Što će biti s Babinim kukom? Valamar ne odustaje od top lokacije u Dubrovniku
Na sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika raspravljalo se o sporazumu s turističkom tvrtkom Valamar za koji su prethodno javno izražene sumnje u pogodovanje privatnoj tvrtki. Naime, prema prijedlogu nagodbe Grad Dubrovnik bi prepustio većinu upravljanja nad atraktivnim Babinim kukom hotelijerskom divu, zadržavajući vlasništvo samo nad komunalnom infrastrukturom – onim dijelovima koji zahtijevaju održavanje i generiraju troškove.
Dubrovnik je pun nekretnina, ali većinom namijenjenih turistima | Foto: Ivor Kruljac, bauštela.hr
Dubrovački gradski vijećnici na jučerašnjoj su sjednici raspravljali o prijedlogu nagodbe koju Valamar nudi Gradu Dubrovniku, a vezano uz sudski spor kojeg dugi niz godina vode Grad Dubrovnik i Valamar oko nekretnine na lokaciji Babin kuk.
Protiv nagodbe
Gradonačelnik Mato Franković predloženu nagodbu je prezentirao, kako je istaknuo, da se ne bi dogodila situacija kao na Korčuli gdje bivši gradonačelnik, Andrija Fabris gradske vijećnike nije informirao o ponudi nagodbe u slučaju Kalac.
Treba reći kako Gradsko vijeće nije odlučivalo o prihvaćanju nagodbe. Kao i da je generalni stav vijećnika bio kako nagodbu ne treba prihvatiti jer se nastavkom sudskog postupka može doći do za Grad boljeg rješenja.
– Uvjeren sam da ćemo postići uspjeh u sporu u maksimalnim mogućim elementima, ali ne bi bilo u redu ne izvijestiti vas da Valamar predlaže nagodbu. Mislim da u sporu stojimo dobro i mislim da je predložena nagodba kompenzacijski premala u odnosu na ono što možemo izvući, ali moja je dužnost izvijestiti vas o navedenom, rekao je Franjković u zaključku.
Što ne valja
No, situacija je već uoči sjednice bila ‘zagrijanja’. Prije svega zbog medijskog istupa dan ranije kandidatkinje Centra za gradonačelnicu Dubrovnika, Viktorije Knežević koja je prihvaćanje nagodbe u ovoj fazi spora proglasila lošim potezom za Grad Dubrovnik.
Knežević je istaknula kako nagodba podrazumijeva da se dio komunalne infrastrukture na Babinom Kuku, uključujući ceste ispred hotela, prepušta privatnoj tvrtki putem prava plodouživanja. To znači, pojasnila je, da će privatna tvrtka imati pravo koristiti i naplaćivati parkirna mjesta, što pak otvara pitanje kako privatna hotelska kuća može steći ekskluzivno pravo na javnom dobru.
Društvu prijatelja dubrovačkih starina, rekla je Knežević, ranije nije uspjelo ostvariti sličan zahtjev, što ukazuje na nespojivost privatizacije javnih resursa s interesima građana.
Sporni detalji
– Sporazum uključuje i odustajanje Grada od parka veličine preko 16.000 četvornih metara, koji je već dobiven sudskom presudom u prvom stupnju. Privatna tvrtka daje samo časnu riječ da neće zatvoriti park, no ne postoje pravni mehanizmi koji bi to osigurali u budućnosti, rekla je Konežević.
Rekla je i kako osnova sporazuma leži u pravnom mišljenju profesora Miladina, stručnjaka za trgovačko pravo, koje nije u cijelosti dostavljeno Gradskom vijeću. Ovo mišljenje, koje ne dolazi iz ruku stručnjaka za vlasničko pravo, navodno favorizira argumente Valamara nad interesima Grada.
Knežević je također upozorila kako bi se prihvaćanjem nagodbe Grad Dubrovnik obvezao na sudjelovanje u osnivanju društva za gradnju kongresnog centra, gdje će dobiti manjinski udio od 25%, koji ne osigurava odlučivanje. Istovremeno, Grad bi financijski doprinosio društvu iznosom koji odgovara vrijednosti komunalnog doprinosa.
Doznajte ovdje sve o rušenju hotela Dubrovnik.
