Bauštelska reportaža: Obišli smo najveći infrastrukturni projekt u znanosti na 14 hektara
Protekle tri godine, Institut Ruđer Bošković je veliko gradilište. Obnova i dogradnja ‘teška’ 72 milijuna eura najveći je infrastrukturni projekt u znanosti na kojemu radi odabrana zajednica ponuditelja Lavčević i Lavčević inženjering, a sve smo i sami imali priliku vidjeti. U obilazak smo krenuli iz prva dva krila u kojima smo otkrili posebne detalje moderne u arhitekturi, dok smo razgledavanje završili u najnovijoj zgradi u znanstvenom kompleksu na 14 hektara. Štošta smo doznali o povijesti, sadašnjosti i planovima za budućnost ovog posebnog mjesta.
Obnova i dogradnja Instituta Ruđer Bošković najveći je infrastrukturni projekt u znanosti | foto: Bauštela.hr (Nina Šantek), IRB Arhiva
Možda ne mislite da arhitektura i prirodne znanosti mogu ići ruku pod ruku, ali najveći znanstveni institut u Hrvatskoj smješten na površini od nevjerojatnih 14 hektara dokazuje suprotno. Posjetili smo pravi ‘grad u gradu’, Institut Ruđer Bošković duge povijesti koji je u obnovi od 2022. – te smo u obilasku otkrili da je pravo graditeljsko i arhitektonsko blago. Vidjeli smo i što se novoga ondje gradi.
Stigli smo na sam vrh Šalate, naselja u kojemu od 195o. godine djeluju neki od najvećih umova na prostoru Hrvatske i rađaju se važni projekti iz više disciplina, a odmah na početku ture doživjeli smo ‘šok’. U prvom i najstarijem krilu dočekali su nas pomno osmišljeni detalji moderne na koje nismo mislili da ćemo naići u domu znanosti. Znam – stereotipi, ali iznenađenje je bilo pozitivno.
Galerija 22 Fotografija
Otvori
Poruke fizičara
U jednoj od prostorija na prvom katu ispred kojih se nalaze ploče prepune ‘poruka’ fizičara koje nam je bilo nemoguće dešifrirati, dočekala nas je pomoćnica ravnatelja i znanstvenica u trajnom zvanju, Ivanka Jerić, a pridružila nam se i voditeljica Administrativne, stručne i tehničke službe, Petra Buljević Zdjelarević. Ondje smo primijetili uistinu posebne detalje koji podsjećaju da je zgrada važna arhitektonska baština koju valja čuvati.
Vidjeli smo izvorne drvene police i ogromne prozore za koje nam je rečeno da su izvedeni po skoro pa zaboravljenom stolarskom patentu. U obližnjem uredu čak smo imali priliku vidjeti originalan namještaj. Malo je reći, bila je to zanimljiva uvertira u šetnju.
‘Pokretač’ i nazivatelj Supek
Spomenuti detalji tragovi su izvornog djela arhitekta Kazimira Ostrogovića na kojemu je, bez sumnje, jako pažljivo radio. Prostorni koncept i projektna rješenja za nekadašnje lovište na top poziciji u gradu nastala su u razdoblju između 1950. i 1956. godine, kao jedan od svijetlih primjera hrvatske moderne arhitekture. Ostrogovićev je rad nadopunjen hortikulturnim genijem Zvonimira Kanija, koji je smislio uređenje šetališta vrtova Instituta.
– Institut je osnovan kao Institut za nuklearnu fiziku, a prvo su podignuti prvo i drugo krilo. Ovdje su bila smještena prva četiri laboratorija. Zatim se krenulo raditi treće i četvrto krilo u južnom dijelu Instituta, a novijeg izdanja, iz 1990-ih, je peto krilo i neke sitne interpolacije, uvodi nas u povijest kompeksa Jerić.
Izgradnja zgrade akceleratora | foto: IRB Arhiva
Dogradnje kroz povijest
Po odluci Privrednog savjeta i Vlade SFRJ 1950. godine o osnivanju Instituta iz područja atomske fizike u sastavu JAZU u Zagrebu, a na inicijativu Ivana Supeka, krenulo se graditi prema Ostrogovićevim nacrtima. Osim što je s nekoliko kolega potaknuo osnivanje, Supek je bio odgovoran i za naziv kompleksa po hrvatskom fizičaru i astronomu Josipu Ruđeru Boškoviću.
Da potvrdimo, izvorni dijelovi kompleksa su prvo, drugo i četvrto krilo, ali i Ciklotronsko krilo, servisna te upravna zgrada. Zbog datuma nastanka, kompleks je zaštićeno kulturno dobro, dograđeno u 1970-ima, i 1990. kada je dobio još jednu građevinu.
U stalnom rastu
Kako bilo, Jerić nam u šetnji kaže da je kompleks u stalnom rastu. Komentira kako, dok je 2012. godine na početku planiranja preuređenja, odnosno rekonstrukcije i dogradnje Institut brojao oko 800 zaposlenika, ta se brojka do danas popela na 1.000.
Izgradnja zgrade akceleratora | foto: IRB Arhiva
Ta činjenica i rast istraživačkih projekata, jedan su od glavnih razloga za širenjem – među glavnim ciljevima je da svaka disciplina ima svoj ‘kutak’ na površini od skoro 15 hektara, no i da se osigura prostor za daljnje širenje te dodatan prostor za znanstvenike-goste i suradnike. Ili pak za skupove, ili predavanja. Kompleks već ima nove građevine koje valja srediti do kraja, svaka unaprijed jasno određene namjene.
– Budući da smo od početka projekta prilično narasli, bilo je važno da kod planiranja sagledamo ne samo sadašnjost, već i budućnost. Temeljem disciplina naših istraživanja proizašle su četiri platforme, a za svaku je osmišljena nova zgrada. Uglavnom su planirani novi objekti laboratorijskog tipa, objašnjava Jerić.
Dodaje kako je za postojeće građevine u startu odbačena opcija da ih se ‘podiže’ na razinu laboratorija, jer bi takav potez bio ekonomski neisplativ. Do zatvaranja gradilišta, svaka platforma će dobiti novi objekt ili dogradnju, a stariji objekti će biti rekonstruirani.
Obnova i dogradnja Instituta Ruđer Bošković najveći je infrastrukturni projekt u znanosti | foto: Bauštela.hr (Nina Šantek)
Podizanje funkcionalnosti
Platforme koje spominjemo, može se pročitati u časopisu Građevinar, u multidisciplinarnome su okružju organizirane multifunkcionalne jedinice s ciljem unaprjeđenja hrvatskih prioritetnih sektora: zdravstvu, biotehnologiji, održivome okruženju i inženjeringu koji će na koncu služiti za istraživanje, te primjenu i prijenos znanja i tehnologija.
No, radovi su zahvatili i manje, na prvu nevažne objekte kao što je kotlovnica. Pa ipak, zgrade Instituta treba grijati.
– I kotlovnica nam je važan dio projekta. Imamo novi sustav grijanja, tu su novi kotlovi, a s druga strane je sustav hlađenja. I stare zgrade imaju toplinske podstanice, od kojih se svaka renovira. Dok je kotlovnica prošle godine u listopadu puštena u privremeni rad, kako se koja zgrada bude rekonstruirala, pratit će ju uređenje sustava grijanja, kaže Jerić dok stojimo ispred zgrade kotlovnice koja je sada kao nova.
Nova zgrada za računarstvo i informatiku | foto: Bauštela.hr (Nina Šantek)
Poslije prolaska pored impozantnog vodotornja koji sigurno fascinira svakog posjetitelja, a nije stradao u potresu, dolazimo do prve baš nove zgrade. Jerić nam skreće pozornost na to da je objekt informacijsko-komunikacijske znanosti zadržao koncept dviju lamela povezanih mostom koji je karakterističan za građevine Instituta. Pitamo kako je uopće krenulo planiranje.
Kako se pokrenuo ‘kotač’
Iako se ‘kotač’ obnove i dogradnje sad već dobrano ‘vrti’, Jerić se prisjeća kako je sve započelo, još prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji (EU). U 2012. je, kaže, Ministarstvo znanosti svojim institutima i sveučilištima poslalo poziv da daju prijedloge za projekte. IRB je tada izradio prvu ideju za infrastrukturni projekt koju je trebalo dodatno razraditi, odnosno izvesti Studiju predizvodljivosti.
– Onda je projekt 2014. ušao u Operativni program te je navedeno da će biti financiran iz operativnog paketa za razdoblje od 2014. do 2020. U tom trenutku, sve se pokrenulo te je krenula izrada projektne dokumentacije, za što je država dobila kredit Svjetske banke, prisjeća se sugovornica.
Nakon završetka Studije predizvodljivosti u 2013., na pripremi projektne dokumentacije radile su tvrtke Onda arhitektura, Radić i suradnici, Ing4studio i Institut IGH, s tim da je proces projektiranja bio iznimno složen, prvenstveno jer se radi o zaštićenom kompleksu. No, sve prepreke su uspješno prevaziđene, a zatim se u 2016. za izradu Studije izvodljivosti angažirane iste projektantske tvrtke kao za prethodni zadatak.
David Smith i Mate Šakić potpisali ugovor o izvođenju radova na obnovi Instituta Ruđer Bošković | foto: Institut Ruđer Bošković
Za cijeli kompleks trebalo je ishoditi 11 građevinskih dozvola. Ugovori o građevinskim radovima potpisani su s izvođačem, tvrtkama Lavčević i Lavčević inženjering u studenom 2020. godine, a za dogradnju i obnovu dodijeljeno je 72 milijuna dolara iz Programa ‘Konkurentnost i kohezija’.
Posao u sklopu O-ZIP-a
Treba naglasiti da je nakon godina priprema 16. studenog 2020. zapečaćen ugovor za obnovu i dogradnju znanstvene infrastrukture IRB-a te nabavu sofisticirane znanstvene opreme, dio projekta O-ZIP. Drugim riječima ‘Otvorena znanstvena infrastrukturna platforma za inovativne primjene u gospodarstvu i društvu’ financirana je iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
Kad se govori o radovima na Institutu Ruđer Bošković, ovaj projekt znači najveće ulaganje u znanstvenu infrastrukturu u povijesti države, a donosi mogućnost podizanja IRB-a na razinu najboljih europskih istraživačkih organizacija. Uz bolju opremu i proširene prostorne kapacitete, doprinijet će i razvoju mreže partnera iz znanstvene zajednice, što nam je potvrdila sugovornica. Sve skupa znači bi napredak Hrvatske u smislu znanosti na globalnoj razini, stoji u opisu svrhe provedbe projekta.
Radi se u sklopu projekta O-ZIP | foto: Bauštela.hr (Nina Šantek)
Nove zgrade
Dogradnja novih objekata, A0 i A3, kako se može pročitati u opisu projekta na stranicama Instituta, trebala bi zaokružiti razvitak za sada i riješiti neke od najvećih problema koji su se javili sa starenjem postojećih zgrada i izostankom većih intervencija posljednjih desetljeća. Kako navodi opis zgrade A0, nova zgrada, opet u obliku dvije lamele povezane mostom koristit će znanstvenici iz područja kemije i molekularne medicine.
S druge strane, zgrada A3 bit će hala za smještaj novog akceleratora, u sklopu kojega će se rekonstruirati i građevina neutronskog generatora. Radovi započeli u svibnju 2023. godine dobrano su uznapredovali, a upravo će ta hala, izrađena po svim standardima, omogućiti znanstvenicima da proširuju spoznaje u raznim područjima.
– Od sinteze do proizvodnje materijala, do razvoja naprednih analitičkih tehnika za karakterizaciju materijala, fotonike i novih uređaja te tehnologije zračenja, bit će spektar mogućnosti tog novog objekta.
Nova laboratorijska zgrada | foto: Bauštela.hr (Nina Šantek)
Nekadašnje lovište
Potres je nešto izmijenio planove, no ne znatno budući da nijedna zgrada u kompleksu nije značajno stradala. To je bila olakotna okolnost budući da za zasebne građevine ne bi bilo moguće istovremeno ishoditi dvije građevinske dozvole. Ipak, dva objekta, doduđe neznanstvena, svjedoci nekog starijeg vremena, bila su oštećena, a do danas su tip-top obnovljeni.
– Jedna zgrada bila je restoran, a povijesno lovačka kućica, jer je prije Instituta ovdje bilo lovište. Drugi objekt bio je konjušnica. Oba objekta su nulte kategorije zaštite te su jako stradala u potresu, ali su do danas obnovljena uz strogi konzervatorski nadzor. Postojala je fotodokumentacija pa se jako pazilo s radovima, no obnova nije bila uključena u O-ZIP jer građevine nisu bile znanstvene namjene, priča Jerić.
No, ono što jest dio projekta uređenje je hortikulture, kod kojega se pazi na baš svaki detalj. Ipak treba i tu poštovati izvornu zamisao struke, tako da se zadržavaju staze u kompleksu te dio drveća za koja su konzervatori odredili da ih treba čuvati. Ostala stabla bit će zamijenjena novima, a finalna hortikultura bit će otkrivena po završetku i posljednjeg detalja uređenja ovog važnog znanstvenog kompleksa. Jedva čekamo vidjeti kako će sve skupa izgledati!
Ovdje pronađite i druge bauštelske reportaže.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
