Pretraga

Dekan FGAG-a: Građevinci, geodeti i arhitekti pod istim krovom kao prednost

A- A+

Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu nije imao linearan put. Od svojih početaka 1971. kada su oformljene prve dvije godine studija građevinarstva do danas, štošta se promijenilo. Za 40 godina postojanja, počeo je djelovati prvo službeno kao Građevinski fakultet pa mu se 2003. pridružila i arhitektura, a od akademske godine 2010./11. pod ustanovom djeluje i studij geodezije i geoinformatike. Od 2023. godine, Fakultet ima novog dekana, prof.dr.sc. Nenu Torića, s kojim smo razgovarali o Fakultetu, akademskom djelovanju, obrazovanju, studijskim programima i još mnogočemu.

Neno Torić

Neno Torić/Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije | foto: Nina Šantek, Canva

Fakultet građevine, arhitekture i geodezije u Splitu djelovati počinje osnutkom dvije godine Građevinarstva koje su se od 1971. ondje mogle polaziti. Kroz godine, 2003. pa u akademskoj godini 2010./11. priključuju mu se prvo arhitektura, a zatim i geodezija. Pod jednom krovnom institucijom sada istovremeno djeluju tri discipline, koje kako znanstveno tako i u praksi mogu biti usko isprepletene. Suradnja tri područja, iako će se ona s vremenom možda razdvojiti, zasad donosi brojne prednosti za studente i za nastavnike.

O toj i o brojnim drugim temama koje se tiču studiranja na FGAG-u, obrazovanja, ali i građevinske struke pričali smo s dr.sc. Neno Torić, novim dekanom koji tu poziciju službeno obnaša od 1. listopada 2023. godine. Na Fakultetu radi od 2007. godine, kada je zaposlen na Katedri za metalne i drvene konstrukcije. Na istoj katedri obranio je svoju doktorsku disertaciju, ‘Numerička i eksperimentalna analiza nosivih konstrukcija pri djelovanju požara’, 2013. nagrađenu kao najbolju te godine. U razgovoru nam je opisao i kako je raditi kao dekan i svoj akademski put.

Možete li opisati poziciju dekana i usporediti ju sa profesorskim zanimanjem?

Ova pozicija je upravljačka. Nema apsolutno nikakve sličnosti s mojim prethodnim poslom. I dalje sam profesor, ali puno manje držim predavanja studentima, jer za to više nemam vremena. Tako da s profesorskim poslom kao takvim gotovo da više nemam veze. Prije bih trenutnu poziciju usporedio s nekim inženjerskim poslom, ali u vidu menadžerskog dijela upravljanja procesima razvoja fakulteta. Fakultet ima organizacijsku strukturu pa ga treba voditi i upravljati njime.

Profesori na inženjerskim fakultetima nerijetko rade u struci u inženjerskim tvrtkama. Što mislite o tome?

To je svakako dio stručnog usavršavanja svakog nastavnika, odnosno tako bi trebalo biti za one nastavnike koji na fakultetu predaju stručne predmete. Konkretno, predajem predmete koji su vezani za drvene konstrukcije, metalne konstrukcije, aluminijske konstrukcije i staklene konstrukcije. To su stručni predmeti gdje se studente uči konkretnim znanjima u smislu projektiranja. Uče kako isprojektirati neku vrstu konstrukcije, kako napraviti izvedbeni projekt i druge izvedbe koje se tiču stručnoga iskustva. Prema tome, stručan predmet trebao bi predavati netko tko ima stručnoga iskustva.

Odlučuju li se studenti često na rad ‘u struci’ uz studij i kako su pripremljeni za takav rad?

Na Fakultetu sam se zaposlio 2007. godine na Katedri za metalne i drvene konstrukcije koja ima tradiciju bavljenja stručnim radom tako da sam od početka bio uključen u različite aspekte rada na nekim stručnim projektima, bilo da je vezano za izradu glavnih projekata ili sličnih projekata koji su vezani za to. Rekao bih da su prve dvije godine izrazito teoretski predmeti, tako je nekako posloženo na razini Republike Hrvatske. Naši studenti prvi put se susreću sa stručnim predmetima na trećoj godini, što je relativno kasno, ali takvi su studijski programi i oni nisu bitno različiti ni u ostalim zemljama. Moramo imati određeni set teorijskih predmeta.

Izdvojeni članak

Predstavljamo četiri dekana koji u Hrvatskoj školuju buduće građevinske stručnjake

Međutim, potičemo naše studente da ranije stažiraju u građevinskim firmama, kako bi se možda ranije upoznali s nekim poslovima u struci kroz nastavne baze našeg fakulteta. Dio studenata to prihvaća, ali odluku donose samoinicijativno i rekao bih da se za to zapravo odlučuje dosta malo studenata. Mislim da je do toga što, kad dođe ljetni termin, je isplativije raditi kao konobar, nego stažirati u firmi za manje novce, ili bez novaca, iako im je to dio budućeg posla. Čini mi se da se studenti više odlučuju za financijsku komponentu. Ne mogu pričati o postocima jer nemam podatke, znam samo ono što čujem i mislim da studenti uglavnom tako razmišljaju.

Doktorirali ste na Katedri za metalne i drvene konstrukcije. Zašto baš taj smjer?

U to vrijeme se Katedra za drvene i metalne konstrukcija bavila s dva područja, djelovanjem vjetra na konstrukcije i djelovanjem požara na konstrukcije. Mi zapravo imamo dosta dugu tradiciju djelovanja požara na konstrukcije, ja bih rekao otprilike preko 20 godina. U vrijeme kad sam ‘startao’ sa svojim zapošljavanjem na Fakultetu, to je bilo relativno nepoznato područje. Vjerujem da smo bili jedina grupa u Hrvatskoj koja je zapravo bila zainteresirana. Tada se rijetko tko u Hrvatskoj se znanstveno bavio tom temom pa je iz više razloga bila zanimljiva za proučavanje. Tu je zapravo proizašla moja ideja i želja da se bavim tim područjem, a to su bile neke tradicionalne teme u okviru naše katedre tako da sam prihvatio požar i počeo se baviti time.

Na koji način tema požara ostaje aktualna?

Mi imamo saznanja kako se konstrukcije ponašanju prilikom djelovanja požara. Međutim, puno puta dogodi se da su informacije ‘poznate’ dok se ne dogodi nesreća, kao što je bio slučaj s ‘Blizancima’. Zgrade su bile proračunate na udar aviona, ali, razina znanja o ponašanju konstrukcija kod ekstremnog djelovanja uvijek je otvoreno područje, pogotovo zato što se ispitivanja ne izvode na stvarnim građevinama. Nemamo mogućnosti za takva ispitivanja i jedina ih je možda radila Velika Britanija tijekom 90-ih tako da, takva su pitanja uvijek aktualna.

Možda je ponašanje čeličnih konstrukcija danas dosta poznato jer imamo softvere koji mogu štošta izračunati, a betonske konstrukcije ne gore i masivne su pa možda i nisu toliko interesantne. Međutim, danas u trend dolaze neki novi građevinski materijali. Primjerice, gradnja drvom. Sve se više razmišlja kako će se raditi više objekte od drva. U tom smislu, proučavanje djelovanja požara opet dolazi do izražaja. A i općenito, kad se prvi put neki novi materijal probije na građevinsko tržište, treba istražiti požarni odgovor.

Imate li predmete koji prate održivije trendove u gradnji, poput gradnje drvom?

Drvene konstrukcije i projektiranje drvenih konstrukcija postoji kao tradicionalni predmet na preddiplomskoj razini. Na diplomskoj razini, ovisi kako na kojem studijskom programu u Hrvatskoj. Kod nas, recimo, ‘napredniji’ predmet za drvene konstrukcije postoji isključivo kao izborni predmet, ali mišljenja sam da bismo se tu trebali proširiti. U kontekstu održivije gradnje na diplomskom studiju imamo predmet na kojemu ćemo predavati konstrukcije koje možda nisu standardizirane, ili su na granici, ali da polako studente učimo kako projektirati takve objekte.

Na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije djeluju tri smjera pod jedinstvenom institucijom. Kako tri discipline funkcioniraju pod istom krovnom institucijom i zašto su one povezane?

Na našem fakultetu i arhitektura i geodezija su na neki način izrasle iz studija građevinarstva. Počelo je jer smo imali neke arhitektonske predmete koji su predavani studentima građevinarstva pa je onda broj ljudi koji vode te predmete narastao u tolikoj mjeri da su mogli voditi jedan studijski program. Tako je ‘prirodno’ nastao jedan studijski program.

Izdvojeni članak

Idejni tvorac Novog Zagreba: ‘Kad sam prešao Savu, priroda je bila divlja, ali predivna, a Zagreb se volio’

Mislim da će u konačnici, arhitektura i geodezija kad ojačaju odvojiti kao zasebni fakulteti, odnosno da će se jedan fakultet razložiti u tri. To će vjerojatno doći samo po sebi, ali trenutno imamo prednosti. I u upravljačkom smislu i u smislu suradnje imate zapravo priliku biti u dodiru sa tri struke pod jednim krovom, za različite aktivnosti. Na našem fakultetu, struke su isprepletene u smislu studijskih programa, to jest suradnje gdje mi predajemo arhitektima i oni predaju nama – geodeti isto tako. Mi možemo zapravo imati puno bogatiji studijski program na tim graničnim područjima između triju struka koje su možda aktualne i interesantne našim studentima.

Onda biste rekli da su fakulteti povezani, a kako biste opisali suradnju triju struka?

Imamo prednost u odnosu na druge fakultete koji funkcioniraju kao zasebne jedinice, a na kojima postoji tradicionalna suradnja na stručnim predmetima, stoga što studentima možemo ponuditi interesantnije predmete jer smo pod istom krovnom organizacijom. Ipak, vjerojatno će nakon nekog vremena nastati tri fakulteta. U smislu provođenja znanstvenih istraživanja isto tako imamo prednosti jer, na primjer, u suradnji sa geodetima provodimo istraživanja, na kojima u znanstvenom smislu mogu doprinijeti. U stručnom smislu tri struke su povezane jer svaka tvori jedan projekt unutar glavnog projekta nekakvog objekta ili strukture. Tako da, povezani smo na način da je konačan proizvod projekt koji se sastoji od niza podprojekata koji tvore cjelinu.

Kako to da ste se odlučili za akademski put?

Pokušat ću se prisjetiti prošlosti. Mislim da je više prevladala znatiželja i osjećaj da mogu više napraviti ostanem li na fakultetu. Tada sam smatrao da ću imati veću slobodu i u vidu formiranja istraživačkih ideja. Volim raditi sa studentima i to mi nikada nije bio problem. Ali, postoji i stručna i znanstvena komponenta. Tako da su tri posla u jednom, što sve čini zanimljivijim.

Što mislite da je osnovni element koji određuje kvalitetno obrazovanje?

Osnovni faktor kvalitetnog obrazovanja su kvalitetni nastavnici koji imaju potrebne kvalifikacije i kompetencije za rad. Kao prednost ovog fakulteta vidim to što imamo tri vrste nastave pod jednim krovom i ljude koji se bave stručnim projektima. Ne svi, ali određeni dio se time bavi i imaju znanja kako sudjelovati u poslovima građevinarstva, arhitekture i geodezije, što nam daje komparativnu prednost kvalitetnijeg obrazovanja koje možemo ponuditi našim studentima. Mislim da naši studenti mogu imati veliki benefit od toga što im predaju ljudi koji rade na tržištu.

Kako se obrazovanjem može utjecati na građevinski sektor?

Trebali bismo, koliko je to moguće, studente educirati i o granicama etike i morala. Što oni zapravo trebaju raditi kad se zaposle u privatnoj tvrtki. Ipak bi trebali pokušati usaditi načela kako bi ih nastavili primjenjivati kada budu profesionalci u struci. Naravno, teško je to kroz teorijske predmete. Ali graditeljstvo samo po sebi je posao pretvaranja kapitala u nešto konkretno. Konkretno ne smije poremetiti društvo, zajednicu i okoliš. Mislim da studenti često nemaju osjećaj koliku oni odgovornost imaju i koliko je ozbiljan posao koji će raditi nakon što diplomiraju. Mislim da su naši studenti dovoljno educirani da ne rade neke krucijalne greške da bi se nešto srušilo, ali trebali bi usvojiti i ispravna načela.

U velikom životnom intervjuu, tvorac zagrebačkog dječjeg kazališta ‘Trešnja’, ispričao nam je svoju arhitektonsku priču, a možete ju pročitati ovdje.

Copy link
Powered by Social Snap