjeti arhitektonskom projektiranju’, a ista tema vrlo je blisko popratila njegov daljnji rad i stvaralaštvo. Između ostalog, autor je stambenih tornjeva u Utrini (1970., 1974.) te u Travnom, na kojima je radio sa suautoricom N. Postružnik (1975.), a na projektima je primjenjivao za to razdoblje nova tehnološka rješenja.
S istom suautoricom radio je i na stambeno-poslovnom ‘Bloku 6’, svima poznatijom kao ‘Mamutica’ (1976.), a njegova prepoznatljiva stambeno-poslovna ostvarenja su i ‘Blok 2’ u Središću (1979.) te ‘Blokovi B1 u B1’ u naselju Voltino, na kojima je radio s H. Paljan i T. Petrinjakom (1976.). Mirkovićev rad, međutim, nisu zaustavile granice Zagreba pa je tako osmislio i stambene tornjeve za Karlovac (s T. Petrinjakom), no i stambeni toranj s vodospremom u Velikoj Gorici. Pritom, arhitekt je radio i na drugim, nestambenim objektima, poput bolnice i doma umirovljenika.
Kao voditelju projektantskih biroa, tema tehnoloških rješenja bila je prilično značajna za njegov rad. Tako su Mirkovićevi projekti bili izgrađeni inovativnim tehnologijama gradnje oplatama. Upravo najsnažniji trag njegovog opusa, osim odličnih rješenja za zgrade velikih smještajnih kapaciteta, projektiranje je i izvedba zgrada u montažnim sustavima panelne prefabrikacije kliznih, velikoformatnih i prostornih oplata. Do danas, Mirkovićevo djelo ostaje repozitorij znanja na koji se možemo ugledati dok tražimo odgovore na stambene i okolišne krize današnjice.
Tko su bili dobitnici preostalih nagrada na Godišnjoj izložbi ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata otvorenoj 5. lipnja u ‘Nami’ na Ilici doznajte ovdje.
