Krovopokrivački radovi: Što sve obuhvaćaju i koje sve vrste krovova postoje?

Krovopokrivački radovi uključuju sve radove koji se odnose na pokrivanje krovne konstrukcije neke građevine. Mnogo je vrsta krovova, a pri tome i mnogo različitih pokrova. Donosimo pregled krovova, kao i krovnih pokrova koji su danas dostupni na tržištu.

Crijep, lim, cinčane ploče, drvo, šindra, ljepenka, betonski crijep, kamen, salonit, eternit, staklo – sve su to materijali kojima se može pokriti krov. Krovopokrivači prije pokrivanja krova izvode sve vrste izolacije na krovnim konstrukcijama. Postavljaju izolaciju od buke, vlage i topline. Također, uz pokrivanje, ugrađuju i naprave za odvodnju površinskih voda, postavljaju podloge na vanjskim zidovima, kao i gromobranske uređaje.

Krovopokrivač Mario Špehar kazao nam je kako je za pokrivanje jednog kosog krova od stotinjak kvadrata potrebno 10 do 14 radnih dana. To uključuje podizanje cijele krovne konstrukcije, s postavljanjem izolacije i pokrivanjem. Za izolaciju se postavljaju hidroizolacijska folija, mineralna i prešana kamena vuna.

– Mineralna vuna mora obavezno ići između rogova. Postoji i mogućnost da se na daščanu oplatu još stavi kamena vuna, debljine 6-8 cm. Ako se investitor na to odluči, to je vrh izolacije na krovištu, rekao je Špehar.

Kada je u pitanju mijenjanje krovišta, najprije se kompletno skida staro krovište i tada se stavljaju nazidnice i podrožnice, grede koje drže rogove. Na rogove ide daska, a zatim se stavlja vodonepropusna i paropropusna folija koja služi za hidroizolaciju. Nakon folije se stavljaju kontra letva i letva, a na kraju i pokrov po izboru.

Cijena gradnje krova po metru kvadratnom ovisi o vrsti krova, materijalu kojim je pokrivana konstrukcija kao i o cijeni rada izvođača radova. Cijene se otprilike kreću oko 150 eura po kvadratu krova. Na krovovima se mogu postaviti i snjegobrani, krovni prozori, svjetlarnici ili sunčani kolektori – sve ovisi o željama investitora. Nerijetko se zaboravlja kako u krovopokrivačke radove spada i gradnja nadstrešnica i sjenica.

Krovopokrivač Špehar smatra kako su najbolji krovovi kosi, pogotovo u usporedbi s ravnim krovovima. Špehar smatra i kako na kosim krovovima voda najbolje otječe, a to je ono što je najvažnije. Inače, ravni krovovi se sve češće mogu vidjeti u suvremenoj izgradnji obiteljskih kuća, kao i stambenih i poslovnih zgrada.

Ravni krovovi – prednosti i mane

Prednosti ravnih krovova su u uštedi energije i u tome da se na njima može urediti dodatan prostor, primjerice terasa i zeleni vrt. Nedostaci ravnih krovova povezani su uglavnom s lošom izvedbom hidroizolacijskog sloja. Problemi mogu nastati zato što se za hidroizolaciju koristi bitumen koji puca u slučaju ekstremnih temperaturnih razlika, a kroz pukotine u bitumenu koje nastanu prolazi voda koja nanosi štetu. No i za to postoji rješenje, a to su jednoslojne membrane na bazi prirodnih ili umjetnih smola.

Za toplinsku izolaciju ravnog krova se koriste tvrde sintetske pjene, ploče od kamene vune i ploče od staklene pjene. Hidroizolacija se uglavnom postavlja ispod toplinske izolacije, a na kraju se izvodi završni sloj. Namjena ravnog krova određuje kakav će biti završni sloj koji se inače izvodi nasipavanjem oblutaka u sloju debljine 5 cm. Ako će se krov koristiti kao terasa, tada će se njegova površina poravnati asfaltom ili popločiti kamenom ili pak keramičkim pločicama.

Osim ravnih krovova, krovove možemo prema obliku podijeliti na sljedeće:

• jednostrešni
• dvostrešni
• skošeni
• poluskošeni
• sedlastoskošeni
• složeni
• mansardni
• šatorasti
• stožasti
• kupolasti

Krovovi se mogu podijeliti I prema nagibu. Tako postoje strmi krovovi (kut nagiba preko 25 stupnjeva), blagi krovovi (kut nagiba 5-25 stupnjeva) i ravni krovovi (kut nagiba manji od 5 stupnjeva).

Vrste krovnih pokrova

Pokrov krova trebao bi objekt štititi od padalina, vjetra, hladnoće i požara. Mora biti nepropusan za vodu i dovoljno čvrst kako bi izdržao nalete vjetra, snijega i drugih oborina. Uz to, mora biti lagan, a važno je i da njegova obnova, u slučaju potrebe, bude jednostavna. Postoje različiti krovni pokrovi koji se odabiru prema podneblju u kakvom se nalazi objekt, a vrlo je važno znati i kakav je nagib krova.

Najčešći odabir materijala za pokrov stambenih zgrada je crijep. Prema vrsti materijala, za pokrivanje krova može se koristiti betonski ili glineni crijep. Betonski zimi upija određenu količinu vode koja kasnije može izazvati oštećenja kao što su pucanje i ljuštenje. U usporedbi s glinenim crijepom, betonski nema puno prednosti jer je glineni crijep dugotrajniji i otporniji na utjecaje iz okoliša. Uz to se jednostavno i brzo popravlja.

Postoji i pokrov od vlaknasto-cementnog proizvoda koji uključuje eternit (ravne ploče), salonit (valovite ploče) i rebraste ploče. Popularan je jer se brzo i lako postavlja.

Pokrov od lima može se postaviti na gotovo svakoj vrsti krova. Osim ravnih limenih ploča, danas na tržištu postoje i valovite ploče, rebraste i u obliku crijepa, a njihova prednost je u tome što su poprilično otporne na hladnoću i snažan vjetar.

Bitumenska šindra je pokrovni materijal koji je izrađen na bazi bitumenskog staklenog voala. Njegovo je postavljanje vrlo jednostavno jer je savitljiv. Šindra se na krovu učvršćuje ljepilom i čavlima, no postoji i ona koja je samoljepljiva. Danas se na nekim objektima, posebno javnim i poslovnim zgradama, sve češće mogu vidjeti i stakleni pokrovi. Oni su opcija samo kada nagib iznosi najmanje 30 stupnjeva jer bi se u suprotnom voda nakupljala na krovu.