Istarski ‘Ples mrtvaca’: Stogodišnja restauracija vrijedna više od pola milijuna kuna

Najpoznatija istarska freska, ‘Ples mrtvaca’, jedno je od najvrjednijih djela hrvatskog srednjovjekovnog slikarstva. Djelo je radionice Vincenta iz Kastva, a datira iz 15. stoljeća kada nastaje u crkvi sv. Marije na Škrilinah. Dijelom uništene i prebojane zbog proširenja crkve, freske svoju obnovu i restauraciju prolaze od početka 20. stoljeća. Danas spadaju u skupinu rijetko sačuvanih freski iz tog vremena na području Europe.

Freska ‘Ples mrtvaca’, Istra | foto: Kuća fresaka u Draguću

Restauracija freske ‘Ples mrtvaca’ proces je koji se odvija od 1915. godine.

Još od početka civilizacije ljudi su raznim bojama i motivima na zidovima pećina pričali priče svoga vremena. U razdoblju Antike oslikavaju se svi zidovi villa, a promjene u slikarstvu donosi slikanje zidova kršćanskih objekata. Razvojem tehnika slikanja, koje se radi u manje slojeva, sve se više razvijaju i zidne slike, poznatije kao freske. Motivi su brojni, oslanjaju se na svakodnevni život, ali i nadnaravno, ono što nakon života dolazi.

Beram, pitoreskno naselje smješteno nedaleko od Pazina, čuva jedan od najstarijih prikaza smrti u Europi. Smrt koja svira gajde, ljudi koji ruku pod ruku s kosturima odlaze na drugi svijet, papa na čelu kolone, detalji su freske ‘Ples mrtvaca’, jedne od najpoznatijih prikaza smrti u Europi.

Ova istarska freska prikazuje priču o jednakosti prijelaza iz života u smrt, ideju da je svatko, usprkos društvenoj nejednakosti, u smrti jednak. O restauraciji istarskih freski i njihovoj važnosti za kulturnu baštinu Hrvatske razgovarali smo s mr. sc. Sunčicom Mustač, voditeljicom Kuće fresaka u Draguću.

– Nema stoljeća iz kojeg nema zidne slike, a najviše ih je sačuvano iz 15., objašnjava Sunčica Mustač.

Ples mrtvaca: Smrt svira gajde | foto: Kuća fresaka u Draguću

Zidovi koji pričaju Ezopove basne i biblijske priče

Restauracija freski pronađenih u crkvi sv. Marije na Škrilinah počinje početkom 20. stoljeća. Freske, koje su za vrijeme radova na crkvi prebojane i tako dijelom uništene, nalaze se na svim zidovima, a jedan od najpoznatijih prikaza nalazi se na zapadnom zidu. Motivi slikani na zapadnim zidovima uvijek simboliziraju smrt, pakao ili raj.

Ples mrtvaca prikazuje kolonu ljudi koja pleše u smrt, a ritam njihova plesa daje upravo Smrt svirajući gajde. U koloni se nalaze predstavnici svih slojeva društva, od kraljeva, preko kardinala, do djece i prosjaka. Riječ je o motivu koji svoju popularnost stječe tijekom 13. stoljeća. Osim Smrti, freska prikazuje i žensku osobu s povezom na očima, a koja upravlja kolom sreće.

– Ti biraš svojim životom hoćeš li završiti u raju ili paklu. Možeš živjeti kako treba, ali nikad ne možeš znati što ti život sprema, objašnjava Sunčica Mustač, voditeljica Kuće fresaka u Draguću.

Beram, crkva sv. Marije na Škrilinah, 1474. | foto: Kuća fresaka u Draguću

Na izradi freski rijetko sudjeluje samo jedan slikar, najčešće je riječ o radionicama u kojima sudjeluje nekoliko njih, a samo se glavni slikar potpisuje na djelo.

– U 15. stoljeću postaje normalno da se slikari potpisuju, a jedni od najpoznatijih, koji su radili i na crkvi sv. Marije na Škrilinah su Vincent i Ivan iz Kastva te Šareni majstor, govori Sunčica. No, ipak većina autora ostaje anonimna. Osim slikara Kastavske škole, poznata su djela obitelji Klerigin iz Kopra te Albert iz Konstanza.

Freske koje su nastale na zidovima crkve sv. Marije, ali i u ostalim crkvama, dokazuju kako su slikari onoga vremena poznavali mnogo priča, Ezopove basne, dvorske priče, kao i one iz Biblije.

– Crkva sv. Nikole u Pazinu nedavno je u potpunosti restaurirana. Na njenom križnom svodu prikazane su scene stvaranja svijeta, odnosno sedam dana geneze. Iako se ne zna ime slikara, riječ je o jednom od najboljih radova iz 15. stoljeća u Istri, dodaje Sunčica Mustač.

Slikari su kao predloške za svoje radove koristili nizozemsku slikovnu Bibliju, Bibliu pauperum. Riječ je o takozvanoj Bibliji za nepismene, siromahe onog vremena, koji nisu znali čitati pa su koristili Biblije u kojima su sve priče prikazane kroz slike.

Freske u crkvi sv. Nikole u Pazinu | foto: Kuća fresaka u Draguću

Pola milijuna kuna za svaku restauraciju

Restauriranje zidnog slikarstva dugotrajan je i skup proces. Svaka restauracija radi se centimetar po centimetar, a uvjeti nisu uvijek idealni.

– Riječ je o radu od 8 do 10 sati dnevno u hladnim crkvama, kaže Sunčica Mustač te dodaje kako se svaka freska mora obnavljati otprilike svakih deset godina.

Restauriranje na području Istre počinje još 1850. godine, kada je taj proces još uvijek bio iznimno rijedak. Krajem 19. stoljaća Austro-Ugarska osniva konzervatorski odjel u Puli. U tom periodu obnovu istarskih freski vodi Anton Gnirs, češki konzervator i povjesničar. Nakon Prvog svjetskog rata na područje Istre dolaze konzervatori iz Italije koji obnavljaju i freske i krov crvke sv. Marije. Njihov rad nakon Drugog svjetskog rata preuzimaju konzervatori iz Rijeke.

– Vlaga utječe na trušenje freski, stoga se restaurira često, a vrijednost radova svaki put iznosi minimalno pola milijuna kuna, objašnjava Sunčica Mustač. Sve službe, još od Austro-Ugarske, stalno obnavljaju freske, a program obnove srednjovjekovnih lokaliteta je prioritet, dodaje.

U Istri danas nalazimo preko 150 otkrivenih lokaliteta, a stručnjaci smatraju da svaka prebojana crkva skriva freske.

Restauriranje zidnog slikarstva | foto: Kuća fresaka u Draguću

Očuvanje baštine kroz digitalizaciju

Zidno slikarstvo iz godine u godinu sve je teže očuvati, a projekti restauracije iznimno su skupi. Kako brojni čimbenici, među kojima i vlaga i vrijeme, ne bi utjecali na očuvanje hrvatske kulturne baštine otvorena je Kuća fresaka u Draguću – Casa degli affreschi a Draguccio. Riječ je o instituciji utemeljenoj na četiri djelatnosti, znanstvenoj, muzejskoj, obrazovnoj i turističkoj, a sve u cilju očuvanja istarskog zidnog slikarstva.

– Provodimo digitalizaciju građe, a prikupljamo i svu dokumentaciju tematski vezanu uz restauriranje, objašnjava voditeljica Kuće fresaka Sunčica Mustač.

U 2019. godini otvorena je i online baza kulturne baštine, Patrimonio Culturale Istriano. Riječ je o bazi dostupnoj svima, a u koju se pohranjuju podatci o kulturnoj baštini Istre. Baza do sada ima preko 2000 unosa.

– U suradnji s Italijom predstavljamo lokacije s freskama kroz usporedne izložbe, objašnjava voditeljica Kuće te dodaje kako rade i edukacije kako predavati stručne zavičajne predmete.

Organizacije brojnih izložbi, radionica i turističkih tura način su na koji se može popularizirati zidno slikarstvo, fenomen koji postoji još od pećinskog života. Kuća fresaka u Draguću stoga je omogućila zainteresiranima za zidno slikarstvo i boravak u apartmanu unutar Kuće, a koji najčešće koriste studenti, nastavnici i konzervatori koji žele dodatan uvid u svijet istarskih freski.

Radionica slikarstva | foto: Kuća fresaka u Draguću