Rušenje banke nasuprot Glavnog kolodvora je devastacija u centru Zagreba
Velikani nerijetko odlaze u tišini. Nagriženi zubom vremena, kao oprečnost vlastitog izvornog sjaja, postaju nepoželjni i prepušteni zaboravu. I za razliku od kamenih ruševina starih napuštenih dvoraca, remekdjela modernizma pritisnuta moći građevinskog kapitala često nemaju priliku časno propadati, niti nadu da će jednoga dana, neke nove generacije, dorasti spoznaji njihove veličine. Sudbina je to koja je zadesila bivšu zgradu Komunalne banke Zagreb, dio ostavštine Kazimira Ostrogovića, arhitekta koji je uvelike zaslužan za prepoznatljive vizure novog zagrebačkog centra.
Paromlinska | foto: arhitektura-zagreba.com
Kazimir Ostrogović jedno je od najvećih imena hrvatskog modernizma. Među rijetkim je arhitektima s istočne strane željezne zavjese koji se već 50-ih godina prošlog stoljeća odlučno suprotstavljaju sovjetskom socrealizmu. U njegovom je bogatome opusu vidljiv nastavak suvremene hrvatske arhitektonske misli započete s Viktorom Kovačićem, razumijevanja prostora umjesto puke estetike.
Autor je većeg dijela novog zagrebačkog centra – središnje osi Trnja gdje, osim sudjelovanja pri odluci da se istočni krak ‘Zelene potkove’ nastavi prema Savi, projektira kompleks Gradskog poglavarstva (od kojeg je izgrađena tek središnja zgrada), dvije stambene lamele na Miramarskoj, a nešto južnije, na zapadnoj, ‘sveučilišnoj’ osi potkove projektira i zgradu Fakulteta strojarstva i brodogradnje koja je jedina od navedenih, zahvaljujući potresu i europskome novcu, dočekala svoju obnovu.
kompleks gradskog poglavarstva | foto: blog Idis Turato
Komunalna banka Zagreb
Zgrada Komunalne banke Zagreb izgrađena je u razdoblju od 1962. do 1964. godine na mjestu kojeg je svjestan svaki putnik na dolasku ili prolasku kroz glavni gradski kolodvor. Njen je sjeverni dio smjela konstruktivistička konstrukcija s obostranim konzolnim istacima od 6 metara, dok su dva južna volumena koncipirana odizanjem od tla prema centralnoj gradskoj osi i uvlačenjem korisnika kroz javni natkriveni trijem u središnji dio zgrade.
Preventivno je zaštićena kao kulturno dobro 1999.godine, napuštena je 2012.godine i devastirana u periodu do 2023. godine kad se ravna sa zemljom kako bi prepustila svoje mjesto novoj građevini. Potaknuti spoznajom da je svijet naučio čuvati baštinu, a zgrade neprilagođene današnjim standardima obnoviti ili čak kvalitetno dograditi i prilagoditi, za što su ponajbolji primjeri djelovanja ureda Lacatone&Vassal, dobitnika Pritzkerove nagrade 2021., teško se oteti dojmu da je bilo i boljih, i jeftinijih rješenja. Možda je bilo dovoljno proučiti radove na tu temu studenata Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Riječka banka | foto: blog Idis Turato
Bogata ostavština
Ostrogović je osim Komunalne banke u Zagrebu, smještene na jednoj od najvažnijih lokacija u gradu, projektirao jednako inovativnu i promišljenu zgradu Riječke banke na Jadranskom trgu, zapadnom kraju korza. Uvlačenjem ulaza u banku arhitekt širi javni prostor trga, dok na naknadno dodanu potrebu za uredskim kvadratima odgovara prozračnim ‘lebdećim’ volumenom uz frontu trga, čuvajući izvornu ideju o kući koja visinom poštuje historicistički niz ulice.
Posljednji projekt Ostrogovića bila je pomoć mladom Vjenceslavu Richteru pri izgradnji vile Zagorje, danas znane kao Predsjednički dvori. Vila Zagorje zamišljena je kao kuća koja će iskoristiti moć oblikovanja prostora kako bi opojnošću arhitekture državnu vlast (Tita) uvjerila da što više vremena provodi u Zagrebu. Upravo na tom projektu arhitekt tragično završava svoj život, od srčanog udara prouzročenog stresom uslijed neočekivanih promjena na projektu.
Vila Zagorije | foto: blog Idis Turato
Pogledajte ovdje koji su hrvatski projekti trijumfirali na Balkanskom bijenalu 2023.
