Imate li azbesta u kući? Doznajte sve o ovom vrlo opasnom materijalu

Azbest je jedan od pojmova za kojeg svi znamo da je štetan, zabranjen i da ga treba izbjegavati u širokom luku. No, zašto je štetan, što nam točno šteti, kad se otkrila njegova štetnost, kada je zabranjen, kada se počeo koristiti, kako je izgledala regulacija zakona o azbestu kroz etape povijesti i na još neka pitanja odgovorit ćemo u tekstu.

Azbest je po sastavu silikat koji pokazuje jako dobra tehnološka svojstva. Sve donedavno azbest je imao brojnu primjenu pa se tako koristila žbuka s azbestom, za izolaciju cijevi, za azbestno-cementne vodovodne cijevi, pri izradi protupožarnih vrata, za azbestne brtve te brojne druge proizvode. Azbest je imao naročito široku uporabu u građevinarstvu između 1950. do sredine 80-ih godina, a bilo koja zgrada sagrađena prije 2000. godine (kuće, škole, tvornice, bolnice itd.) mogu sadržavati azbest. Azbest ako je u dobrom stanju je siguran sve dok se materijal ne ošteti i u zrak dospiju azbestna vlakna. Svi tipovi azbestnih vlakana (krokidolit, amozit, antrofilit, tremolit, krizotil) mogu prouzročiti ozbiljne bolesti te je njegova uporaba u Republici Hrvatskoj kao i cijeloj Europskoj uniji zabranjena.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu je 125 milijuna ljudi izloženo azbestu na radnom mjestu. Tijekom 2004. godine rak pluća povezan s azbestom, mezoteliom i azbestoza uzrokovana izloženošću na poslu azbestu, uzrokovali su smrt kod 107.000 ljudi, a kod 1.523.000 izloženost azbestu rezultirala je zdravstvenim posljedicama koje izazivaju prije očekivanu smrt.

Glavne bolesti koju uzrokuje azbest su mezoteliom (uvijek smrtonosan), rak pluća (visoka smrtnost), azbestoza (ne rezultira najčešće smrtnošću, ali se radi o progresivnoj bolesti) i difuzna zadebljanja pleure (nije smrtonosno). Ljudi su općenito u okolišu izloženi niskim razinama vlakana azbesta. Ključni faktor rizika od razvoja bolesti je ukupan broj vlakana koji se udahne. Do bolesti ne dolazi odmah, već kasnije tijekom života te je potrebno zaštititi se sada i biti svjestan gdje bi se azbest mogao naći kako bi se prevenirala pojava bolesti u budućnosti.

Azbest kroz povijest

Prvo zabilježeno korištenje azbesta bilježi se još dvije i pol tisuće godine prije Krista. Azbest se koristio za učvršćivanje posuda na području današnje Finske. Postoji legenda u kojoj je Karlo Veliki (747. – 814.) imao stolnjak napravljen od azbesta kojeg je stavljao nad vatru, pokušavao ga zapaliti, a on bi ostao neoštećen. Pokušavao je Barbarima dokazati da ima magičnu moć kojom štiti stolnjak. U srednjem vijeku azbest se koristio i kao omot za pepeo važnih osoba. Azbest se tako provlačio kroz povijest sve dok se nije otkrila mogućnost masovne proizvodnje za vrijeme industrijalizacije. Bio je relativno jeftin, a sadržava je tada najvažnije svojstva, zadržavao toplinu, otporan na abraziju padalina, vezivna svojstva itd.

Azbest se u industrijskoj proizvodnji prvi put pojavljuje 1857. godine u Velikoj Britaniji. Već 23 godine poslije pojavljuju se prve tvornice azbesta u Britaniji. Osamnaest godina poslije pojavljuju se prva upozorenja na opasnost azbesta na zdravlje. Prva smrt radnika u tvornici azbesta objavljuje se 1096. godine kao posljedica udisanja azbestne prašine Nakon što su vidjeli da je azbest ozbiljno štetan i opasan po život, osiguravajuće kuće u New Yorku prestaju izdavati životna osiguranja radnicima u proizvodnji azbesta, 1918. godine. Jedanaest godina poslije, 1929. godine, radnici u tvornicama azbesta Velike Britanije traže od vladajućih tijela detaljnu istragu učestalih obolijevanja i smrtnih slučajeva njihovih suradnika. Kroz godinu dana medicinske inspekcije potvrđuju epidemiju azbestne bolesti među radnicima te je iduće godine utemeljen Pravilnik o azbestnoj industriji i odrađena sigurnosna razina koja dopušta da jedan od tri radnika oboli od azbestoze u sljedećih petnaest do dvadeset godina.

Prošlo je skoro 15 godina do znanstvenih dokaza o velikim štetnostima azbesta te je 1955. godine objavljen znanstveni tekst o azbestu kao uzročniku raka pluća. No, i dalje se ništa ne poduzima, tek pet godina poslije Velika Britanija prihvaća američki sigurnosni standard iz 1938. godine. Do 1960. godine objavljena su 63 rada o štetnosti, a devet godina poslije britansko društvo za profesionalne bolesti objavljuje sigurnosni standard za bijeli azbest kojim je dopušteno 0,2 vlakna/ml. Tih godina kreću stroža pravila oko kontakta s azbestom te se utemeljuju mnogi pravilnici, dodatni šok industriji zadaje istraživanje sredinom sedamdesetih koje objavljuje da je 12 posto zaposlenika u Velikoj Britaniji dobilo azbestnu bolest. Sredinom osamdesetih se potpisuje novi Pravilnik o azbestu u Britaniji, a početkom devedesetih kontrola azbesta ulazi kao stavka u Zakonu u radu. Krajem devedesetih počinje globalni animozitet prema azbestu.

Zabrane i zakonske regulacije

Prva važnija regulativa donesena je 1976. godine od Europskog parlamenta, Direktiva o ograničenju proizvodnje i uporabe azbesta, cilj joj je da do 2005./2006. godine sve zemlje članice EU moraju napustiti i potpuno zabraniti uporabu određenih opasnih tvari u koje se ubraja i azbest. Prve propise donosi Danska i zabranjuje primjenu azbesta za izolaciju 1972. godine, Velika Britanija ne donosi velike zabrane jer i dalje vidi profit u svojim tvornicama. Francuska 76′ zabranjuje uporabu svih vrsta azbesta, 83′ ih prati Island, a 84′ Norveška. Ubrzo ih počinje slijediti većina Europskih zemalja, barem sa zabranama nekih oblika azbesta. Slovenija je 1998. zabranila uporabu svih vrsta azbesta, a u Hrvatskoj 2006. godine.

Primjena azbesta

Azbest ima dobrih svojstava, poput dobre izolacije od elektriciteta, mehaničkih sila, zraka, topline, otporan je na koroziju. Da nije štetan za zdravlje ljudi, pa i u slučajevima smrtonosan, bio bi savršeni materijal za obradu i primjenu. Smatralo se da se azbest nalazio u tri tisuće različitih proizvoda, u nekima u tragovima, a u nekima u stopostotnoj zastupljenosti. Proizvodnja azbesta na vrhuncu je proizvodila pet milijuna tona, ta brojka se do devedesetih smanjila na tri milijuna tona. Spominju se i problemi pri rušenju Blizanaca jedanaestoga rujna jer se u njihovoj konstrukciji nalazilo 550.000 tona azbesta. Azbest i danas možemo naći i u najmodernijim dijelovima Europe poput zgrade Europske unije u Briselu. No, ako se pravilno održava pri kontroliranim uvjetima, ne bi trebalo biti opasnosti za ljude koji obitavaju zgradom.

Azbest u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je poznato da se azbest koristio u krovnim pločama. Upravo zbog dobrih svojstava koje smo naveli, često se koristio u tu svrhu. Hrvatski zavod za javno zdravstvo navodi da je u Hrvatskoj od 2010. do 2015. godine 441 osoba umrla od posljedica dugogodišnjeg kontakta s azbestom. Od svih profesionalnih bolesti, azbestoza je druga bolest s najviše bolesnih. Najviše umrlih od 2010. od 2015. godine zabilježeno je u Dubrovačko-neretvanskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Primorsko-goranskoj. U 2017. godini oboljelo je 89 osoba od dugoročnog kontakta. Najviše oboljelih je imalo problema s dišnim sustavom (87,64%), a manji postotci bilježe mezoteliom i malignomi. U Hrvatskoj je u 2008. godini uspostavljen sustav sakupljanja, prijevoza i odlaganja građevinskog otpada koji sadržava azbest.