‘Street art’ se preselio s ulice u interijere! Slavni hrvatski umjetnik i grafiter Lunar objašnjava nam zašto!
Grafiti i murali već neko vrijeme nisu rezervirani samo za ulične zidove, već i za one u stanu. Stoga ako želite na inovativan i posve drugačiji način ukrasiti svoj interijer, kako životni, tako i onaj poslovni, ‘street art’ je jedan od načina pomoću kojeg bi vam to moglo poći za rukom. Ovaj stil bi vam se mogao svidjeti iz više razloga. Kao prvo, omogućuje vam da u vrlo kratkom periodu ukrasite interijer, a kao drugo, vizualno će otkloniti nedostatke prostorija pa tako može povećati visinu stropova ili pak smanjiti prostoriju. I konačno, što se tiče detalja i motiva koje biste voljeli vidjeti na svojim zidovima, tu pravila nema jer sve ovisi o karakteru pojedinca, a to vam daje mogućnost da imate potpuno personaliziran prostor.
Slaven Lunar Kosanović / foto: Privatna arhiva
Ipak, treba se voditi bar nekom logikom. Primjerice, dok grafiti i murali jako velikih dimenzija odlično izgledaju u velikim prostorijama s visokim stropovima, u malim prostorijama možda neće tako dobro funkcionirati. Također treba paziti i na tip prostorije. U radnim prostorima i hodnicima općenito odlično će se ‘snaći’ motivi poput natpisa i geometrijskih pa čak floralnih oblika, dok će i kakva šarmantna ulica lijepo izgledati kao pozadina. Dnevni boravak pak ‘voli’ grafite, murale i slike velikih dimenzija koji prikazuju najveće svjetske metropole poput New Yorka i Londona, dok će se u ovom prostoru dobro snaći i arhitektonske strukture, ali i životinjski, kao i floralni motivi. Izgled kuhinje i blagovaone će pak lijepo naglasiti motivi hrane, pića i kuhinjskog posuđa, dok će na zidovima ovih prostorija posebno lijepo izgledati skica ili slika kakve romantične kavane, pogotovo one francuske. Japanski motivi poput cvjetova trešnje uljepšat će svaku spavaću sobu, dok će se grafiti i murali općenito odlično uklopiti u svaku dječju sobu, ali i kupaonicu.
No, imajte na umu da su sve ovo samo savjeti i ako vi želite da primjerice vaša dnevna soba bude od poda do stropa ukrašena radom nekog kultnog grafitera, bez obzira na to koje veličine bila, na to imate apsolutno pravo. Zato smo popričali sa Slavenom Lunarom Kosanovićem, slavnim hrvatskim grafiterom i umjetnikom čiji radovi krase ne samo vanjske, već i unutrašnje zidove, kako naših, tako i svjetskih gradova. K tome smo se s Lunarom dotaknuli ne samo tematike grafita, murala i slika velikih dimenzija u stanu, već i nekih ‘dubljih tema’. Naime, dok smo vam u uvodu dali nekoliko praktičnih savjeta, u samom razgovoru s Lunarom željeli smo doznati zašto čovjek ima poriv da ukrase tako velikih dimenzija stavi u prostor u kojem boravi svakodnevno, ali i zašto on uopće stvara. Tako nas je Lunar podsjetio da su slike velikih dimenzija prije utkane u samu našu povijest kao ljudske vrste, a da su manje trend, dok je naš sugovornik pojam umjetnosti stavio u širi kontekst pa smo se tako dotaknuli i pitanja poput ekologije i politike. Stoga nakon podužeg uvoda, glavnu riječ sada prepuštamo svestranom Lunaru.
Grafiti u privatnom stanu / foto: Privatna arhiva
“Ne radim razliku između eksterijera i interijera”
S obzirom na to da Lunarovi grafiti, kao i njegove slike, kako velikih, tako i manjih dimenzija krase mnoge stanove pa tako i njegov, zanimalo nas je kako je došlo do toga da svoju umjetnost prebaci s ulice u interijer.
– Ne radim razliku između eksterijera i interijera, moje osnovno oruđe je olovka, odnosno bilo koji objekt koji ostavlja kontrastni trag na podlozi, cigla, kist, bilo kakva tinta i tako dalje. Shodno tome, prve dječje intervencije dešavale su se po papirima, točnije takozvanom beskrajnom papiru za printere, što je otac donosio iz firme jer mu je bilo žao da se baca papir isprintan samo jednostrano. Majka je također imala masu obavljenih testova iz škole za strane jezike gdje je radila. To su također bile lijepe površine za dječja crtkaranja. Iz ove perspektive gledano iznenađuje me da su roditelji već tada imali izražen osjećaj za ponovnu upotrebu predmeta, koju sam kroz godine usvojio. Ako zastaneš i razmisliš normalno, je li stvarno potrebno da djetetu daješ obostrano čist bijeli papir da po njemu vježba? Mislim da je ovo bolja opcija, osim ako kojim čudom ne rodiš odraslog Michelangela, priča nam Lunar.
Ako su krede u djetinjstvu bile prvi, pronalazak spreja u dedinoj radioni, za Lunara je svakako bio drugi korak ka većim, a time i potencijalnoj publici vidljivijim površinama. Neki od tih radova privukli su pažnju, primarno njegovih vršnjaka, sekundarno i zrelijih ljudi otvorenijih pogleda na svijet. Logično, došlo je do nekoliko likovnih intervencija u sobama tih istih vršnjaka, ali i ove druge skupine, koje su u to doba poželjele imati slične radove na privatnim zidovima. Potom su slijedila platna, kao i druge prenosive ili statične površine.
– Moja jedina želja od ranih dana do danas je bila vrlo slična: “Pustite me da crtam u miru”. Mir vrlo rijetko nalazim i on je kratkotrajan, dodaje Lunar.
Lunarovi klijenti su, u solidnom postotku, ljudi koji ga poznaju, kako u početku, tako i danas. Izuzetno ga veseli interes nekih tadašnjih klinaca s kojima je odrastao, kad se javljaju s upitima, danas, iz perspektive ostvarenih ljudi, raznih profesija, iz raznih dijelova svijeta.
– Nešto radova krasi i naše zidove doma, ali uglavnom kao hrčak povećavam kolekciju tuđih radova. Taj proces traje praktički od prvih dana druženja s domaćim i inozemnim kolegama i prijateljima i od starta sam želio dio te naše povijesti zadržati za sebe. Kao podsjetnik na razna iskustva, i dobra i loša. Nemam previše vremena sjediti i romantično razmišljati o minulim danima, ali ipak se nekada prisilim, jer prošlost zna donijeti rješenja za sadašnjost i budućnost, ako je automatski ne brišeš iz memorije, objašnjava Lunar.
“Čovjek se želi okružiti objektima kojima iskazuje nadmoć”
Ovog smo slavnog hrvatskog umjetnika pitali na koje je projekte posebno ponosan i kako je uopće došlo do tih suradnji.
– Na prvu loptu se prisjećam restorana Superfood u Sarajevu, prevoditeljske agencije Ciklopea, knjižnice Ekonomskog fakulteta i pizzerije Park u Zagrebu, unutrašnjosti Mural Harbora u Linzu uoči prezentacije knjige i izložbe, intervencija u Hope Box home u Amsterdamu i slično. Do svih angažmana dolazi na poziv strane koja ili poznaje moj rad od ranije ili ga je netko preporučio vlasnicima, posrednicima ili arhitektima. Ponosan mi zvuči kao bahat izraz, prije bih rekao da radom mogu biti sretan ili ispunjen, kaže nam Lunar.
Na pitanje možemo li reći da je upravo on predvodnik trenda ‘streeta arta’ u interijerima kod nas, Lunar je jednako skromno odgovorio.
– Nekada davno ljudi su živjeli u spiljama i valjda u želji da im bude ljepše ili da im lov bude uspješniji, neki od njih su oslikali dio okomitih površina. Kao što je poznato, ljudski um i tehnologija su znatno skočili u kratkom vremensku roku gledano unazad. Ipak, priroda čovjeka, njegova duša, strahovi, nade, percepcija okoline, želja za moći, praznovjernost, estetika, ostaju slični desecima tisuća godina. On se želi okružiti objektima kojima iskazuje nadmoć ili za koje vjeruje da mu donose dobru sreću. Kupovanje umjetničkih radova je potaknuto emocijom. Čak i ako razmislim o vlastitim razlozima skupljanja tuđih radova teško mi je kratko i precizno odgovoriti na to pitanje. Spomenuo sam da to djelomično vidim kao želju za pohranjivanjem dijela zajedničke radne prošlosti i iskustva. S druge strane svakako me privlače radovi u kojima vidim kvalitetu i ljepotu. Njihova je nabava i investicija za neka potencijalno teža vremena, iako se nadamo da do njih neće doći, racionalno gledano, to je jedna nepopularna opcija s kojom isto treba računati ako živiš s dvije noge na zemlji.
Galerija 28 Fotografija
Otvori
Ljudi se nisu opametili u posljednje dvije godine
Neobična situacija u kojoj živimo, a u kojoj se posebno ističu utjecaji pandemije koronavirusa te potresi, utjecala je na svijet građevine i uređenja prostora te općenito na način na koji živimo. Zamolili smo Lunara da komentira ovu temu.
On smatra da bi i stabilan, uredan te normalan život inteligentnoj osobi trebao moći odrediti da zna što su prioriteti, a što caprice, dok bi lagana kriza trebala osvijestiti i one manje mudre, no nažalost vidi da inteligentne reakcije i dalje strše kao žirafe u savani.
– Čitajući o nekim daleko opasnijim krizama u prošlosti ljudskog roda, (nevezano sad za geografska područja jer smo bez obzira na razlike ipak ista vrsta) zaključujem da mase ni prije nisu inteligentno reagirale pa je iluzorno očekivati da će se odjednom opametiti i početi učiti, razmišljati, donositi zaključke i shodno tome, planirati. Ljudi većinom žive doslovce kao leminzi, žive od danas do sutra, većinu stvari rade impulzivno i oponašaju što radi krdo, smatra Lunar.
– To je obeshrabrujuća činjenica, a vidljiva je na prvu loptu iz reakcija publike, na bilo kojem mjestu gdje imaju pravo glasa / djela, a svakako su indikator i popularni sadržaji, kao i letimičan pogled na okoliš na bilo kojem mjestu na planeti, na terenskom prikazu Google maps. Zemlja je doslovce brod budala koji tone, dok oni pjevaju i plešu. Što istrijebimo i uništimo, otišlo je, a evolucija se nastavlja, s nove startne pozicije, s drugim glumcima u glavnim ulogama: bakterijama, virusima, izdržljivim kukcima i štakorima, dodaje naš sugovornik.
Što se tiče pitanja o projektiranju i gradnji, oduvijek je bilo inteligentnih građevinskih rješenja, planiranih prostora i objekata unutar njih. No, ono što je danas sveprisutno je pohlepa, beskrajna pohlepa, ističe Lunar.
– Čak i u maloj zemlji kakva je naša dovoljno je proći obalom da se vide ogavne beskrajne izbetonirane površine, porušene sume, zagađenja rijeka, i u malim mjestima, s tonama smeća istresenim gdje kojoj budaletini padne na pamet. Ako se tako ponašamo ovdje, gdje nas je vrlo malo i gdje imamo bogom dane uvjete, onda ne morate ni otići u Aziju, Afriku ili Latinsku Ameriku da svjedočite njihovom natalitetu i razmjerima suludog uništavanja okoliša. Imamo i uvjetno rečeno, razvijene zemlje, vrlo civilizirane i napredne, zelene. Razmjer njihove eksploatacije resursa koja mami siromašne na lakši način zarade je beskrupulozna. Mislim da nema smisla ići u dalje obrazlaganje zašto mislim da je svijetu odavno odzvonilo. To nije tema našeg razgovora, ali teško je zanemariti je.
Lunar savjetuje kako urediti životni prostor
Ovaj smo razgovor odlučili privesti kraju uz nekoliko praktičnih savjeta za uređenje doma pa smo našeg sugovornika pitali koja su prema njemu tri glavna preduvjeta lijepog i ugodnog doma.
– Sigurnost i čistoću svakako smatram prvim preduvjetima za ugodan dom, estetika dolazi poslije. Sigurnost po pitanju konstrukcije! Nedavno smo imali prilike svjedočiti što se dešava kada zanemarimo ono što su nas učili u osnovnoj školi, a nemile događaje su stručnjaci najavljivali i prije 15-ak i više godina. Prirodni materijali, prohodnost i dobar dotok sunčevog svjetla, kao i prozračenost čine dom sigurnijim i zdravijim, a također i vizualno ljepšim, dakle kvalitetnijim za razmišljanje, rad i odmor, objašnjava Lunar.
Zanimalo nas je i koja bi Lunar top tri savjeta dao svima koji žele unijeti dašak ‘street arta’ u svoj dom.
– Umjetnost je, kao što sam spomenuo, nešto vrlo osobno. Shodno tome, svatko radi na razvijanju vlastitog ukusa i percepcije, na svim poljima umjetnosti. Primarno je biti siguran, namiren, sit i mirne glave da bi odlučivao o nekoj nadgradnji kojoj je cilj vlastito ispunjenje, odnosno veselje. Ako gledam na radove koje sam uzimam, promatram ih kroz prizmu iskustva. Svaki autor kroz vizualno izražavanje predstavlja sebe, a mislim da iskusno oko na prvu loptu može procijeniti o kojem nivou iskustva i vještine se tu radi. Postoji i skroz emotivni pristup, svi smo mi skloni nekada uzeti nešto dopadljivo na prvu loptu baš kao što ćemo i posegnuti za nekom nezdravom prehrambenom namirnicom jer nas, eto, u tom momentu to baš veseli.
Za kraj smo Lunara pitali gdje u stanu postaviti slike velikih dimenzija pa čak i mural.
– Stanovi su vrlo različiti, svakom prostoru bi trebalo pristupiti individualno. Površine su postavljene kako ih je zamislio arhitekt, u kontekstu prostora i sadržaja koji trebaju podržati. Intervencije bilo kojeg tipa su nadgradnja, a mislim da vještom autoru sam prostor priča priču i nalaže tip rada koji će se u njega uklopiti, savjetuje ovaj umjetnik.
