Vukovarski vodotoranj ostao je simbol nade, hrabrosti i otpora: Nakon obnove i dalje nosi 640 rana
Vukovarski vodotoranj simbol je tromjesečne opsade grada, simbol otpora i hrabrosti hrvatskih branitelja. Danas ga ljudi zovu nijemim svjedokom patnje Domovinskog rata jer je sa 640 izravnih pogodaka neprijateljskih projektila i dalje ostao ponosno stajati. Obnova je započela 2017., a završila 2020. kada je zbog korone otvoren bez prisutnosti građana.
Vukovarski vodotoranj | Foto: vukovar.hr
Vukovarski vodotoranj danas je jedan od najprepoznatljivijih simbola Hrvatske. Izgrađen je u razdoblju od 1963. do 1968. godine i sadrži konstruktivne elemente od armiranog betona. Visina mu je 50,33 metara, a ima kapacitet rezervoara od 2200 kubnih metara. Nalazi se u tzv. „Najpar bašći“ u sklopu gradske četvri Mitnica. Projektirali su ga arhitekti Petar Kušan i Sergej Kolobov, prema projektnoj ideji izgradnje vodovodne mreže Alexandra Rosea. Primarni cilj vodotornja je bilo spremanje i pričuva vode u sklopu vodovodne mreže i u periodu izgradnje bio je jedna od najvećih konstrukcija toga tipa u svijetu.
Vodotoranj tijekom Domovinskog rata
Opsada Vukovara trajala je tri mjeseca, a vodotoranj je i tada stajao kao simobol otpora i hrabrosti hrvatskih branitelja te hrvatskog zajedništva. Danas ga ljudi zovu nijemim svjedokom patnje Domovinskog rata jer je sa 640 izravnih pogodaka neprijateljskih projektila i dalje ostao ponosno stajati.
A ponosno su se svake večeri dva branitelja penjala na vrh oštećenog vodotornja kako bi postavili novu zastavu i tako podsjetili građane Vukovara da će sve biti dobro. S hrvatskom zastavom u rukama prvi se na njega popeo Ivica Ivanika, a kasnije i Hrvoje Džalto. Džalto je u novinarima kasnije prepričavao kako im je trebalo sat i pol da se noću i stalno na neprijateljskom nišanu popnu na vrh i izvjese hrvatsku zastavu. Svaki put kad bi se penjao stubama kroz glavu bi mu prolazilo da se možda i neće živ spustiti istim putem, ali tad, prisjeća se, to i nije bilo važno. Ni sam ne zna koliko se puta popeo te ratne ’91. na vrh vodotornja.
Vukovarski vodotoranj | Foto: vukovar.hr
Išli su isključiov noću, bez džepnih svjetiljki i iako su stube generalno bile u dobrom stanju, na nekim su dijelovima nedostajali čitavi redovi. Pričali su kako im se događalo da zakasne pa bi na vrhu bili tek u zoru, pred svitanje, a onda bi ostali ležati uz zid slučajući pucnjeve i granate i osjećajući kamenje i gelere kako lete oko njih. Vijorenje zastave bilo je pokazatelj da se branitelji drže i to je držalo moral ljudi.
Obnova vodotornja i svjetsko priznanje
Obnova vodotornja započela je u svibnju 2017. godine i bila je financirana sredstvima koja su prikupili građani u obliku donacija i to u svakoj općini, županiji i gradovima. Iako je isprva planiran završetak radova za 2018. godinu, obnova je privedena kraju u listopadu 2020., kada je vodotoranj ponovno otvoren za javnost. Cijeli projekt je na kraju koštao 46 milijuna kuna od kojih je kroz donacije od oko sedam tisuča ljudi prikupljeno 39 milijuna kuna.Projekt obnove povjeren je arhitektima zagrebačke Radionice arhitekture koji su prethodno radili na rekonstrukciji Dvorca Eltz te Muzeju vučedolske golubice. Cilj obnove je bio ostvariti autentičnost vodotornja izvana pa se više fokusiralo na unutrašnjost kako bi se objekt statički osigurao i učvrstio. Oštećenja projektila su netaknuta.
Unutrašnjost obnovljenog vodotornja | Foto: vukovar.hr
Unutrašnji prostor se sada sastoji od sobe od sedam ekrana na kojima se prikazuju isječci iz vukovarske povijesti i fotografiije s pojašnjenjima. Memorijalna staza je duga 200-tinjak metara i simbolizira hod vukovarskih branitelja prema slobodi. Staza završava na vidikovcu gdje i danas vijori hrvatska zastava.
Vukovarski vodotoranj postao je član i međunarodne organizacije – World Federation of Great Towers. Svrstao se među svjetski najpoznatije tornjeve poput Empire State Buildinga, Burj Khalife, The Shard-a, Eiffleovog tornja, ICC-a i mnogih drugih. Organizacija je osnovana 1989. godine i broji preko 50 međunarodnih članova, okuplja tornjeve diljem svijeta te slavi zadivljujuće arhitektonske i inženjerske podvige. Za ulazak u članstvo organizacije postojalo je puno kriterija, no najvažniji su povijesna vrijednost te postojanje vidikovca s pristupom za sve posjetitelje.
