Bauštelska reportaža: Napušteno Sljeme u Sesvetama bilo je generator razvoja, a sada postaje glazbena škola
Kompleks Sljeme u Sesvetama bio je središte 125 godina aktivne mesnoprerađivačke industrije. Iako su hodnici tvorničkih zgrada odavno prazni, najava Grada Zagreba da u betonskoj ‘Kockici’ uredi prostore za glazbenu školu vraća fokus javnosti na ovu zaboravljenu lokaciju. Uz stručnjaka Damira Fofića koji je posvetio godine istraživanju tog kompleksa, otkrivamo zašto je pogrešno što se o paloj sesvetskoj industriji donedavno skoro uopće nije pričalo te otkrivamo sve o slojevitosti prašnjavih i dotrajalih, ali fascinantnih građevina. Pođite s nama u obilazak.
Kompleks Sljeme bio je generator razvoja Sesveta u kojem je djelovala jedna od najuspješnijih industrija | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
‘Pale’ industrijske zone na više lokacija u Zagrebu karakterizira nekoliko prepoznatljivih elemenata – puste betonske mega građevine, degradirani zidovi, krovovi i stropovi te u većini slučajeva par nikad realiziranih najava za revitalizaciju. Mesnoprerađivački kompleks Sljeme u Sesvetama karakteriziraju propale građevine, ali najave revitalizacije nisu odjekivale ni približno koliko je to bio slučaj s Gredeljom ili Klaonicom u Heinzelovoj. Inače, sesvetsko Sljeme ima još jednu prepoznatljivost – lik dječaka Jankića koji i dalje ponosno stoji na krovu središnje betonske građevine ‘Kockice’.
Iako ruševne zgrade nekada iznimno uspješne industrije nisu bile zanimljive kao neke druge bliže centru, sad su dočekale svojih pet minuta. Grad Zagreb, vlasnik posljednjih 20 godina, najavio je prvo revitalizaciju središnje Kockice u prostor Glazbene škole Zlatka Grgoševića koja trenutno djeluje na tri lokacije, a kasnije i ostatka kompleksa na 15 hektara. U međuvremenu, sve i dalje izgleda sablasno.
Galerija 46 Fotografija
Otvori
Sjena drugog vremena
Dogradnje i rušenja, stari natpisi ‘Klaonica’, ‘Kobasičarna’, ‘Rasjekavaonica’ – mračni hodnici, bijele pločice, prostori s otvorima u koje je desetljećima otjecala krv, preše za vađenje masti … Sve ovo nekada je bilo aktivno, a danas je tek sjena nekadašnje djelatnosti.
Rad tvrtke koja je kroz povijest prolazila svakakve prevrate popraćena je pregradnjama i dogradnjama unutar kompleksa koje svjedoče o tri faze razvoja, počevši od vremena kada ni nije djelovala pod nazivom Sljeme. U zgradi Kockici iz posljednje etape razvoja, prepoznatljivoj zbog simbola Jankića i natpisa na krovu, Grad sada namjerava urediti glazbenu školu pa je posebno zanimljivo sagledati povijest izgradnje kompleksa i kako se tvornica s vremenom mijenjala.
Publikacija ‘Od Sljemena do dna’ koji prati uspone i padove tvrtke koja je bila generator razvoja Sesveta sastavio je te objavio u 2023. Damir Fofić, kustos Muzeja Prigorja. Bio je ljubazan svoje znanje podijeliti s nama dok nas je vodio kroz sve hodnike i zakutke ‘drevnog’ prostora. U šetnji je pričao kako su izgledali počeci, a kako kad je industrija bila u ‘zalasku’.
Pored pruge
S vodičem smo se našli na prelasku željezničke pruge kod stanice Sesvete, jer je baš ta lokacija odlična za vidjeti ‘glavnu’ tvorničku zgradu koja je u više faza mijenjana i dograđivana. Prešli smo prugu i krenuli u obilazak.
Došli smo do tvorničke zgrade, do mjesta s kojega su se izvozili proizvodi. Fofić je naglasio da se proces proizvodnje, odnosno dovoza sirovina, obrade, a potom izvoza svo vrijeme odvijao u istom smjeru.
kompleks Sljeme izvorno | foto: ‘Od Sljemena do dna’, Damir Fofić (Muzej Prigorje, 2023.)
– Kompleks Sljeme počeo je s radom 1898. godine u Austro-Ugarskoj Monarhiji. U prvoj fazi projektirao ga je arhitekt Holjac. Izvorno, uz tvorničku su zgradu bili zdenac i dimnjak srušen 1970-ih, a tvornička zgrada od nekih 70-75 metara uz željezničku prugu bila je najveća građevina. Naglasio bih da je proces proizvodnje tekao s istoka prema zapadu kako je ostalo sve do napuštanja kompleksa, ispričao nam je uz pojašnjenje da se na istoku nalazila klaonica gdje se dopremala sirovina da bi se sve završavalo proizvodnjom konzervi, kobasica, a onda konačno izvozom na zapadnom dijelu.
Izvorno pročelje tvorničke zgrade | foto: ‘Od Sljemena do dna’, Damir Fofić (Muzej Prigorje, 2023.)
Tri faze razvoja
Odmah je istaknuo da se kompleks razvijao u tri faze što je moguće vidjeti na građevinama, iako je neke nijanse dogradnje u pojedinim dijelovima teško odrediti ne poznajete li dobro materiju. Baš stoga Fofić smatra da bi, kao što je bilo s Gredeljom i starom Klaonicom na Heinzelovoj (koja je, rijetki znaju desetljećima bila pod Sljemenom), i ovaj napušteni tvornički kompleks trebao dobiti svoj Konzervatorski elaborat. Konzervatori se naime još nisu pozabavili Sljemenom unatoč arhitektonskoj slojevitosti tvornice.
Kompleksna priča započinje u Sesvetama, na povoljnoj poziciji križanja važnih prometnica, ujedno na mjestu gdje su bile dostupne stočarske sirovine. U Fofićevoj publikaciji može se pročitati da preradu mesnih proizvoda pokreće skupina poduzetnika s područja sjeverozapadne Hrvatske po utemeljenju Gospodarstvene tvornice mesnate robe i masti.
Prva tvornica, 1898. | foto: ‘Od Sljemena do dna’, Damir Fofić (Muzej Prigorje, 2023.)
Na odabranoj lokaciji ostvaruje se projekt arhitekta Janka Holjca. Prema Položajnom nacrtu tu su izgrađene Gostiona, Uprava, Strojarna, Zdenac i već spomenuta tvornička zgrada. Prema projektu na prostoru veličine 300×100 metara izgrađen je industrijski kompleks, a početna prostorna koncepcija s vremenom se nije mijenjala.
Rađa se Jankić
U prvim fazama, tvornica je godišnje u prosjeku obrađivala 500 komada svinja, sa oko 10 radnika. Pretpostavlja se da je poslovanje u Prvom svjetskom ratu bilo otežano. Ovdje tvornica ulazi u drugu fazu.
Jankić za vrijeme Rabusa i sina | foto: ‘Od Sljemena do dna’, Damir Fofić (Muzej Prigorje, 2023.)
– U prvoj fazi kompleks je radio 10 godina – do 1908. godine, a kasnije je proizvodnja obnovljena pod imenom ‘Rabus’. Poznata zagrebačka obitelj koja je 1915. preuzela kompleks započela je novu fazu. Oni su kompleks modernizirali te su jako puno izgradili, odnosno nadograđivali su nove objekte, te je pod njima kompleks egzistirao sve do 1946. godine. U tom razdoblju pojavio se i zaštitni znak tvrtke – takozvani Jankić kojeg je kasnije tvornica Sljeme preuzela, priča Fofić.
No, ime i dalje nije ono koje danas stoji na krovu betonske Kockice. Tek 1946. kad je nacionalizirana, tvrtka ‘Rabus’ počinje djelovati pod nazivom Sljeme, napominje naš vodič.
Kompleks Sljeme bio je generator razvoja Sesveta u kojem je djelovala jedna od najuspješnijih industrija | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Rabusova faza
Na fotografiji s početka 1920-ih godina vide se rezultati Rabusove rekonstrukcije i modernizacije. U Prvom svjetskom ratu porasla je potražnja proizvodnje prehrambenih proizvoda za vojsku, a veća potražnja tražila je povećanje tvorničkog pogona. Svi u Zagrebu pokazali su se nedostatnima pa se Sljeme (tada ‘Rabus i sin’) proširilo, rekonstruiralo i moderniziralo. Doduše, ubrzo nakon toga preminuo je osnivač Filip Rabus, a posao je preuzela njegova udovica.
Nacrti iz 1930-ih pokazuju kako je izgledao prošireni kompleks, kada se između ostalog proširila i tvornička zgrada. Njena dogradnja danas se može pratiti, no velik dio proširenja iz ove faze u kasnijoj etapi je uklonjen.
Položajni nacrt, 1934. | foto: ‘Od Sljemena do dna’, Damir Fofić (Muzej Prigorje, 2023.)
Sve dijelove tvornice pokazuje nacrt s početka 1930-ih u kojemu se vidi da je tvornički pogon ukupno imao 25 elemenata. Od sušione, radione, hladionice, klaonice, odjela za topljenje masti, staje za svinje, garaže, stolarije, kovačnice, preko drvarnice, spremišta za ugljen pa i odjeljenja za iskuhavanje otpadaka. Bila je tu i crvenarnica, vodeni toranj koji nije doživio daljnje širenje kompleksa, veterinarski ured i još neki dijelovi od kojih smo pojedine i sami uočili u obilasku.
Promjene i dalje vidljive
Iz prve faze, Fofić je istaknuo metalne stupove i debele zidove na prvom katu tvorničke zgrade. Pokazao nam je i još vidljive tragove kasnije srušenog južnog ruba kompleksa, te zgrade velikih staklenih prozora ‘na kvadrate’.
Kompleks Sljeme bio je generator razvoja Sesveta u kojem je djelovala jedna od najuspješnijih industrija | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Kompleks Sljeme bio je generator razvoja Sesveta u kojem je djelovala jedna od najuspješnijih industrija | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Vrlo je zanimljivo da su se ‘izvorni’ metalni stupovi i drugi znakovi gradnje s metalnim elementima zadržali do danas te su isti stupovi u samo jednom dijelu naknadno betonirani pa nije vidljivo metalno ‘srce’. Nadalje, u drugoj fazi tvornička zgrada još uvijek je imala samo jedan kat, dok će joj kasnije biti dozidana još jedna etaža – ali o tome kasnije.
Polako izvoz ‘vani’
Vratimo se na povijest. Iako je drugo razdoblje bilo prosperitetno, nije bilo bez problema. Početkom tridesetih, velika gospodarska kriza neminovno se ‘očešala’ i o tvornicu u Sesvetama, no oporavak je stigao nakon rekonstrukcije ceste Zagreb-Dugo Selo i poslije spajanja na Gradsku električnu centralu, kada je krenuo i izvoz na strano tržište.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata također je pretrpljeno nešto štete.
Kompleks Sljeme bio je generator razvoja Sesveta u kojem je djelovala jedna od najuspješnijih industrija | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
– Pred završetak rata tvornička postrojenja djelomično su uništena, a kancelarijske prostorije i skladišta opljačkana i zapaljena. Tada je izgorjela i cjelokupna arhiva. U postrojenjima je prerezano pogonsko remenje, alat odnesen, ali su strojevi ostali netaknuti, zapisano je u publikaciji o građevini koja i dan danas oblikuje istok Grada.
Novi društveni sustav
U novom razdoblju kada se nastavio rast tvorničkih postrojenja, ‘uslijedio je period obnove porušene zemlje te transformacija gospodarstvo na temeljima novog socijalističkog društvenog uređenja’.
– 1950. godine donijet je poznati Zakon o radničkom samoupravljanju. Cijelo društvo tada je prešlo s rigidne planske privrede na polutržište. Prije su ministarstva propisivali koliko se što smije proizvoditi. Zatim je došlo radničko samoupravljanje te se počelo proizvoditi što treba tržištu, a tada se krenulo izvoziti i konzerve za strano tržište. Tu je tvornica akumulirala najviše kapitala – oko tadašnjih 5-6 milijuna dolara, kaže Fofić uz napomenu kako je tada i bila dograđena dodatnom etažom.
Kompleks Sljeme bio je generator razvoja Sesveta u kojem je djelovala jedna od najuspješnijih industrija | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Kompleks Sljeme bio je generator razvoja Sesveta u kojem je djelovala jedna od najuspješnijih industrija | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Ovdje je već kompleks bio u vremenski najduljoj, trećoj fazi. Počinje naglim usponom i zaradom, a završava, kao što znamo, neslavno. Fofić u publikaciji opisuje da je tijekom 1946. godine započela obnova i adaptacija upravne zgrade i skladišta.
Novoosnovano poduzeće Sljeme-Sesvete upisano je u travnju 1947. u Registar državnih privrednih poduzeća Ministarstva financija NR Hrvatske. Tvornica je otad poslovala kao poduzeće republičkog značaja pod administrativno-operativnim rukovodstvom Ministarstva industrije i rudarstva. Tu se tvornica počela dodatno širiti, a vrijedi napomenuti da je samo u prosincu 1946. godine proizvela preko 192 tone proizvoda.
Ambiciozno Martonovo vodstvo
No, više-manje zbog tehnološki zastarjele opreme proizvodnja je ispaštala. Dolazak mladog direktora Velimira Martona 1951. sve je promijenio prometnuvši Sljeme u najveću jugoslavensku prehrambenu tvrtku.
Marton je podigao proizvodnju i produktivnost rada, te pokrenuo rebrandiranje. U njegovo doba tvornica posluje kao Mesna industrija Sljeme Sesvete, cijelo vrijeme sa zaštitnim simbolom – likom Jankića. Tvrtka je 1950. posjedovala svega tri specijalizirane prodavaonice u Zagrebu, a do 1957. razvila je mrežu od 30 trgovina u Zagrebu, Rijeci i Splitu. Uz to, Sljeme počinje izvoziti i na strana tržišta.
Kompleks Sljeme bio je generator razvoja Sesveta u kojem je djelovala jedna od najuspješnijih industrija | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
– Na temelju pozitivnih poslovnih rezultata Sljeme je 1953. godine započelo rekonstrukciju i modernizaciju zastarjelih i trošnih proizvodnih pogona s ciljem povećanja proizvodnje. (…) Do kraja pedesetih izvedeni su brojni zahvati, poput raznih adaptacija, dogradnji i nadogradnji, ali su građeni i posve novi objekti. Tako je na mjestu stare upravne zgrade 1958. izgrađena nova jednokatna zgrada. Iste godine Sljeme je pristupilo realizaciji izgradnje pogona za preradu klaoničkih otpadaka, piše u publikaciji.
Veliko širenje
Polako se preuzimaju i financijski nestabilna i zastarjela poduzeća, a između ostalog, upravno sjedište dobiva novu lokaciju – u prostorima Gradske klaonice u Heinzelovoj. Broj zaposlenih do 1961. iznosio je 1.200 osoba.
– U razdoblju od 1959. do 1962. ukupno je investirano 2.142 milijuna dinara, uglavnom iz vlastitih sredstava. Uprava je smatrala da su investicijska ulaganja putem vlastitih sredstava nužna kako bi Sljeme postalo najveći prehrambeno-industrijski kombinat u zemlji. Takva poslovna politika generirala je rizike koji su uočeni već tijekom 1961. i 1962. kada je poslovanje završeno negativnim financijskim rezultatom od cca 460 milijuna dinara, otkriva Fofić u publikaciji.
Jankić, simbol Sljemena | foto: ‘Od Sljemena do dna’, Damir Fofić (Muzej Prigorje, 2023.)
Svinjogojska farma | foto: ‘Od Sljemena do dna’, Damir Fofić (Muzej Prigorje, 2023.)
‘Početak kraja’
Sljeme se svejedno nastavlja širiti, a nitko ni ne sluti da je upravo taj bjesomučan uzlet, taman pred izgradnju posljednjih izgrađenih zgrada koje smo vidjeli u obilasku i po kojima je tvornica prepoznatljiva – ‘početak kraja’.
– Unatoč negativnim financijskim rezultatima, u razdoblju od 1963. do 1967. intenzivno se ulaže u rekonstrukciju postojećih i izgradnju novih objekata, piše Fofić.
Sredinom šezdesetih kreće i gradnja dvaju kapitalnih objekata – tvornice stočne hrane i svinjogojske farme na mjestu današnjeg Novog Jelkovca, a koje su financirane kreditima. Prva građevina i dalje stoji van uporabe, dok farme već dugo nema. Fofić nam je u obilasku ispričao kako su se Sesvečani bunili zbog neugodnih mirisa što je bio dodatan razlog za prekid uzgoja na licu mjesta.
Kompleks Sljeme bio je generator razvoja Sesveta u kojem je djelovala jedna od najuspješnijih industrija | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Na zemljištu od 15 hektara bila je i poznata Kockica. Nažalost, taman kad je kompleks građevinski ‘zaokružen’ Sljeme više nije podnosilo nesigurnost u nabavi i financijske gubitke. Tako da uskoro račun tvornice ulazi u blokadu te su osigurane izvanredne mjere, a od 1970-ih nastavljaju se gomilati gubitci.
Na sve strane, a nema nazad
Naime, unatoč novogradnji koju smo prošli – vidno nezavršenoj Kockici punoj izbočene armature, golemoj zgradi tvornice stočne hrane, ali i otvaranju svinjogojske farme koja više ne postoji, tvornicu su mučili zastarjeli pogoni. Uza druge troškove nije bilo sredstava za njihovu zamjenu.
Ipak, neki posljednji pokušaj Sljemena da se odupre propadanju i pokaže se da nije sve tako crno dogradnja je nove klaonice – prostora koji i dalje stoji bez fasade i prozora jer nikad nije izgrađen do kraja. Nema čak ni cjelovito izgrađen krov. Tu se zgradu pokušalo završiti na pragu osamdesetih i devedesetih, no njeno sadašnje stanje otkriva da nije bila uspješan pothvat industrije koja se pokušavala vratiti na vrh.
Izgradnja tvornice stočne hrane 1966. | foto: ‘Od Sljemena do dna’, Damir Fofić (Muzej Prigorje, 2023.)
Zajedno s hodnicima prekrivenim bijelim pločicama, prostorijama još uvijek crnim od dima sušenja mesa, prostorima punim neiskorištenih pakiranja, ta nesretna dogradnja i ostatak kompleksa bili su pred gašenjem, samo nije bilo sigurno kada. Konačno, nakon vraćanja dugovanja u fazi PIK Sljemena, utvrđivanje da postupci nisu u potpunosti obavljeni u skladu sa zakonom pa više nije bilo spasa.
Pod kapom Grada
Mesnoprerađivački kompleks Sljeme napušten je 2005., a od 2006. je u vlasništvu Grada Zagreba koji kompleksom i danas upravlja, a sada navodno namjerava urediti prostore Kockice za Glazbenu školu Zlatka Grgoševića. Privodeći obilazak kraju kod golemih silosa – jednog od zadnjih dodataka Sljemeu, prisjećamo se kako su izgledale ogromne i prazne prostorije tog objekta u kojima bi svako toliko proletio neki golub.
Kompleks Sljeme bio je generator razvoja Sesveta u kojem je djelovala jedna od najuspješnijih industrija | foto: Bauštela.hr, Nina Šantek
Zamišljamo ih kao učionice ispunjene glazbom, ali ne možemo se oteti dojmu da bi uređenje samo jedne zgrade bez obuhvatnog pristupa bilo idealno. Iako je nešto ipak bolje od ništa, vjerujemo da bi cjeloviti pristup lokaciji, uz detaljan Konzervatorski elaborat i popratne studije mogao dobiti novi sjaj – ma u kojoj namjeni, samo da s krova ne miču Jankića i naziv tvrtke koja je svojevremeno ‘podigla’ Sesvete. Ovdje pročitajte i druge bauštelske reportaže.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
