Spektakl u zraku: Njemačka gradi most 65 metara iznad doline rijeke, čelične ploče od sto tona ‘lebde’ nebom
Iznad doline Neckar u Njemačkoj gradi se most koji će spojiti novu obilaznicu Horb i postati ključni infrastrukturni objekt regije. Ugradnja masivnih čeličnih ploča, teških i do 100 tona, zahtijevala je milimetarsku preciznost i savršenu koordinaciju dviju dizalica, gusjenične Liebherr LR 1700-1.0 i mobilne LTM 1650-8.1. Radovi su izvedeni u iznimno zahtjevnim uvjetima uske doline, uz složenu logistiku i ograničen prostor za manevriranje.
Most iznad doline rijeke Neckar, Njemačka | Foto: Liebherr
Visoko iznad doline Neckar trenutačno se gradi impresivan infrastrukturni projekt. Kao dio nove obilaznice Horb, Regionalno vijeće Karlsruhea gradi most dug 667 metara i visok oko 65 metara, koji će u budućnosti nositi saveznu cestu B32 preko rijeke. Dvije dizalice tvrtke Wiesbauer GmbH & Co. KG, gusjenična Liebherr LR 1700-1.0 i mobilna LTM 1650-8.1, korištene su za ugradnju masivnih čeličnih ploča na donjoj strani dvaju raspona kolnika.
Zahtjevni zahvati zahtijevali su ne samo iznimnu preciznost, već i visok stupanj planiranja i iskustva. Most preko doline Neckar projektiran je kao dozirani most, moderna vrsta konstrukcije koja kombinira elemente mosta s kosim kabelima i prednapetog betona. Karakteriziraju ga relativno niski piloni te vitki betonski pješački mostovi koji mu daju elegantan, gotovo graciozan izgled. Kako bi se osigurala nosivost i otpornost na savijanje, na donjoj strani kolnika ugrađene su kontinuirane čelične ploče, čvrsto spojene s betonom pomoću tisuća sidrenih tipli. Te ploče nipošto nisu tanke, s debljinom između 7 i 14 centimetara i duljinom do 157 metara, riječ je o punim čeličnim elementima.
Teški tereti na velikim visinama
Umjesto zavarivanja pojedinačnih ploča izravno na mostu, što bi tjednima usporavalo gradnju, one su zavarene na tlu u duge cjeline, paralelno s ostalim radovima, pa su kasnije podizane kao jedinstveni elementi. Zbog toga je masa pojedinog dijela dosezala do 70 tona. Kako bi se spriječilo savijanje tijekom podizanja, ploče su pričvršćene na rešetkaste poprečne grede, pa je ukupna težina s opremom dosezala 85 do 102 tone. Tereti su morali biti podignuti iz doline na most na visini od 65 metara.
Za te radove tvrtka Wiesbauer koristila je LR 1700-1.0 s glavnom granom duljine 132 metra, fiksnom rukom od 12 metara i do 375 tona balasta, te LTM 1650-8.1 s Y-vezom, 155 tona balasta, teleskopskim produžetkom od 16 metara i podiznom rukom od 38,5 metara. Gusjenična dizalica bila je postavljena u središtu doline, ispred dijela mosta gdje su se montirale teže čelične ploče, što joj je omogućilo da samostalno podigne najveće terete. Za udaljenije pozicije korišteno je tandemsko podizanje, pri čemu su LR 1700-1.0 i LTM 1650-8.1 zajedno precizno postavljale čelične elemente na svoje mjesto, s milimetarskom točnošću.
Most iznad doline rijeke Neckar, Njemačka | Foto: Liebherr
Milimetarski precizna koordinacija
Kombinacija VarioTraya i V-Okvira pokazala se ključnom za uspjeh projekta u iznimno skučenim radnim uvjetima. Radijus balasta mogao se kontinuirano podešavati između 13 i 21 metra, ovisno o potrebi i položaju tereta. U nekim je slučajevima i manja paleta VarioTraya, s tek 100 tona balasta, bila dovoljna za precizno izvođenje zadatka.
– Bez VarioTraya i V-Okvira, posao u ovom obliku ne bi bio moguć, objašnjava rukovatelj dizalicom Ralf Paladey. Tijekom svakog podizanja radijus balasta morao se neprestano prilagođavati kako bi se održala savršena ravnoteža, što je zahtijevalo iznimnu preciznost upravljačkog sustava i koordinaciju između dviju dizalica. Tijekom tandemskog podizanja radni radijus gusjenične dizalice dosezao je čak 96 metara.
Most iznad doline rijeke Neckar, Njemačka | Foto: Liebherr
Skučeni uvjeti i logistički izazovi
Sama montaža dizalica bila je izazov jednako velik kao i njihovo rukovanje. Radilište se nalazilo u uskoj dolini, s rijekom Neckar na sjeveru i željezničkom prugom na jugu, što je onemogućilo bilo kakvo alternativno postavljanje opreme. Sve komponente morale su se pažljivo pretovariti na osmoosovinske niskopodne prikolice, kako bi se mogle prevesti vijugavim cestama do mjesta ugradnje.
– Tijekom postavljanja podizne ruke imali smo jedva metar prostora do kraja puta. Postavljanje bliže mostu bilo je nemoguće jer je izbočeni rub ostavljao tek minimalan razmak od dizalice, prisjeća se Ralf Hofmann, vozač mobilne dizalice LTM 1650-8.1
Most iznad doline rijeke Neckar, Njemačka | Foto: Liebherr
Planiranje, iskustvo i preciznost
Cjelokupan raspored radova planiran je korištenjem Liebherrovog LICCON sustava i CAD simulacija, koje su omogućile točno predviđanje svih pokreta, radijusa i opterećenja. Ipak, ni najbolja tehnologija nije mogla zamijeniti iskustvo i osjećaj operatera tijekom samog podizanja.
– Iskustvo je ovdje ključno. Ne može se sve unaprijed izračunati, ponekad se mora osloniti na osjećaj i preciznu procjenu u trenutku. Nakon nekoliko dana zahtjevnog rada, sve četiri čelične ploče uspješno su postavljene, rezultat koji spaja vrhunsku tehnologiju, inženjersku vještinu i savršeno uigran timski rad, naglašava rukovatelj dizalicom Tim Moll.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
