Bauštelska reportaža: Stadion koji ‘pamti’ Univerzijadu, nakon 40 godina prolazi kroz povijesnu obnovu
Dok se u Zagrebu gradi nova ‘Kranjčevićeva’, u Velikoj Gorici odvija se tiha, ali povijesna sportska priča. Gradski stadion, otvoren davne 1987. za Univerzijadu, ovog ljeta prvi put dobiva novi travnjak i kompletnu obnovu podloge. Ugrađuje se sustav grijanja, automatsko navodnjavanje i drenaža, čime se stvaraju uvjeti kakve dosad nije imao. Bili smo na stadionu i saznali kako teku završni radovi.
Rekonstrukcija travnjaka, stadion HNK Gorica, Velika Gorica | Foto: bauštela.hr
Dok se u Hrvatskoj sve više govori o obnovi i gradnji velikih stadiona – od novog Maksimira i rušenja pa izgradnje stadiona u Kranjčevićevoj, do skorih planova za Poljud – u sjeni tih megaprojekata odvija se priča koja za Veliku Goricu ima jednaku važnost. Nakon gotovo četiri desetljeća čekanja, velikogorički gradski stadion ovog ljeta prolazi kroz najveću obnovu od svog otvaranja 1987. godine.
Radovi su započeli u srpnju, a ključni zahvat odnosi se na kompletno postavljanje novog travnjaka. Očekuje se da će obnova biti gotova u rujnu, kada će stadion ponovno otvoriti vrata sportskim natjecanjima i svom najvažnijem korisniku – HNK Gorici. Posjetili smo stadion koji je svoju prvu veliku ulogu imao u sklopu jednog značajnog događaja za cijeli Zagreb.
Od Univerzijade do danas
Riječ je, naravno, o Univerzijadi održanoj 1987. godine, zbog koje je izgrađen Gradski stadion u Velikoj Gorici. Tada je podignuta i sportska dvorana u Gorici, a dio natjecanja održao se i na stadionu i u dvorani, uključujući i prvo kolo nogometne utakmice u kojem je Jugoslavija poražena od Sovjetskog saveza.
Ovaj veliki sportski događaj ostavio je snažan trag u Zagrebu i okolici – niknuli su ili obnovljeni brojni sportski objekti poput Košarkaškog centra Dražen Petrović, sportskog centra na Jarunu, bazena Mladost, dvorane Cibona te stadiona Dinamo. Uz to, uređeni su sportski centri diljem Hrvatske, od Bjelovara i Varaždina do Karlovca i Petrinje. Univerzijada je dodatno potaknula širu obnovu grada, uključujući studentske domove, hotele i prometnu infrastrukturu. Ipak, stadion u Velikoj Gorici od tada nije prošao opsežnu rekonstrukciju.
Rekonstrukcija travnjaka, stadion HNK Gorica, Velika Gorica | Foto: bauštela.hr
Novi travnjak nakon desetljeća čekanja
Aktualni travnjak, osobito posljednjih sezona, često nije bio na razini prvoligaških standarda. U proljeće i jesen izgledao je solidno, no zastarjela drenaža stvarala je ozbiljne probleme čim bi pala obilnija kiša. Nerijetko se događalo da teren postane neupotrebljiv, što je bacalo sjenu na sportska događanja i otežavalo rad kluba.
Zbog radova HNK Gorica će (najmanje) prvih šest kola SuperSport HNL-a igrati u gostima, a potom se vratiti na svoj obnovljeni travnjak. Kada u rujnu stadion ponovno otvori vrata, napokon će izgledati i funkcionirati onako kako zaslužuje – kao pravi domaći teren jednog prvoligaša. Do tog trenutka trebalo je proći dvije faze obnove, a ova završna, najzahtjevnija, sada ulazi u svoju završnicu.
Milijunski projekt u dvije faze
Prva faza obuhvaćala je pripremne radove na terenu i potpunu obnovu drenažnog sustava, vrijedne približno 600 tisuća eura, koje financira Grad Velika Gorica putem Ustanove za upravljanje sportskim objektima. Druga faza odnosi se na postavljanje sustava grijanja i novog travnjaka, a troškovi – također oko 600 tisuća eura, pokriveni su zajedničkim ulaganjima HNK Gorice, Hrvatskog nogometnog saveza i Zagrebačke županije.
Prva faza radova već je završena, a inženjer Karlo Sučić iz tvrtke Sanac, koja zajedno s kompanijom Max Mar sudjeluje u projektu, pojasnio je što je sve bilo potrebno odraditi.
– Naša uloga bili su građevinski radovi do završne podloge za travu. To je značilo skidanje humusa, uklanjanje starog geotekstila, glinenih slojeva, iskop drenaže, postavljanje kanala i nanošenje novih drenažnih slojeva, objasnio je.
Najveći izazov bio je, dodaje Sučić, upravo problem odvodnje, što je poteškoća karakteristična za mnoge starije hrvatske stadione. Tijekom radova uklonjen je sloj od čak 50 centimetara humusa, šljunka i gline, koji je onemogućavao vodu da prođe do drenažnih slojeva. Tek tada teren je mogao biti pripremljen za izgradnju nove, funkcionalne drenaže.
Sam postupak trajao je oko dva tjedna. Prvih sedam dana potrošeno je na skidanje humusa i odvoz materijala, a zatim je uslijedio iskop kanala, postavljanje drenažnih cijevi i njihovo zatrpavanje. U kanale je položen geotekstil, potom drenažne cijevi, a zatim obli kamen koji osigurava da cijevi ostanu neoštećene. Preko cijelog terena postavljen je novi geotekstil, a iznad njega su u slojevima navoženi drenažni slojevi drobljenog kamena različitih frakcija (16-32, 8-16 i 4-8 milimetara).
Rekonstrukcija travnjaka, stadion HNK Gorica, Velika Gorica | Foto: bauštela.hr
Rekonstrukcija travnjaka, stadion HNK Gorica, Velika Gorica | Foto: bauštela.hr
Drenaža kao ključan element
Upravo je drenaža jedan od onih sustava koji su oku nevidljivi, a pritom možda i najvažniji. Naime, upravo drenažni sustav čini temelj svakog nogometnog igrališta jer omogućuje odvodnju suvišne vode i očuvanje kvalitetnog travnjaka. Na stadionu u Velikoj Gorici izvedena je nova drenaža sastavljena od slojeva šljunka i drenažnih cijevi postavljenih pod preciznim nagibom, što osigurava učinkovito otjecanje vode u kanalizaciju. Kanali su raspoređeni u obliku riblje kosti, čime se sprječava zadržavanje vode na terenu koje bi moglo otežati igru i dugoročno oštetiti travnjak.
Koliko je drenaža važna, najbolje pokazuju iskustva s utakmica širom Hrvatske, kada je lopta znala doslovno ‘plivati’ po vodi. Na goričkom stadionu takvih prizora više neće biti. Kako je istaknuo Sučić, novi drenažni kanali spojeni su na sustav javne odvodnje, dok je stara drenaža bila priključena na upojne bunare, što je godinama stvaralo probleme. Dodatno, pojasnio je i na kojoj se dubini i s kojim razmacima sustav postavljao.
– Nova drenaža izvedena je tako da su kanali kopani po dužoj liniji u razmaku od 6,5 metara, na dubini od oko pola metra. Nakon polaganja drenažnih cijevi, preko njih je nasut obli kamen, a potom i završni sloj pijeska pomiješan s mineralnom prihranom. Taj je sloj pažljivo ufrezan i poravnat kako bi teren bio spreman za polaganje trave, rekao je Sučić.
Rekonstrukcija travnjaka, stadion HNK Gorica, Velika Gorica | Foto: bauštela.hr
Kompletno uređenje i sustav grijanja
Uz novu drenažu, cijeli teren dobio je i sustav grijanja. Riječ je o mreži cijevi položenih u raster kroz koje će cirkulirati topla voda, čime se sprječava zaleđivanje igrališta. Time Velika Gorica dobiva travnjak usporediv s onima na modernim europskim stadionima – siguran i spreman za igru u svim vremenskim uvjetima.
Posebno je zanimljivo što postoje dvije opcije grijanja. Prva podrazumijeva spajanje na postojeću kotlovnicu, dok druga uključuje korištenje termalnih izvora otkrivenih između Velike Gorice i Buševca. Ako se taj projekt realizira, plan je da toplana bude povezana i sa stadionom.
No, osim onoga što se krije ispod površine, jednako je važno i ono što se vidi golim okom, a to je sam travnjak. On je konačan rezultat svih ovih zahvata, a upravo će njegovo stanje najbolje svjedočiti o kvaliteti izvedenih radova.
Rekonstrukcija travnjaka, stadion HNK Gorica, Velika Gorica | Foto: bauštela.hr
Hibrid ili prirodna trava?
Prije nekoliko godina HNS je obnovio dio travnjaka na hrvatskim stadionima postavljajući hibridne površine. No, ta promjena zaobišla je velikogorički stadion. S vremenom se pokazalo da hibridni travnjaci na drugim terenima propadaju, ponajviše zbog nedovoljne brige i visokih troškova održavanja. Tako se većina klubova vraća prirodnim travnjacima, pa tako i Gorica.
Zanimljivo je naglasiti razliku između prirodnog i hibridnog travnjaka. Dok svi znaju što znači prirodna trava, hibrid predstavlja kombinaciju prirodne i umjetne trave. Riječ je o sustavu razvijenom kako bi se spojile najbolje značajke oba materijala: prirodna elastičnost i mekoća s jedne strane, te izdržljivost umjetnih vlakana s druge. U hibridnom sustavu sintetička vlakna okomito se ušivaju u podlogu do dubine od 90 mm, pri čemu oko 20 mm vlakana ostaje iznad površine. Tako se postiže stabilnost i čvrstoća podloge, a razlika u igri u odnosu na prirodni travnjak minimalna je.
Da teorija u praksi nije uvijek ista, potvrdio nam je i kapetan Gorice Jurica Pršir, koji je naglasio da je ugodno igrati na hibridu, ali samo ako je on vrhunski održavan.
– Danas su većinom tereni hibridni. Ali razlika je u tome kako je travnjak napravljen. Ako je kao u Rijeci ili Osijeku, onda je stvarno odličan – lopta klizi kako treba, teren je stabilan i ne bježi pod nogama. No, ako je izvedba lošija, onda dolazi do velikih problema, što smo već viđali proteklih godina. Nemaš stabilnost, stalno kliziš i pati cijela igra. Prava trava je super i pun pogodak, rekao je Pršir.
Pomoćni travnjak, HNK Gorica, Velika Gorica | Foto: bauštela.hr
Primjer hibridnog travnjaka, stadion Kranjčevićeva, Zagreb | Foto: Grad Zagreb
Održavanje travnjaka
No, postavljanje nogometnog travnjaka zahtijeva i veliku brigu, odnosno redovno održavanje. Taj posao uskoro će ponovno preuzeti Tomislav Mesarov, voditelj održavanja stadiona u Velikoj Gorici, koji nam je ispričao kako izgleda njegov radni dan.
– Trava se mora redovito kositi, ne smije prerasti. Isto tako, treba je pravilno zalijevati, nikako previše, i gnojiti u pravilnim intervalima. Ako se pojavi korov, mora se ukloniti. Nakon svake utakmice teren treba zakrpati, popuniti rupe i povaljati da bi bio spreman za sljedeću. To je svakodnevna rutina, pojasnio nam je Mesarov dok smo zajedno napuštali stadion kroz tunel.
U svakom slučaju, za velikogorički travnjak slijede završni koraci – polaganje biokomposta, treske i pijeska, njihovo miješanje, a zatim postavljanje busena trave. Nakon toga će ‘procvasti’ u novom ruhu i stvoriti uvjete kakve su nogometaši čekali godinama.
Ovdje pronađite sve bauštelske reportaže.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
