Dvorci koji i danas privlače pažnju: Kako je izgledala gradnja Frankopanskih kaštela?
Ostavština slavne hrvatske velikaške obitelji Frankopana vidljivi su kašteli diljem zemlje i susjednih država. Osim povijesnih činjenica, ali i priča o knezovima Krčkim, Frankopanske utvrde mnoge privlače zbog svoje estetike, u kojoj do izražaja dolazi specifičnost srednjovjekovne gradnje.
Stari grad Dubovac | foto: Tomislav Beronić
U srednjem vijeku dominantan materijal za gradnju bilo je drvo, a ne kamen, iako danas možemo vidjeti mnoge kamene primjerke kaštela u Hrvatskoj. Kameni ostaci koje vidimo, samo su manji dio onih izvornih Frankopanskih dvoraca. Uglavnom se unutar njih mogu vidjeti drvene stepenice, podovi, ali i pregrade. Jako su rijetki dvorci koji su imali sve od kamena. O tome nam je više pojasnio Tomislav Beronić, autor knjige ‘Frangere pane: Priče o Frankopanima’.
– Sve je u pravilu bilo drveno, neki dvorci su građeni isključivo od drveta. Manje je poznato da je Stari grad Dubovac u Karlovcu za vrijeme kneza Bernardina Frankopana bio drvena gradnja. Dvorac Stara Sušica kod Delnica je nekoć bio drveni, danas je kameni. Takvim ga kasnije dogradio Laval Nugent koji je svojevremeno bio vlasnik i dvorca Bosiljevo i Trsata, rekao je Beronić.
Dvorac Stara Sušica | foto: Planinarski dom ‘Dvorac Stara Sušica’
Kule građene od kamena
U toj drvenoj gradnji iznimka su kule, koje su tri ili četiri metara visoke, a koje su cijele građene od kamena. Najbolji primjer toga je Sokolac na području Bihaća ili Kličevica kod Benkovca, gdje su sagrađene takve kule koje imaju i kamene tijesne stepenice.
Bila je to kamena gradnja od klesanog kamena. Naime, tada su vadili kamen iz kamenoloma, pa su ga klesali radeći velike blokove težine od pola tone, a oni bi služili kao vanjski ili unutarnji zid. Ti kameni blokovi često su bili nepravilnog oblika. Većina zida bila je ispunjena sitnim kamenom u sredini što je bilo važno zbog tehnike ratovanja. Debljina zida morala je izdržati ratne udare. Glavno vezivo bilo je vapno pomiješano s pijeskom jer cement tada još nisu poznavali.
Frankopanski kaštel Dubovac je najbolje obnovljen. Radi se o kraju 15. i početku 16. stoljeća kada je knez Bernardin Frankopan uklonio drvene dijelove te je napravio zidanu gradnju kakva je danas. Dubovac i Stari grad Ogulin vrlo su slični, a razlog tome je što ih je dograđivao isti knez Bernardin.
Stari grad Ogulin | foto: baustela.hr
Utvrđivanje visine zida i starosti kule
U najnižem dijelu, iznad temelja, gradnja zida kule je bila vrlo široka pa se sužavala prema visini. Ako je zid iznad temelja širok jedan metar, onda se može procijeniti i koliko je mogao biti visok. U ovom slučaju takav je zid mogao biti visok tri kata. Bila je to tehnika gradnje onog doba. Što su kašteli stariji, to su karakterističnije okrugle kule. Dobar primjer toga je Stari grad Krstinja.
Krstinja | foto: ilustracija Tomislav Beronić
Što su gradnje starije to su kameni blokovi veći, deblji i širi, tako da streme k visini. Ako su metar dugački ili više, onda se radi o jako staroj gradnji, na primjer od 12. do 14. stoljeća. Nakon 15. stoljeća radi se deblji zid kako bi topovsko tane, kojim se ratovalo, ukoliko udari u zid, izbilo što manji dio kamena. Unutar kule sve je bilo od drva, samo je najskuplja gradnja, kakva je tada postojala uglavnom u Dalmaciji i primorju, mogla biti obložena u poliranom kamenu.
– To si je mogao rijetko tko priuštiti. Postoje zapisi iz Kraljevice u primorju u kojima stoji da su pljačkaši prilikom pljačke imovine Zrinskih i Frankopana bili impresionirani imovinom koju su ovi plemići imali. Sve je bilo u mramoru. Pljačkaši su trgali sve i odnosili. Nisu mogli odnijeti cijeli dvorac već su uzimali dijelove, napomenuo je Beronić.
Trsatska gradina | foto: baustela.hr
Frankopani imali stotinjak kaštela
U to vrijeme mnogo su se oslikavali zidovi. Unutrašnjost je bila ‘presvučena’ žbukom koju su onda ukrašavali oslicima. Primjer toga može se pogledati u Starom gradu Ozlju. Boja se izgubila, ali su konture ostale. Tomislav Beronić zaljubljenik je u povijest Frankopana, a ljubitelj je i povijesne ostavštine kako kod nas, tako i u inozemstvu.
– U Engleskoj postoje primjeri dvorca starih 500-600 godina. Tamo je jedna soba cijela izgrađena u hrastovini. No to je drvo u potpunosti pocrnilo, kao ugljen. Svako drvo potamni s vremenom pa je zanimljivo vidjeti kako izgleda nakon pola tisućljeća, istaknuo je Beronić.
Ostaci oslika u Ozlju | foto: Tomislav Beronić
Frankopani su imali stotinjak objekata koji su imali stambenu ili vojnu namjenu, odnosno stotinjak kaštela. Inače, teško je reći da su bili samo Frankopanski, točnije je da su kroz povijest pripadali i njima s obzirom na to da je više različitih obitelji kroz stoljeća vladalo kaštelima.
