Mega stambene zgrade s najupečatljivijim imenima u Zagrebu

Zgrade su te koje odražavaju duh vremena u kojem su građene. Zgrade različitih struktura i boja izgrađuju karakter grada u kojem se nalaze. Tako i Zagreb vrvi onim lijepim, kao i onim manje lijepim stambenim zgradama. Međutim, samo su neke od njih dovoljno posebne i imaju ‘ono nešto’ pa su im Zagrepčani nadjenuli imena.

U nastavku pročitatjte o četiri zanimljive zgrade sa još zanimljivijim imenima!

Mamutica

Svatko tko se barem jedanput našao ispred ove zgrade, zasigurno je ostao zadivljen veličinom ovog impresivnog zdanja. Riječ je o najvećoj stambenoj zgradi u Hrvatskoj, Mamutici, koja se nalazi u novozagrebačkom naselju Travno.

Zgrada je izgrađena 1974. godine u postmodernističkom stilu, prema nacrtu arhitekata Đure Mirkovića i Nevenke Postružnik. Ovaj dvojac je dizajnirao zdanje dugačko 240 metara s 19 katova i 60 metara visine. Ova fascinantna građevina ima 1.169 stanova u kojima živi oko 5.000 ljudi koji na platou zgrade imaju pristup raznovrsnom sadržaju.

U sklopu kompleksa koji se sastoji od velike i male Mamutice, nalaze se brojni kafići i dućani, ljekarne, knjižnica, pošta, banka, frizerski salon, ambulanta,… Također, na platou se nalazi i ulaz u zgradu Kulturnog centra Travno, popularno zvanog ‘Kockica’, gdje stanovnici mogu pogledati različite kazališne predstave. U prizemlju se nalazi 256 garaža, a odmah ispred zgrade postoji veliki parking.

Prvotna zamisao Miroslava Kollenza, koji je osmislio urbanistički plan za cijeli kvart Travno, je bila da se ova zgrada zove Tratinčica. Budući da ta ideja nikad nije zaživjela, stanovnici su zgradu nazvali Mamutica, što je svakako ime koje dobro pristaje ovom ogromnom betonskom zdanju.

Super Andrija

I dok je Mamutica poslužila kao inspiracija za snimanje istoimene serije, o jednoj drugoj zgradi u Zagrebu je skladana pjesma. Vjerojatno nema mnogo građevina koje bi se mogle pohvaliti činjenicom da su poslužile kao ‘muze’ umjetnicima i glazbenicima, ali upravo je Super Andrija bio nadahnuće za pisanje pjesme zagrebačkom rock bendu ‘Ilijini sinovi’.

Ovaj masivni betonski div, ponekad zvan i Superica, jedan je od najvećih stambenih nebodera u Zagrebu, a nalazi se u novozagrebačkom naselju Siget. Sa svojih 14 katova proteže se 53 metra u visinu, što je nešto niže od visine do koje se proteže Mamutica, koja nosi titulu najveće zgrade u Hrvatskoj. Super Andrija koji u svom sastavu ima 488 stanova je izgrađen 1973. godine prema nacrtu arhitekta Miroslava Catinellija. Baš kao i mnoge druge zgrade izgrađene u brutalističkom stilu, i ovo zdanje izgleda pomalo hladno, strogo i zbijeno. Ipak, iznutra je dobro uređen, a stanovi su ugodni za život.

A tko je uopće bio Andrija po kojemu je zgrada dobila ime? Visokopozicionirani službenik u Jugoslavenskoj narodnoj armiji i bivši stanar ili pak poginuli radnik koji je sudjelovao u izgradnji? Teško je reći budući da se tijekom vremena razvilo nekoliko teorija o porijeklu imena. Neki čak smatraju da je kao inspiracija za ime poslužila hit pjesma Andrija (Super momak) iz 1962. godine pjevačice Ljiljane Petrović.

Prema priči koja je najčešće kružila među građanima, zgrada se u projektu nazivala ‘super blok’, međutim tijekom izgradnje je preminuo glavni projektant Andrija pa je zgrada njemu u čast dobila ime Super Andrija. Budući da niti jedna od tih teorija nije potvrđena, porijeklo imena će očito ostati misterij.

Kineski zid

I Zagreb ima svoju verziju Kineskog zida! Preciznije, radi se o dva stambena bloka u novozagrebačkoj četvrti Travno, koji su dobili ime zbog duljine i svoje stepenaste građe.

Izgrađen u brutalističkom stilu sredinom 1970.-ih, Kineski zid je dom za oko 1.000 ljudi. Zgrada nema fasadu i na prvi pogled većina ljudi bi ju vjerojatno smatrala poprilično ružnom, međutim, kako kaže stara izreka, ‘ljepota je u oku promatrača’ pa možda o vanjskom izgledu zgrade ne treba previše diskutirati. U ulazima zgrade nalaze se prostrani hodnici i stubišta, a prema sadašnjim i bivšim stanovnicima, izolacija je jako dobra pa je ugodno boraviti u stanovima i ljeti i zimi.

Osim što se nalazi u jednom od najzelenijih zagrebačkih kvartova, dodatni plus je i dobra prometna povezanost. Pored zgrade staje autobus koji vozi do Glavnog kolodvora, a ni tramvajska linija nije daleko – udaljena je svega desetak minuta hoda.

Rakete

Richterovi neboderi se sastoje od tri visoka, stambena nebodera koji izgledom nedvojbeno podsjećaju na svemirske rakete, pa se ubrzo nakon izgradnje taj nadimak proširio među stanovnicima. Nalaze se u južnom dijelu Zagreba, u naselju Vrbik. Najviši je srednji neboder koji se proteže 70 metara u visinu. Iako je prvotno bilo zamišljeno da sva tri nebodera budu iste visine, dva vanjska nebodera su sagrađena nešto niže od predviđenog budući da bi u suprotnom presijecali put TV i radio-odašiljačima.

Početkom 1960.-ih izrađena je prva verzija nacrta za zgrade prema projektu studija Centar ’51 arhitekata Vjenceslava Richtera, Berislava Šerbetića, Ljube Iveta te Olge Korenike. Međutim, nakon razornog potresa u Skoplju 1963. godine, prvotni nacrti su mijenjani i dodani su protupotresni podupirači. Ojačane zgrade su konačno završene 1968. godine. Izgrađeni u brutalističkom stilu, imaju slične značajke kao i Super Andrija. Neboderi izgledaju nekako sivo i hladno, ali su ipak toliko impresivni da čovjek kad prolazi pored njih, jednostavno mora bar nakratko zadržati pogled na njima.