Mama s bauštele: 'Dodijeljivali su mi se lakši, ne samo fizički, nego i mentalni poslovi'

‘Mama s bauštele’ je ime bloga, ali i Instagram profila iza kojeg stoji Nataša Juratović (32) iz Velike Gorice. Ova građevinska inženjerka i povjesničarka umjetnost za sebe kaže da je jedna sasvim obična žena: majka, supruga i radnica. Na otvaranje bloga ju je potaklo svakodnevno usklađivanje poslovnih i privatnih obveza te borba za vlastiti glas među muškarcima, ali i pisanje tekstova u kojima će žene naći podršku.

Kroz razgovor s Natašom dotaknuli smo se raznih tema iz struke, ali i njezinog stručnog usmjerenja koje je kombinacija povijesti umjetnosti i građevine što je dobitna kombinacija na poslu.

Povjesničarka ste umjetnosti i inženjerka građevine? Kako je nastala takva kombinacija?

Rekla bih spontano, ali sve je od početka nekako vuklo k tome. Nakon srednje škole htjela sam upisati arhitekturu, nisam upala, pa sam upisala svoj drugi izbor: povijest umjetnosti. Studij sam završila no želja za zanimanjem poput arhitekture i građevinarstva je ostala. Stoga sam upisala graditeljstvo na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu jer se tamo nudio izvanredni studij. Tako da sam istovremeno mogla raditi i studirati. Često se ljudi čude toj kombinaciji, no ako se malo bolje razmisli, ima dodirnih točaka. Povijest umjetnosti ne bavi se samo proučavanjem slikarstva, nego i arhitekture. Poznavanje arhitektonskih elemenata pomoglo mi je u studiju graditeljstva.

A kako je nastala ‘Mama s bauštele’? Otkuda želja za pisanjem bloga?

Po prirodi sam kreativka i volim umjetnost svake vrste. Pisanje je nešto što me ispunjava i način na koji zadovoljavam svoju kreativnu stranu. ‘Mama s bauštele’ sumira ono što sam ja: majka, inženjerka, žena u muškom svijetu.

Što je cilj bloga?

Kad sam ulazila u taj poslovni svijet nisam baš pronalazila stranice ni profile u kojima bih našla oslonac ili inspiraciju. Stoga sam odlučila pokrenuti blog čiji je cilj upravo to: okupljanje zajednice žena koje rade u muškim zanimanjima (ne nužno u građevinarstvu) tako da se međusobno podržavamo.

Kako usklađujete poslovne i obiteljske obaveze i kako vam ukućani u tome pomažu?

Teško. Imam dijete od godinu i pol koje traži svoje vrijeme pa teško stignem kod kuće obaviti sve što sam zamislila taj dan. Bitno je da si odredim prioritete za taj dan, tako da ipak budem zadovoljna napravljenim. Suprug tu puno uskače, kad god je u mogućnosti, a dijete učim da pomaže u kućanskim poslovnima: njemu je to igra, a meni dobro dođe.

Jeste li dosad naišli na predrasude kolega samo jer ste žena?

Nažalost. Dodjeljivali su mi se lakši, ne samo fizički, nego i mentalni poslovi. Na kraju bi to rezultiralo frustracijom pa bih se maknula od nezdrave sredine.

Javljaju li vam se žene s istim ili sličnim problemima?

Obzirom da su blog i Instagram profil relativno novi, žene se očito nisu još previše  odvažile da podijele svoju problematiku. Zato bih ih htjela pozvati ovim putem da se slobodno jave, podijele svoju priču. Malo po malo, skupit će nas se više i probudit ćemo svijest u ljudima tako da se na nas ne gleda kao žene u građevinarstvu, nego kao stručnjake u građevinarstvu.

Kako izgleda vaš klasični dan?

Simultano spremanje za posao i jaslice, dolazak na posao, rad u uredu, koji put obilazak gradilišta, odlazak s posla i jaslica, kuhanje ručka/večere, nužno spremanje stana, igra s djetetom. Vremena za sebe imam uglavnom nakon 21, 21.30 h, kad dijete spremim u krevet.

Što više volite, ured ili gradilište?

U ovoj fazi života (majka malog djeteta) više mi odgovara posao u uredu najviše zbog fiksnog radnog vremena.  Ali, gradilište me uvijek nekako vuče pa se možda jednog dana vratim u operativu. Tko zna.

Divljaju cijene energenata te se osjeti djelovanje inflacije. Kako to utječe na vaš posao?

Trenutno radim u tvrtki koja se u prvom redu najviše bavi stručnim nadzorom u graditeljstvu, tako da direktno ne osjetimo probleme u izvođenju i ono čime se kolege svakodnevno susreću na gradilištu (narudžbe materijala, drugi resursi). Ono što mogu vidjeti sa svoje pozicije je da su projekti sporiji nego inače jer se dugo čeka na isporuku materijala, privatni investitori određuju prioritete čime će se najprije pozabaviti. To poteže na kraju i pitanje izdavanja privremenih situacija i naplate, što se sve nekako razvodnilo.

Jeste li zbog divljanja cijena ili inflacije morali otkazati neke projekte?

S postojećim projektima postoje određeni i neizbježni problemi s obzirom na situaciju, no nisu otkazani. Jedino su projekti koji nisu krenuli još uvijek na čekanju, barem dok situacija s cijenama malo ne stagnira.

Na kakvim projektima vi najčešće radite?

Osim stručnim nadzorom, tvrtka u kojoj radim bavi se i procjenama vrijednosti nekretnina tako da je to dio posla koji isto radim. Što se tiče stručnog nadzora, ima svakakvih projekata: od adaptacija obiteljskih kuća, do projekata javne nabave. Sviđa mi se šarolikost projekata koje pratim jer je svaki poseban i specifičan pa u svakom od njih vidim priliku da naučim nešto novo.

Je li stresno raditi u ovakvim nepredviđenim okolnostima u sektoru koji je izravno pogođen zbivanjima u zemlji (inflacija, kriza, rat…)?

Teško je reći jer sam relativno kratko u građevinskom sektoru (od 2017. godine) tako da mogu usporediti razinu stresa samo prema pozicijama u kojima sam radila. Dodatan faktor stresa jest nepredvidljivost prouzročena cijelom globalnom situacijom, no u građevini je uvijek prisutna neka doza nepredvidljivosti. Mislili smo da će nas pojava covida unazaditi no građevina je tad doživjela ‘boom’. Zato je sada situacija teška, što ne znači da će biti još teža. Ili još lakša. Na nama je da se borimo za projekte i za klijente kako god znamo. Tako ćemo jedino opstati. Biti u građevinarstvu, a naročito u izvođenju, je svakodnevna borba.

Nedostaje li radne snage u građevini?

Da, a posebno zadnjih par godina. Puno kvalitetnih radnika je otišlo iz zemlje tražeći za sebe nešto bolje, neki bolji život. Radnika kojih je ostalo je teško naći pa smo i mi prisiljeni uvoziti novu radnu snagu. To poteže novi problem: treba čovjeku koji ne zna hrvatski objasniti što i kako treba raditi pa se i radovi zbog toga malo uspore… A i kad se nađe ekipa koja bi odradila posao, na njih se treba čekati tjednima, ako ne i mjesecima. S druge strane, nedostaje i kvalitetnih inženjera i poslovođa.

Jeste li ikad dosad požalili što se bavite ovim poslom?

Nisam. Građevinarstvo je jako široka znanost i na neki način još tražim svoju nišu. Do sada sam radila u administraciji, na gradilištu, u projektiranju i sad u nadzoru. Od svega navedenog, rekla bih, kušala sam samo komadić, ali dovoljno da vidim sviđa li mi se taj tip posla. Ako ne ide, idem probati nešto drugo. To mi se sviđa kod građevinarstva: širok je spektar svega što se može raditi, surađuje se sa stručnjacima raznih struka, posao nikako nije dosadan i monoton.

Ako vas zanima još sličnih tema klinkite i na sljedeći članak: