Pretraga

Bruno Miladin i Ivan Peranić: Dva studentska wunderkinda hrvatske arhitekture na koja morate obratiti pozornost

A- A+

Rijetko naiđete na tako uspješne mlade ljude kao što su Bruno Miladin i Ivan Peranić. Ne samo da su uspješni studenti arhitekture koji iza sebe imaju brojne projekte na temelju kojih su kućama odnijeli zavidne nagrade, već se mogu pohvaliti i time da su pokrenuli tvrtku IBT Arhitekti.  Doduše ‘pohvaliti se’ nisu nužno riječi koje bi oni sami odabrali jer perfekcionisti kakvi jesu, vjerojatno bi rekli da je riječ o minimumu kojem svaki profesionalac predan svom poslu teži. Ipak, postoji jedan projekt na koji jesu ponosni, a o čemu je riječ saznat ćete u našem razgovoru s ova dva genijalca.

Bruno i Ivan / foto: Privatna arhiva

Za početak smo dečke zamolili da nam otkriju nešto više o sebi.

– Imamo 23 godine i upravo završavamo diplomski studij na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Svoju praksu u arhitekturi smo započeli kod poznatog hrvatskog arhitekta Ivice Plaveca. Kod njega smo, između ostalog, radili na projektu campusa gaming industrije u Novskoj, koji je kasnije proglašen projektom od strateške važnosti za Republiku Hrvatsku. Uz rad kod njega samostalno smo radili na nekoliko arhitektonskih natječaja, gdje smo bili i nagrađivani. Posebno bi izdvojili još i projekt u kojem predlažemo poslijepotresnu obnovu jedne crkve. To je projekt koji smo samoinicijativno napravili nakon petrinjskog potresa. Arhitekturom se bavimo danonoćno jer smatramo da kako bi arhitekt bio uspješan, za njega arhitektura mora biti način života, a ne samo profesija kojom se bavi, kažu nam Bruno i Ivan.

Crkva sv. Ane – projekt Brune i Ivana / foto: Privatna arhiva

Obnova crkve svete Ane u Svetoj Jani – projekt na koji su ponosni

Što se tiče projekta na koji su ova dva wunderkinda hrvatske arhitekture posebno ponosna, a koji smo spomenuli u uvodu, dečki bi svakako izdvojili svoj prijedlog za obnovu crkve svete Ane u Svetoj Jani.

– Crkva Svete Ane sagrađena je 1687. godine i od tada je mnogo puta oštećivana u potresima i odronima zemlje. Potres 2020. godine crkvu je učinio neuporabljivom. Težili smo tome da nađemo kompromis između želja konzervatora, koji su zahtijevali potpunu obnovu stare crkve koja je financijski preskupa zbog stanja postojeće crkve i terena na kojem se nalazi, te želje Crkve, koja je željela novu manju crkvu smatrajući dosadašnju prevelikom za takvo mjesto i financijski neisplativom, ističu Bruno i Ivan.

Njihov projekt sastoji se od dva dijela: obnovljeni ulaz i toranj stare crkve te nova dogradnja ispred starog dijela crkve. Zamisao je bila da prednji dio crkve, dakle toranj i ulaz, sačuvaju jer su najmanje stradali u potresu, dok su u prednjem dijelu odlučili postaviti nove betonske okvire.

– Oblik betonskih okvira proizlazi iz siluete dvostrešnog krova crkve. Betonske okvire zatvaramo staklom kako bismo sačuvali vizualni identitet prednjeg pročelja stare crkve. Prednje pročelje starog dijela crkve u interijeru djeluje kao kulisa te zajedno sa starim baroknim oltarom, koji je smješten neposredno ispred nje, tvori stari sloj te crkve. Okviri izvana neutralne su bijele boje, dok kao kontrast njima u interijeru koristimo topli materijal – drvo. Stražnji dio crkve, koji je pretrpio teška oštećenja, razgradili bismo na način da na toj uzvisini ostane park s ruinama stare crkve. Time dobivamo zeleni park s naznakama zidova postojeće crkve koji uživa fantastičan pogled. Smatramo da bi takav park brzo postao mjesto za okupljanje i druženje te bi realizacija ovog projekta donijela novi život tom malom mjestu, objašnjavaju ovi vizionari.

Zanimalo nas je mogu li Bruno i Ivan izdvojiti  uzore i imena koja ih inspiriraju.

– Svakako moramo ponovno spomenuti profesora Ivicu Plaveca, za kojeg smo imali čast raditi i kod kojeg smo počeli prvu praksu i zapravo se krenuli baviti pravom arhitekturom. On je arhitekt neiscrpne kreativnosti i energije. Uz profesora Plaveca brojni drugi profesori na arhitektonskom fakultetu su nas uveli u svijet arhitekture. Neki od njih su Berislav Medić, Leo Modrčin te Idis Turato. Osim profesora na fakultetu uvelike nas inspiriraju veliki uspješni hrvatski projektantski uredi, kao što su 3LHD te Dva Arhitekta, kažu naši sugovornici.

Crkva sv. Ane – projekt Brune i Ivana / foto: Privatna arhiva

Ljudi postali zahtjevniji prilikom traženja doma

Kako je dečke upravo petrinjski potres inspirirao na projekt obnove crkve svete Ane, poželjeli smo doznati i to jesu li po njihovom mišljenju pandemija koronavirusa i potresi utjecali na svijet arhitekture i općenito na način na koji živimo i gradimo.

– Ta dva faktora svakako su svima promijenila način na koji gledamo na svijet i način na koji živimo. Naročito su uzdrmala arhitektonsku scenu i stavili fokus na neke stvari na koje se dosad nije toliko obraćala pozornost. Naime, za vrijeme pandemije došlo je do toga da su ljudi sve svoje potrebe morali zadovoljiti unutar svoja četiri zida jer su tamo bili primorani raditi, živjeti i spavati. Tako je porasla potražnja za stanovima koji imaju dodatnu radnu sobu. Svakako je postala bitna i veličina vanjskog prostora, jer u novonastaloj situaciji ljudi to smatraju jedinom sigurnom oazom. Stoga danas vidimo i ogromnu potražnju stanova u prizemlju zgrada koje imaju vrt. Kvalitetan vanjski prostor definitivno je postao glavna točka na listi zahtjeva prilikom projektiranja stambenih zgrada, objašnjavaju naši sugovornici.

Uz sve to, Bruno i Ivan mišljenja su da je potres uzdrmao i tržište te je dao gorivo za veliku potražnju novogradnje.

– Ljudima je jednostavno potrebna određena sigurnost te imaju svako pravo tražiti zadovoljavanje određenih uvjeta sigurnosti jer prije svega, dom smatramo privatnim mjestom na kojem se osjećamo sigurno, ističu ovi arhitekti.

Izdvojeni članak

5 minuta s dizajnerom interijera Boranom Petljakom: O njemu se priča od Pariza pa sve do Ujedinjenih Arapskih Emirata

Kako vidite sadašnjost, ali i budućnost s obzirom na događanja u posljednje dvije godine, bilo je naše posljednje pitanje.

– Možemo sa sigurnošću reći da su ovi događaji uzdrmali pogled na svijet svakog od nas. Što se arhitekture tiče, vidimo optimističan nastavak jer su ljudi postali zahtjevniji prilikom traženja doma i to daje dodatno uporište kvalitetnijoj arhitekturi zbog činjenice da se domovi više ne grade samo kao mjesto za spavanje, već mjesto gdje ljudi mogu živjeti u svakom smislu te riječi, zaključuju Bruno i Ivan.

Bruno Miladin i Ivan Peranić: Dva studentska wunderkinda hrvatske arhitekture na koja morate obratiti pozornost
Share via
Copy link
Powered by Social Snap