Znate li što su ekodukti? Samo na A1 ima ih 10, a najpoznatiji zove se Medina gora

Dok vozači jure autocestom A1 prema moru, malo tko razmišlja o životinjama koje žive uz tu prometnicu. No upravo zbog njih izgrađena je mreža zelenih prijelaza, specijaliziranih mostova koji omogućuju siguran prelazak divljači preko prometnica.

Ova infrastruktura postala je standard modernog cestovnog graditeljstva u Europi, a Hrvatska se u tom smislu ne razlikuje. Pod upravom državne tvrtke Hrvatske autoceste razvijen je sustav koji pokušava pomiriti intenzivan promet i očuvanje prirode.

Posebno se to odnosi na autocestu A1, najvažniju prometnu žilu kucavicu zemlje. Ona povezuje Zagreb s Dalmacijom i prolazi kroz neka od najosjetljivijih prirodnih područja. Upravo zato A1 ima najveći broj zelenih prijelaza u Hrvatskoj. Oni su postali simbol pokušaja da se infrastruktura uklopi u okoliš, a ne da ga nepovratno razdvoji.

Ekološka i sigurnosna funkcija

Zeleni prijelazi, poznati i kao ekodukti, zapravo su nadvožnjaci posebno projektirani za divlje životinje. Za razliku od klasičnih mostova, oni su prekriveni zemljom, travom i raslinjem kako bi oponašali prirodno stanište. Na taj način životinje ih ne doživljavaju kao umjetnu prepreku, već kao nastavak šume ili livade.

Njihova ključna funkcija je povezivanje staništa koja su presječena autocestom. Bez takvih prijelaza dolazi do fragmentacije prostora, što dugoročno ugrožava populacije životinja. Prema praksi u Europi, ali i projektima koje provode Hrvatske autoceste, ovi objekti postaju standard na trasama koje prolaze kroz prirodno vrijedna područja.

Uz same prijelaze, važan element su i zaštitne ograde koje usmjeravaju životinje prema njima. Time se povećava njihova učinkovitost i smanjuje rizik od izlaska životinja na kolnik. U konačnici, riječ je o infrastrukturi koja ima i ekološku i sigurnosnu funkciju.

Gdje se nalaze na A1

Na autocesti A1 izgrađeno je ukupno deset zelenih prijelaza, koji su raspoređeni duž najosjetljivijih dionica kroz Liku i krški planinski prostor. To su redom: Ivačeno brdo, Rasnica, Medina gora, Varošina, Osmakovac, Rošca, Konščica, Vrankovića ograda, Srednja gora i Lendići.

Većina tih objekata izgrađena je u sklopu glavnih faza izgradnje A1 tijekom 2000-ih godina, paralelno s trasom Bosiljevo – Dugopolje, kada su i uvedeni standardi zaštite okoliša kakve primjenjuju Hrvatske autoceste. Za dio njih dostupni su i tehnički podaci. Primjerice, ekodukti Ivačeno brdo, Rasnica, Medina gora i Varošina dugi su oko 120 metara, dok je Osmakovac znatno veći i doseže oko 200 metara.

Treba reći da se upravo na tim prijelazima provodio i sustavni monitoring divljači pomoću foto-zamki još od 2008. godine, što potvrđuje njihovu važnost u očuvanju migracijskih koridora. Kao i da njihova raspodjela nije slučajna, već prati stvarne rute kretanja životinja utvrđene ekološkim studijama. Upravo zato ovi mostovi danas čine nevidljivu, ali ključnu mrežu koja omogućuje preživljavanje brojnih vrsta uz jednu od najprometnijih hrvatskih autocesta.

zeleni prijelaz | foto: baustela.hr /Ivana Solar

Zašto su nužni 

Autocesta A1 prolazi kroz raznolika i često netaknuta područja Hrvatske, uključujući Liku i krški planinski prostor. Upravo ta područja staništa su brojnih vrsta divljači, uključujući velike zvijeri poput medvjeda i vuka. Izgradnjom autoceste došlo je do presijecanja njihovih prirodnih migracijskih puteva.

Zeleni prijelazi uvedeni su kao odgovor na taj problem, ali i kao mjera povećanja sigurnosti prometa. Naime, sudari vozila i divljači predstavljaju ozbiljan rizik za vozače. U okviru sustava kojim upravljaju Hrvatske autoceste, posebna se pažnja posvećuje upravo prevenciji takvih situacija, što potvrđuje i postojanje procedura za postupanje u slučaju naleta na životinje.

A1 je zbog svoje trase kroz prirodno osjetljiva područja dobila najveći broj ekodukata u zemlji. Prema javno dostupnim informacijama na ovoj našoj autocesti ima ih deset, što je daleko više nego na drugim pravcima u Hrvatskoj. Time A1 postaje primjer kako se velika prometna infrastruktura može prilagoditi okolišu.

Složen inženjerski pothvat

Izgradnja zelenih prijelaza složen je inženjerski i ekološki proces. Prvi korak je analiza terena i identifikacija migracijskih koridora životinja. Tek nakon toga određuje se optimalna lokacija prijelaza.

Konstrukcija mora biti dovoljno široka kako bi životinje imale osjećaj sigurnosti, što često znači desetke metara širine. Površina se zatim prekriva slojevima zemlje i vegetacije karakteristične za to područje.

Osim samog mosta, ključnu ulogu imaju ograde koje vode životinje prema prijelazu i sprječavaju izlazak na cestu. U projektiranju sudjeluju stručnjaci iz različitih područja, od građevinara do biologa. Kao upravitelj i investitor autocesta, Hrvatske autoceste odgovoran je za implementaciju takvih rješenja u okviru zakonskih i ekoloških standarda.

Upravo interdisciplinarni pristup omogućuje da ovi objekti dugoročno funkcioniraju. Rezultat su mostovi koji su gotovo nevidljivi u krajoliku, ali imaju ključnu ulogu za očuvanje prirode.

zeleni prijelaz | foto: baustela.hr /Ivana Solar

Hrvatska u europskom kontekstu

Iako se često ne ističe u javnosti, Hrvatska je po pitanju zelenih prijelaza u koraku s europskim standardima. Posebno se to vidi na autocesti A1, gdje je koncentracija ekodukata najveća. U usporedbi s državama poput Austrije ili Slovenije pristup je vrlo sličan, a obuhvaća kombinaciju ekoloških studija i infrastrukturnog planiranja.

Zeleni prijelazi više nisu dodatak, nego standardna komponenta modernih prometnica. Njihova vrijednost ne mjeri se samo u zaštiti životinja, već i u povećanju sigurnosti vozača. Kako promet raste, očekuje se da će potreba za ovakvim rješenjima biti još veća.

Hrvatska iskustva s A1 svakako mogu poslužiti kao primjer dobre prakse u regiji. U konačnici, riječ je o infrastrukturi koja pokazuje da razvoj i očuvanje prirode ne moraju biti u sukobu.