Tri Lukne – slovenski brend proizvoda od gline čijom estetikom su oduševljeni i u Abu Dhabiju
Surfajući internetom naišli smo na slovenski brend Tri Lukne koji se bavi izradom proizvoda od gline. Malo je reći da smo se odmah zaljubili u šalice, čajnike, tanjure i tanjuriće koje smo ugledali. Naime, proizvodi s potpisom ovog brenda više su od posuđa, savršen su ukras svakog doma! Zato smo poželjeli popričati s Anom Haberman čije magične ruke su zaslužne za sve što izlazi iz Tri Lukne tvornice.
Za početak smo Anu zamolili da nam kaže nešto više o sebi.
– Hm, ovo je teško pitanje. Ja sam samo duh u ljudskom tijelu koji surfa životom… srećom ubrzo nakon diplome iz kulturne antropologije upoznala sam glinu, ili vjerojatno ona mene, što mi je pomoglo, i još uvijek mi pomaže, prizemljiti i umiriti me. Naravno moj život nije samo glina, uživam i u mnogim drugim stvarima, iskrena je ova umjetnička duša.
Dalje nas zanimalo koji svoj projekt bi posebno izdvojila.
– Ne znam… Vjerojatno najzahtjevniji projekt bio je izrada keramike za japanski restoran u Abu Dhabiju. Nevjerojatno mi je da mogu proizvesti lonce za cijeli restoran samo rukama, bez kotača, bez kalupa, s tako sporim procesom izrade. Naravno da je riječ o ograničenoj količini, ali svejedno, kaže nam Ana.
Što ju najviše inspirira u radu, bilo je naše sljedeće pitanje.
– Sviđa mi se ideja da su moj glavni alat moje ruke. Najviše od svega uživam u sporom kontemplativnom procesu ručnog rada i volim vidjeti tragove tog procesa, poput otisaka prstiju i drugih tragova, na završnim komadima. Uvijek sam entuzijastična i znatiželjna kada iščekujem rezultate jer koliko god se trudili, koliko truda uložili da rukama napravite “savršenu” formu, nakon što glina dostigne visoke temperature, pojavit će se neke nesavršenosti. A ponekad se javljaju na fino izbalansiran način u kojem pronalazim ljepotu, priča naša sugovornica.
Ana također dodaje da rad s glinom vidi kao beskonačan proces učenja i istraživanja, ne samo o materijalima s kojima radim, već i o tome kako je stanje uma uključeno u cijeli taj proces i može se osjetiti u samom radu.
– To je poput putovanja kroz život u opipljivom obliku. Ali ne uživam samo u procesu izrade, nego i u korištenju keramičkih predmeta u svakodnevnom životu u svakodnevnim ritualima. Ne samo mojih nego i drugih umjetnika, kaže Ana.
Za kraj smo našu sugovornicu pitali kako je biti obrtnica u Sloveniji, odnosno osjeća li podršku svoje zemlje i okoline općenito.
– Osjećam se sretnom jer mi je Ministarstvo kulture odobrilo status samozaposlene osobe u kulturi. To pomaže, ali općenito sam zahvalna globalnoj zajednici ljubitelja i pristalica keramike koja mi omogućava da živim od svog rada, završava Ana.