Bauštelska reportaža: Najakustičnija crkva u Zagrebu ima novi svod koji drže tone čelika
Bazilika Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj jedan je od najviše stradalih objekata u zagrebačkom potresu. Njen svod od opeke dijelom se za vrijeme potresa urušio, zbog čega je na samom početku obnove glavno pitanje bilo vrijedi li ga pokušati očuvati. Danas, novi betonski svod drže tone čeličnih šipki isprepletenih s postojećom drvenom konstrukcijom krovišta, poduprte novim armiranobetonskim elementima. Pritom se radi sve kako bi građevina zadržala karakterističnu akustičnost. Ova građevina koju na dijelovima podupiru piloti iskopani do 20 metara u zemlju postaje zgrada-štit. Gradilištem nas je proveo voditelj obnove i rektor župe P. Damir Kočiš te nam je detaljno opisao što se sve radi.
Galerija 23 Fotografija
OtvoriBazilika Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, još znana kao Palma, u potresu je bila jedan od najteže stradalih objekata. U unutrašnjosti su pala dva polja svoda, a oštećeni su i dijelovi glavnog oltara, kontrafora, korne ogarde. Zvonici su nastradali i zadobili torzične pomake.
Urušavanje većeg dijela svoda ujedno je bilo najveće oštećenje. Danas je svod čelični s primarnom i sekundarnom konstrukcijom te obložen s četiri sloja cementnih ploča. Sve skupa je to na stotine tona materijala, dok je ostatak Bazilike poput štita sa stotinama metara sidara, bilo čeličnim, bilo karbonskim koji građevinu drže stabilnom. Konačno, na nekoliko mjesta u Bazilici, poglavito u temeljima zvonika gdje su ugrađena geomehanička sidra do 15, a gdjegdje čak 20 metara u tlo.
Vraćanje restauriranih tornjeva
Nakon štete koju je prouzročio potres, odmah se krenulo s projektiranjem kako bi sve bilo spremno kad dođe vrijeme za konstrukcijsku obnovu. U obnovi, zbog oštećenosti velikog dijela opeke kao i radi sigurnosti konstrukcije, svod je miniran, a na njegovom mjestu danas stoji čudo projektiranja.
Iako se na obnovi Bazilike radi već četiri godine, nedavno je interes javnosti ipak zadobila zbog vraćanja kupola na tornjeve nakon kompleksne restauracije koja je trajala dvije godine i četiri mjeseca.
– Kupole smo skinuli u svibnju 2022. Evo sad u rujnu 2024. smo ih digli gore, nakon što ih je obnovio restaurator. Restaurator, koji je obnavljao i kupolu za crkvu u Remetama, kao i za pravoslavnu crkvu Preobraženja Gospodnjeg na Cvjetnom trgu naveo je da mu je ovo bilo najkompleksnije što je dosad obnavljao, rekao nam je Pater Damir Kočiš, rektor Bazilike te voditelj obnove koji nas je proveo Bazilikom i detaljno ispričao što se sve radi, što je napravljeno, a što tek treba učiniti.
Na vrhu zvonika napravljen je novi AB vijenac na koji su, objasnio nam je Kočiš, sjele restaurirane kupole. Svaka kupola potom je za toranj usidrena na četiri mjesta i to do dubine od otprilike četiri metra. Iz zidova pak vire pločevine na koje su sidra pričvršćena.
Kompleks sjevernog i južnog krila
No, budući da se ne obnavlja samo Bazilika, već cijeli kompleks koji je kao cjelina zaštićeno kulturno dobro, obnova nije uključivala samo zgradu Bazilike, već i njeno sjeverno i južno krilo. Upravo je obnova sjevernog krila do koje, da to nije bilo neizbježno, vjerojatno ne bi ni došlo, zapela na neočekivanom koraku.
– Nažalost, što se tiče sjevernog krila i dalje traje konstrukcijska obnova. To je trebalo biti gotovo prije otprilike godinu dana, čak malo više. Međutim, problem je bio što je u dvorištu bila ukopana trafostanica i s te trafostanice su kablovi prolazili kroz podrum, a potom su se ‘penjali’ na ulicu. Preko godinu dana s HEP-om smo pregovarali o premještanju kablova, odnosno trafostanice, ispričao nam je Kočiš.
Nakon što je ovaj problem riješen i kablovi razmješteni, te su se radovi mogli sigurno nastaviti, kaže kako mu je na kraju ipak drago da su bili primorani obnoviti i sjeverno krilo. Nakon uklanjanja kablova, unutrašnji zidovi u ovom dijelu kompleksa konačno su mogli biti potpuno srušeni. No, kako su vanjski zidovi za to vrijeme bili izloženi vremenskim (ne)prilikama, ni tu sve nije išlo glatko.
– S jedne strane, najveći problem su nam bile atmosferilije, za koje smo se bojali kako će ih zidovi podnijeti. Zidovi su se napili vode, a tu su bili i vjetrovi i tako dalje. Oštećeno je tu nešto više nego što je trebalo biti. Kao drugo, potpisali smo ugovor koji smo morali ispuniti, a koji je dok smo pregovarali s HEP-om istekao. Srećom, iz Ministarstva kulture su imali razumijevanja pa nam je ugovor iz objektivnih razloga produžen, rekao je Kočiš.
‘Zgrada u zgradi’
U sjevernom krilu zasad je izlivena temeljna ploča te se gradnja konačno krenula ‘dizati’ iz podruma. Jednom kad se krene graditi poviše podruma, radovi bi trebali teći brže, jer se u podrumskom dijelu zgrade trebaju riješiti još kanalizacija, strojarnica i tako dalje.
S druge pak strane, dok se unutar vanjskih zidova betonira nova ‘zgrada u zgradi’ da se zbog djelovanja atmosferilija ne bi zidovi ‘rascvjetali’ osiguravaju ih čelični prihvati. Radovi na sjevernom krilu su stoga na neki način tek u povojima, a najviše je ipak napravljeno u samom objektu Bazilike i južnog krila gdje je konstrukcijska obnova skoro završena.
– Obnova traje već četiri godine, jer smo krenuli odmah nakon potresa. Prvo su izvođeni istražni radovi, 3D snimanja, skeniranje. Bilo je primarno dobiti uvid u postojeće stanje, kako bismo mogli krenuti u izvedbu projekta za obnovu, objasnio je Kočiš.
Obnova je zatim krenula, a upravo njen najzahtjevniji dio odnosio se na projektiranje novog svoda koji je zamijenio stari od opeke. Tu je najveći posao odradio Josip Galić, statičar i profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.
– Po meni je doktor Josip Galić napravio najzahtjevniji projekt. To je nešto što nije viđeno ne samo u Hrvatskoj, nego ni u svijetu. Nažalost, sada ne vidite konstrukciju, ali iznad novog svoda je nevjerojatna konstrukcija koja ga nosi. Pritom, u cilju nam je bilo prvenstveno da ne napravimo kulturocid, rekao je Kočiš, potvrđujući kako je svaki zahvat, budući da se radi o zaštićenom kulturnom dobru, ipak budno pratilo budno oko konzervatora te su se poštivala i ostala pravila koja postoje vezano za kulturna dobra.
Najvažnije bilo izbjeći kulturocid
Pritom, dok je namjera ponoviti sve u istom stilu i obliku, objasnio je Kočiš, nije bilo smisla slijepo se voditi pravilima očuvanja i starih materijala koji su loše podnijeli potres. Unatoč procjeni jednog konzervatora (doduše nije službeno radio na obnovi) da stare opeke vrijedi sačuvati i iskoristiti u rekonstrukciji svoda, ovakvo rješenje nije bilo smisleno prije svega jer je barem 60 posto urušenih opeka bilo oštećeno.
– Svod je bio od opeke, dakle zidani. Za vrijeme potresa urušili su se prvo i drugo polje, a još tri polja su bila vrlo teško oštećena i procjena je bila da ih nema smisla čuvati, nego razgraditi. U skladu s procjenom smo napravili projekt i svod minirali. Službenim konzervatoricama bilo je važno da se ponovi oblik, te da svod ne postane, na primjer, ravan strop, objasnio je Kočiš.
Prepoznatljiva akustičnost
Prilikom gradnje novog svoda, bilo je vrlo važno sačuvati akustiku u Bazilici po kojoj je ona vrlo široko prepoznata. Kočiš nam je rekao kako je Bazilika Presvetog Srca Isusova upravo jedna od najakustičnijih u Zagrebu pa i šire, o čemu mogu posvjedočiti i brojni glazbenici koji su ondje muzicirali. Zadržavanje te karakteristike trebao bi omogućiti svod promišljeno obložen s četiri sloja cementnih ploča – zajedno sa žbukom koja još treba doći.
– Ova čelična konstrukcija koja nosi svod doslovno je umjetnost. Između svih drvenih greda koje su konstrukcija krova trebalo je provući ovaj silni čelik. To su stotine tona čelika. Nova čelična konstrukcija svoda leži na armiranobetonskim horizontalnim serklažima, a potom se nastavljaju na vijenac. Novi vijenac također je armiranobetonski te je sve kompaktno i povezano, rekao je Kočiš.
‘Uzduž i poprijeko’ očeličena bazilika
Za razliku od preostalih dijelova, točnije u usporedbi sa sjevernim i južnim krilom, koji obnovom postaju ‘zgrada u zgradi’, zidovi Bazilike nakon potresa počeli su se statički ojačavati. Zanimljiv je podatak da je u tom procesu u njenim zidovima probušeno do 5 kilometara rupa.
– Cijela Bazilika je probušena uzduž i poprijeko. Rađena su čelična sidra na način da smo svaki kontrafor i zidove ‘bušili’ za čelično sidro, što s pločevinama čuva građu od ‘plesanja’ i čini sve kompaktnim. To smo radili gdjegod je bilo moguće. Probušeno je negdje oko pet kilometara rupa što možete izračunati pogledate li da otprilike na svaki metar u kontraforu ide takva jedna rupa koja prolazi cijelom horizontalom od unutra do van, objasnio je Kočiš, ističući kako je upravo u Bazilici napravljen najteži dio posla.
Betonski temelji i uklonjena žbuka
Stupovi u tornjevima zvonika dobili su betonske temelje, a po cijeloj bazilici uklonjena je žbuka i počišćene su fuge. Zidovi su obloženi FRCM mrežom te su napravljena karbonska sidra sa ‘cvjetovima’ s unutarnje i vanjske strane zidova.
– Sačuvali smo koliko smo mogli oslike, a na drugim smo mjestima i izvana i iznutra skinuli žbuku, očistili smo fuge, također navukli FCRM mrežu, a ‘cvjetovi’ posvuda u unutrašnjosti, ali i s vanjske strane zidova koji su sada već požbukani. To su karbonska vlakna koja se stavljaju u probušeni zid prema potrebi 50, 60 ili 70 centimetara i s vanjske i s unutarnje strane. Ovo karbonsko vlakno se s vanjske se strane rascvjeta. Malter koji veže cigle vremenom izgubi svoju kvalitetu i kakvoću i više ne veže dobro. Cigla onda ima posmicanja, a sidra ju drže da se ne pomiče, opisao je elemente protupotresne zaštite u Bazilici Kočiš.
U Bazilici je izlivena temeljna ploča, a i objekt je ‘ukopan’ gotovo metar i pol u zemlju, baš kako bi se moglo napraviti novu temeljnu ploču, ali i da bi se postigla potrebna visina cijele unutrašnjosti Bazilike. Visina poda crkve je prilikom izvođenja podnog grijanja 70-tih godina prošlog stoljeća bila podignuta u odnosu na izvornu visinu, a sada smo pod vratili na početni i originalni nivo.
Građevinu ‘drže’ piloti 20 metara u zemlji
Nadalje, i kod jednog i drugog zvonika do 20 metara u zemlju bušena su geomehanička sidra, koja maksimiziraju stabilnost. Ispod pak temeljne ploče u središnjoj lađi Bazilike, napravljeno je slično – kroz pločevinu ispod izlivene temeljne ploče, stavljena su geomehanička sidra na dubinu oko 15 metara, a pričvršćena su za temeljnu ploču. Unatoč tome što je dosad napravljen lavovski posao, u pripremi je još puno radova, a glavni je cilj Baziliku vratiti u funkciju nakon čega slijedi uglavnom restauratorski dio.
– Izvana je skoro cijela Bazilika ožbukana, osim pročelja i tornjeva i onda će gore ići fasada. Isto će biti i iznutra kad završimo elektrifikaciju iznutra, ožbukat ćemo cijelu i vratiti slikarije koje su bile na svodu i još neke profilacije. Čeka nas prvo podno grijanje, estrih, a onda i pod koji će biti ili kameni ili mramorni što još treba usuglasiti s konzervatorima. I u tom bi smislu onda Bazilika mogla biti u funkciji, ali slijedi još i cjelovita obnova, koja se ponajviše odnosi na restauratorske radove, koji će duže trajati. Bazilika na primjer ima osam pokrajnih bočnih drvenih oltara koji su rađeni u Tirolu u Austriji. Procjena restauratora je da je samo za jedan oltar potrebno i više od godinu dana za obnovu, no to su poslovi koji zahtijevaju duži i strpljivi proces, govori nam na ispraćaju voditelj obnove Kočiš.
Još zanimljivih bauštelskih reportaža pronađite na poveznici.