Na ‘mala vrata’ stiže beton od ugljičnih vlakana, ne hrđa i čvršći je
Stotinu godina i više, armirani beton dominira građevinskom industrijom, no na horizontu se pojavljuje novi materijal koji bi mogao promijeniti pravila igre – ugljični vlaknasti beton. Lagan, iznimno čvrst i trajan, omogućuje gradnju vitkih i učinkovitih konstrukcija s manjom potrošnjom resursa i značajno manjim emisijama CO₂. I dok njegova primjena još uvijek nije široka zbog troškova i tehnologije recikliranja, prvi prototipi poput kuće ‘Cube’ pokazuju ogroman potencijal za održivu novogradnju i obnovu postojećih zgrada. U budućnosti, karbonski beton mogao bi postati standard u modernoj arhitekturi i infrastrukturi.
Ugljični beton | Foto: ALLPLAN
Više od sto godina armirani beton bio je nezamjenjiv materijal u građevinskoj industriji, posebice u infrastrukturnim projektima, zahvaljujući svojoj iznimnoj vlačnoj i tlačnoj čvrstoći. No posljednjih godina razvija se nova alternativa – ugljični vlaknasti beton. Ovaj materijal ne samo da može parirati tradicionalnom kompozitu betona i čelika, već ga u mnogim aspektima i nadmašuje. Ugljični beton ima potencijal postati ključna komponenta održive gradnje, kako u novim objektima koji učinkovito koriste resurse, tako i u obnovi postojećih konstrukcija. Ipak, njegova šira primjena još uvijek je ograničena.
Kako nastaje ugljični beton
Kako kažu stručnjaci iz građevinske kompanije Allplan, ugljični beton je kompozitni materijal koji spaja beton i ugljična vlakna. Uobičajeni proizvodni procesi omogućuju da se vlakna i beton optimalno kombiniraju, čime se značajno povećava čvrstoća materijala. Na Sveučilištu u Augsburgu razvijen je i napredniji proces koji koristi kratka ugljična vlakna poravnata duž putanja opterećenja, čime se postižu iznimno visokoučinkoviti kompoziti. Istraživanja su pokazala da je čvrstoća materijala mogla porasti i do 1.340 posto u odnosu na nearmirani beton.
Iako je potencijal ugljičnog betona ogroman, njegova primjena do sada bila je ograničena zbog složenosti proizvodnje i ograničene primjene aditivnih tehnologija, poput 3D ispisa. S razvojem novih proizvodnih metoda i sve većom sviješću o održivoj gradnji, očekuje se da će ugljični beton u budućnosti postati sve prisutniji u građevinskim projektima.
Ugljični beton | Foto: ALLPLAN
Ugljični beton ‘mijenja igru’
Kombinacija visoke vlačne čvrstoće čelika i tlačne čvrstoće betona nekoć je bila revolucionarna za građevinsku industriju. Ugljični beton mogao bi ponovo promijeniti pravila igre, jer ugljična vlakna teže samo četvrtinu konvencionalnog armaturnog čelika, a pet do šest puta su jača. To omogućuje značajno smanjenje količine armature, što čini komponente lakšima i smanjuje energiju potrebnu za transport. Veća nosivost također omogućuje vitkiji dizajn i veću slobodu u arhitektonskom oblikovanju.
Za razliku od čelika, karbonska vlakna ne hrđaju, pa komponente od karbonskog vlaknastog betona ne zahtijevaju dodatnu površinsku zaštitu. Time se štedi materijal, smanjuje potrošnja resursa i povećava vijek trajanja konstrukcija, procjenjuje se da karbonski beton može trajati 200 i više godina, dok armirani beton obično zahtijeva zamjenu nakon otprilike 80 godina. Manja potrošnja betona također smanjuje emisije CO₂ povezane s proizvodnjom cementa, koji trenutno čini oko osam posto globalnih emisija ugljičnog dioksida. Istovremeno, gradnja karbonskim betonom smanjuje i potrošnju sve rjeđeg građevinskog pijeska.
Ugljični beton | Foto: ALLPLAN
Nedostaci i troškovi
Iako ugljični beton nudi niz prednosti i omogućuje održiviju gradnju, njegova šira primjena još uvijek je ograničena visokim troškovima. Jedan kilogram ugljičnih vlakana trenutačno košta oko 16 puta više od kilograma armiranog čelika, iako je 24 puta učinkovitiji. Uštede materijala, niži troškovi transporta i dulji vijek trajanja ipak čine karbonski beton konkurentnim rješenjem.
S povećanjem tržišnog udjela i širenjem proizvodnje, troškovi karbonskih vlakana mogli bi značajno pasti. Njemački instituti za istraživanje vlakana razvili su tehnologiju koja koristi lignin, otpadni proizvod iz proizvodnje papira, umjesto poliakrilonitrila (PAN), što smanjuje troškove energije za 50 posto i sprječava toksične nusproizvode. Automatizirana proizvodnja armature po mjeri, kao u centru za tehnologiju karbonskog betona HTWK Leipzig, dodatno povećava učinkovitost.
Jedina veća prepreka ostaje recikliranje. Za razliku od čelika, karbonska vlakna se ne mogu uvijek u potpunosti rastopiti. Ipak, do 97 posto materijala može se ponovno koristiti u nove filamente, pogodne za armaturu u karbonskom betonu ili u drugim industrijama, poput proizvodnje vozila. Ako vlakna postanu prekratka, trenutačno je jedina opcija termičko recikliranje.
Ugljični beton | Foto: ALLPLAN
Karbonski beton u praksi
Karbonski beton prikladan je i za novogradnju, osobito za konstrukcije izložene vanjskim utjecajima, poput mostova, ali i za projekte obnove. U novogradnji omogućuje laganu, vitku i materijalno učinkovitu gradnju uz veliku slobodu dizajna. Najbolji primjer je ‘Cube’, prva kuća od karbonskog betona na svijetu. Zgrada je nastala kao prototip istraživačkog projekta konzorcija C3 i ima spektakularan valoviti vanjski zid koji se sužava prema izuzetno oštrom rubu. Zahvaljujući ekstra tankim zidovima, eksperimentalna kuća dobiva 12 posto više iskoristivog prostora u usporedbi s armiranobetonskom konstrukcijom, a istovremeno smanjuje emisije CO₂ za oko 70 posto.
U obnovi zgrada utjecaj karbonskog betona na održivu gradnju još je značajniji. Čak i najtanji slojevi materijala mogu ojačati dotrajale strukture. Već su brojni mostovi obnovljeni ovom vrstom minimalno invazivne intervencije, uključujući tri mosta na autocesti preko rijeke Nidde. Prednosti kompozita posebno dolaze do izražaja pri restauraciji zgrada: primjerice, oronulo stubište u Njemačkom muzeju u Münchenu nedavno je obnovljeno slojem karbonskog betona debljine svega 20 milimetara.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
