Psihodelični pokret započeo je sredinom 1960-ih i utjecao je ne samo na glazbu, već i na stil odijevanja, jezik i način na koji su ljudi govorili, umjetnost, književnost i filozofiju.
Ovaj je stil u San Franciscu osmislila nekolicina dizajnera, kao što su Victor Moscoso i Wes Wilson krajem 1960-ih, kako bi privukli ljude na koncerte čije su postere dizajnirali: no ovi dizajneri nisu izmislili taj, sada već ikonski stil. U stvari, na njih je snažno utjecao umjetnički pokret koji je započeo krajem 1800-ih pod nazivom Art Nouveau ili nama poznatiji kao secesija. Secesija je bila reakcija na industrijalizaciju, a svrha joj je bila napraviti umjetnost koja odražava ljepotu života. Filozofija je umjetnika toga doba bila da niti jedan predmet nije dovoljno nevažan da ne bi bio lijep. Koristili su se ravni dekorativni motivi kao što su biljke, ženstvene figure i fluidne apstraktne forme.
Isto kao secesija, psihodelični pokret 60-ih je bio bunt protiv vlade i prebrzog razvoja tehnologije, ali i eksperimentiranja s drogama. San Francisco je 1960-ih bio svjetska prijestolnica širenja uma kontrakulture, gdje je LSD bio sredstvo za ulazak u neistraženi svijet percepcije i estetike.
Posteri za rock koncerte pokušavali su vizualno izraziti osjećaj spoticanja. Prije nego što je San Francisco eksplodirao s cvjetnom snagom, hipi kulturom, bijelim zečevima i psihodeličnom umjetnošću, LSD je bio predmet istraživanja nacističkih znanstvenika i poslije američke vlade. Čitavo to vrijeme ovaj „lijek“ je bio legalan i slobodan za korištenje. Mantra američkog psihologa Timothya Learya “uključite, ugađajte i ispustite” daje ton generaciji koja se bavi svime nekonvencionalnim, od metafizike od mistike. Kako je LSD postajalo dostupniji, nije teško zamisliti da se brzo pokazao kao nevjerojatan utjecaj na alternativnu kulturu – glazbu, film, modu, umjetnost i grafički dizajn.
Kad zamišljate hipije, vjerojatno vizualizirate osobe duge kose s odjećom na floralni uzorak i žive kontrastne boje; i niste u krivu. Psihodelični dizajn obilježava vrlo specifičan grafički dizajn i stil ilustracije, viđen na koncertnim plakatima i naslovnicama albuma: valoviti, jedva čitljivi natpisi, kontrastnih kombinacije boja te ukrasni vijugavi obrubi ukrašeni cvijećem. Motivi su uvijeni, izvijeni i rastopljeni u oblike s bojama koje eksplodiraju.
Dobar predstavnik toga stila i osobno najomiljeniji grafički dizajner toga doba je Victor Moscoso koji je koncept vibrirajućih boja koristio je za stvaranje ‘psihodeličnog’ efekta. Wes Wilson dizajnira svima poznat font zbog kojeg su slova izgledala kao da se miču ili tope.
Jedna od najprepoznatljivijih naslovnica albuma s početka toga doba je „Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band” od Beatlesa.
Psihodelični stil dizajniranja nije svima omiljen, ali je očito da se umjetnost ne bi razvijala onako kako se razvijala u posljednjih 50 godina da psihodelična kultura nije stekla toliku popularnost.