Aluminijski, plastični ili od lima: Koji su oluci najbolji?
Ako postavljate novi sustav oluka (krovnog žlijeba) na kuću, sigurno ste se zapitali od kojeg materijala je najefikasniji oluk, kakvi su odnosi u cijenama i koji je postupak ugradnje sustava krovnog oluka. Ovisno o vrsti krova, nagibu i rasporedu vanjskih zidova, procijenit ćete sami nakon što pročitate detalje sve detalje koje donosimo.
Oluk | Pixabay
Oluk je odvod dizajniran za prikupljanje kišnice s krova tako da se voda ne slijeva s krova direktno na pod, ili da se ne cijedi po fasadi. Oluk usmjerava kišnicu, koja ima vlastitu kinetičku energiju zbog spuštanja niz koso krovište, u dijelove okućnice u koje želite. Pri odabiru oluka više efekata igra ulogu.
Najveću ulogu igra područje Hrvatske u kojem živite – koliko često u tom području padaju oborine, koje su tendencije puhanja jakih vjetrova, kolika je izloženost visokim i niskim temperaturama, koliko je oluk izložen direktnom suncu… O tome ovisi koji materijal odabrati i koji oblik oluka postaviti. Oluke smo prema materijalu podijelili na plastične, aluminijske, od lima (titan-cink-bakar) i od presvučenog čelika.
Plastični oluci
Originalni dijelovi plastičnog oluka su napravljeni od PVC-a. Njihovi originalni dijelovi su obojeni prilikom prerade te su estetički najotporniji na ogrebotine jer je ispod površine ista boja kao i na površini. Plastični oluci imaju najmanji koeficijent hrapavosti (0,007 mm) te zbog toga imaju ubrzan protok vode i smanjeno taloženje prljavštine. Otporni su na vanjske fizičke utjecaje, poput soli u zraku u blizini mora, zbog čega nastaje korozija na metalima.
Pošto su načinjeni od plastike, jako su lagani i zahtijevaju minimalno održavanje. Plastični oluci se često koriste na složenijim krovovima, gdje odvod kišnice zahtijeva od oluka prilagodljivost prostoru, a plastiku je lakše razdvojiti na dijelove. Zbog materijala od kojeg su napravljeni, ovi oluci su najjeftinija varijanta te jedan metar cijevi košta između 4 i 6 eura.
Primjer oluka – PVC | Screenshot/Youtube
Plastika ima i svoje mane u odnosu na metale. Najveća mana plastike je loša otpornost na promjene u temperaturi. Plastika se pod visokim temperaturama ekspandira, dok se pod niskim kompresira. Tako postaje osjetljivija na vanjske fizičke utjecaje te nastaje rizik od puknuća. Zbog navedenih rizika, plastičan oluk bi se trebao postaviti s elementima koji su malo ‘labavi’ i imaju prostora za ekspanziju i kompresiju.
Zato se plastika najčešće postavlja pomoću armature s EPDM brtvama koje omogućuju tu ekspanziju i kompresiju te osiguravaju nepropusnost. EPDM brtve su brtve napravljene od sintetske gume najviše kategorije kojoj su fizikalna svojstva najbliža prirodnoj gumi te imaju temperaturni raspon od -40 pa sve do +80 stupnjeva Celzijusa. Plastični oluci imaju najmanju dugotrajnost koja se procjenjuje na 30 do 50 godina funkcije.
Aluminijski oluci
Pošto su od metala, dijele neke karakteristike s čeličnim olucima, no ne sve. Premazani su s temeljnim zaštitnim premazom i dodatnim premazom od poliesterskog laka. Jezgra ovih oluka je mješavina aluminija i mangana. Aluminij ima odliku visoke glatkoće i ima visoku brzinu prohodnosti vode s malim zadržavanjima prljavštine. Za razliku od čeličnih, otporniji su na koroziju te se njihova dugotrajnost procjenjuje na više od sto godina.
Primjer oluka – aluminij | Screenshot/Youtube
Najveći nedostatak takvih sustava je ekspandiranje prilikom visokih temperatura zbog fizikalnih svojstava aluminija i zbog toga što je aluminij jedan od mekših metala. Dodatan nedostatak je intenzivnije sastavljanje sustava oluka koji oduzima više vremena i novaca. Aluminijski oluci su među jeftinijima te im je cijena slična plastičnima.
Oluk od lima (titan – cink, bakar)
Oluci od navedenih metala imaju najbolje karakteristike dugotrajnosti. Prvoj opciji titan – cink se trajanje procjenjuje na 80 do 120 godina. Bakrenim olucima se trajanje procjenjuje i do 300 godina, što nije čudno jer u Europi su pronađene bakrene sjekire koje datiraju oko 3.300. godine prije Krista. Oba oblika oluka stvaraju patinu na površini koja im dodatno produljuje vijek i daje samoregenerativna svojstva.
Točnije, ogrebotine i vanjska oštećenja će se prekriti patinom koja će zaštiti direktni doticaj metala s vodom i zrakom te će tako spriječiti nastanak korozije. Obje opcije imaju mali koeficijent hrapavosti, titan – cink (0,03 milimetra), a za bakar (0,01 milimetar). Obje opcije imaju dobru otpornost na visoke temperature te su čvrstoće koja može podnijeti jake udare vjetrova.
Primjer oluka – bakar | Screenshot/Youtube
Bakreni oluci se ne smiju kombinirati sa svakom vrstom metalnih obloga, presvlaka i slojeva, za razliku od titan – cinka koji nema taj problem. Bakreni oluci se ne smiju spajati s pocinčanim metalnim i bakrenim površinama. Bakreni oluci su najskuplji zbog plemenitih svojstava koje bakar nudi, cijena oluka varira ovisno o trenutnim tržišnim cijenama bakra, ali otprilike je 20 do 30 eura po metru. Cijena oluka od cinka je manja te varira od 8 do 10 eura po metru.
Oluk od presvučenog čelika
Oluk kojem samo ime govori sastav, kostur oluka je napravljen od lima, a iznutra i izvana je zaštićen čelikom. Taj postupak nanošenja sloja čelika zove se galvanotehnika. Galvanotehnika je skup elektrokemijskih postupaka za nanošenje sloja nekog metala uz istodobno elektrolitsko otapanje na anodi i taloženja na katodi.
Točnije, ovaj oblik galvanotehnike naziva se galvanostegija, a ona je nanošenje tankog sloja metala na površinu predmeta izrađenog od nekog drugog metala, u svrhu zaštite, uljepšavanja ili postizanja određenih površinskih svojstava. Nanosi se sloj koji je zaštitni premaz i postoji mogućnost dodatnog premaza poliesterskim lakom s debljim slojem.
Čelični oluci imaju odličnu otpornost na starenje, visoke i niske temperature. Imaju i najveću čvrstoću koja igra veliku ulogu pod velikim opterećenjima i vanjskim mehaničkim oštećenjima – njihovo trajanje se procjenjuje i do 80 godina funkcije.
Najveća mana čeličnog oluka je njihov veliki koeficijent hrapavosti (1,5 milimetara), zbog čega se zadržava više prljavštine u oluku i smanjuje se brzina protoka vode. Za razliku od plastičnih, imaju problema s područjima u blizini mora zbog soli i slane magle, što može uzrokovati koroziranje oluka. Također, imaju nedostatak pri toplinskim obradama (zavarivanje, rezanje) jer se lako može oštetiti zaštitni premaz.
