Stiže digitalna putovnica za građevne proizvode, bit će obavezna i promijeniti sve
Hrvatski građevinski sektor ulazi u novo razdoblje regulativnih promjena uvođenjem digitalne putovnice za građevne proizvode, što predstavlja ključnu novost u nadolazećim izmjenama Zakona o građevnim proizvodima. Digitalna putovnica omogućit će strojno čitljive, interoperabilne i lako dostupne podatke o svojstvima, sukladnosti i okolišnom utjecaju svakog proizvoda. Novi sustav zamjenjuje klasične papirnate deklaracije i uvodi transparentnost kroz cijeli životni ciklus proizvoda. Proizvođači, projektanti i nadležna tijela dobit će pristup standardiziranim informacijama, što će ubrzati procese, olakšati nadzor tržišta i povećati sigurnost gradnje.
materijali na gradilištu | unsplash
Hrvatski građevinski sektor na pragu je jedne od najznačajnijih reformi u posljednjem desetljeću. Promjene koje dolaze u okviru izmjena i dopuna Zakona o građevnim proizvodima usko su povezane s novom europskom Uredbom (EU) 2024/3110, poznatom kao Revidirana Uredba o građevnim proizvodima. Ona postavlja potpuno novi sustav za stavljanje građevnih proizvoda na unutarnje tržište Europske unije, s jasnim ciljevima digitalne i zelene tranzicije tog sektora.
U središtu ove reforme nalazi se koncept digitalne putovnice za građevne proizvode (Digital Product Passport – DPP). On predstavlja pomak u pristupu informacijama o proizvodima, njihovim svojstvima, sukladnosti i utjecaju na okoliš.
Dok je dosadašnji Zakon o građevnim proizvodima bio fokusiran na klasične postupke ocjenjivanja svojstava, norme i deklaracije, najnovije promjene najavljuju integraciju digitalnih, interoperabilnih podataka koji prate proizvod kroz cijeli njegov životni ciklus. Kao i otvaraju nove mogućnosti za sve sudionike u investicijskom i građevinskom procesu.
Digitalna putovnica
Jedna od najvažnijih novosti koju donose europski propisi, a koju će Hrvatska morati implementirati kroz izmjene Zakona o građevnim proizvodima, jest uvođenje digitalne putovnice za građevne proizvode. Taj sustav predviđa da svaki građevni proizvod koji se plasira na tržište EU mora imati strojno čitljive digitalne podatke koji sadrže kombiniranu deklaraciju o svojstvima i sukladnosti, dodatne informacije o proizvodu i tehničku dokumentaciju koja je temelj za njegovo stavljanje na tržište.
Digitalna putovnica bit će pristupačna putem različitih nosača podataka poput QR koda, bar koda, RFID čipa ili trajne internetske veze. Također, bit će besplatno dostupna ekonomskim subjektima, nadležnim tijelima, projektantima i drugim korisnicima.
Armaturna mreža | Foto: Freepik
Kako će to izgledati u praksi
Sustav je projektiran tako da bude interoperabilan s drugim EU digitalnim sustavima, uključujući Building Information Modeling (BIM). Tako se omogućuje integracija podataka o proizvodima izravno u digitalizirane procese planiranja i upravljanja građevinama.
U praksi će to značiti da proizvođači, distributeri i investitori više neće ovisiti o statičnim papirnatim dokumentima ili PDF formatima. Podaci će biti strukturirani, strojno čitljivi i lako usporedivi. To bi trebalo, ne samo da ubrzati pristup informacijama, već i olakšati nadzor tržišta, transparentnost u lancima opskrbe te donošenje boljih i održivijih odluka u projektiranju i izvedbi građevina.
Što se još mijenja
Dosadašnji Zakon o građevnim proizvodima u Hrvatskoj prvenstveno je uređivao sustave ocjenjivanja svojstava proizvoda, postupke provjere stalnosti svojstava i postupanja prijavljenih i odobrenih tijela prilikom certificiranja proizvoda za stavljanje na tržište. Fokus je bio na tehnološkim i normativnim zahtjevima te na tradicionalnim dokumentima koji prate proizvod.
Sada je, pod utjecajem Uredbe (EU) 2024/3110, potrebno i zakonski uvesti elemente koji nadilaze klasičnu normativnu logiku, uključujući obvezu generiranja, održavanja i stavljanja na raspolaganje digitalnih putovnica za svaki građevni proizvod. To znači da će novi Zakon o građevnim proizvodima morati u svoj rječnik i sustav dodati pojmove koji se odnose na digitalne informacije, interoperabilnost, strojno čitljive standarde i podatkovne formate koji ne postoje u dosadašnjoj nacionalnoj regulativi.
Uz to, europski propisi šire i opseg obveza proizvođača i drugih gospodarskih subjekata – uključujući i pitanja zaštite podataka, osiguranja transparentnosti te trajnosti podataka najmanje deset godina nakon stavljanja proizvoda na tržište. To je značajan korak prema digitalizaciji sektora i povećanju efikasnosti nadzora tržišta, ali i važan izazov za sustave koji do sada koriste pretežno papirnate i decentralizirane evidencije.
građevinski materijal| foto: Freepik
Utjecaj na hrvatski građevinski sektor
Uvođenje digitalne putovnice i povezane digitalne infrastrukture ne zahtijeva samo zakonske prilagodbe nego i značajne promjene u poslovnim praksama. Proizvođači će morati ulagati u sustave koji omogućuju generiranje i održavanje digitalnih podataka, stručnjaci će morati uključiti digitalne podatke o proizvodima u projektne i izvedbene procese, a nadležna tijela će morati uspostaviti kapacitete za provjeru digitalnih putovnica i nadzor sukladnosti proizvoda na tržištu.
U kontekstu Hrvatske, ta transformacija događa se paralelno s većim reformama građevinskog i prostornog zakonodavstva. Paket zakona koji se popularno naziva ‘Bačićevim zakonima’ donosi i digitalizaciju postupaka izdavanja dozvola, BIM integraciju i modernizaciju administrativnih procesa u građevini, čime se stvara širi regulatorni okvir pogodan za implementaciju digitalnih putovnica na nacionalnoj razini.
Ključna zamka u toj tranziciji jest ravnoteža između ambicioznih ciljeva digitalne i zelene tranzicije te praktične sposobnosti proizvođača i tijela da u kratkom roku usvoje nove zahtjeve. Što uključuje i promjenu dosadašnjih načina vođenja tehničke dokumentacije, certifikata i deklaracija.
Novi standard
Reforma Zakona o građevnim proizvodima, potaknuta europskom Uredbom 2024/3110, donosi radikalnu promjenu paradigme u hrvatskom građevinskom sektoru. Digitalna putovnica građevnih proizvoda postaje novi standard u transparentnosti, interoperabilnosti i dostupnosti podataka. To u konačnici može unaprijediti ulaganja, učinkovitost nadzora tržišta i održivost građevinske industrije.
No prelazak na ovaj novi sustav neće biti jednostavan. Zahtijevat će koordinaciju zakonodavnih promjena, prilagodbu standarda i normi, ulaganja u digitalne alate te obuku stručnih i nadležnih tijela. Sve kako bi ova ambiciozna reforma zaživjela u praksi i donijela očekivane koristi ne samo za proizvođače, nego i za investitore, projektante, nadzornike i krajnje korisnike građevnih proizvoda u Hrvatskoj. Ostaje vidjeti kako će sve funkcionirati u praksi.
