Pretraga

[Fotoreportaža] Prolazeći Banovinom morate se zapitati: Jesmo li ovo mogli izbjeći?

A- A+

Od snažnog potresa koji je u prosincu najviše pogodio Sisačko-moslavačku županiju prošla su gotovo tri mjeseca. Za vikend smo posjetili potresom pogođenu Petrinju i Glinu. Međutim, primijetili smo nešto drugo – riječ je o području zapostavljenom godinama.

petrinja

Petrinja nakon potresa ; foto: Denis Gaščić | baustela.hr

Gotovo je nemoguće proći petrinjskim ulicama, a da ne osjetite bol građana grada na desnoj obali Kupe. Hodajući gradom, kao da dio te praznine ulazi u vas.

No, još više vas boli kad, vozeći se tim istim ulicama, shvatite da asfalt nije obnavljan desecima godina te je vjerojatno prepun rupa bio i prije potresa. Primijetite tada da veliki broj tamošnjih kuća nema fasadu, što vas na kraju navede i da se zapitate: bi li Petrinja prošla bolje da se kvalitetnije gradilo, da je netko mislio na nju i njezinu okolicu?

Prolaz kroz opasnost

I dok glavne ulice izgledaju pristojnije, u onim sporednim ispred gotovo svakog dvorišta možete vidjeti odbačene stare cigle i šutu. U centru grada razrušene kuće čekaju bager ili građevinsku dizalicu da ih sruši do kraja. One više nisu za život.

U samom centru, caffe bar ‘Code’ izgubio krov. Preko puta stambena zgrada s vidljivim pukotinama koje izgledaju kao da će razdvojiti sam objekt. Iseljena je, a ispred nje nalazi se hrpa cigli i dvije odbačene ladice. Netko ih ili nije imao razloga ponijeti ili jednostavno nije mogao, kad je morao zauvijek napustiti svoj dom. Nasuprot te zgrade, stara zgrada s koje padaju cigle. Ipak, kroz prolaz između njih prolazi čovjek. Njegova kuća nalazi se iza i može se koristiti, no da bi došao do nje, mora proći kroz opasni prolaz; to je jedini put.

Prikrivanje pukotina

U Glini, pomalo drukčija priča. U Ulici Stjepana Radića rade kafići i ljudi sjede na terasama. Međutim, zgrade iza njih oblijepljene su najlonima, za koje se ne zna jesu li ondje postavljeni samo da zaštite objekte od kiše i drugih vanjskih utjecaja ili samo – da prikriju istinu, da ne znaju kada će te zgrade biti popravljene. Malo dalje od centra, čitave ulice ograđene su trakama i oznakama da su nesigurne.

Vozeći se okolnim selima, vidite nikad u potpunosti izgrađene kuće. Nekima od njih popustile su vertikalne serklaže, a neke su očito bile i građene bez serklaža pa su donji katovi samo utonuli pod težinom onih viših. I dok ispred polurazrušenih kuća gledate kontejnere, pitate se: je li moglo drugačije?

[Fotoreportaža] Prolazeći Banovinom morate se zapitati: Jesmo li ovo mogli izbjeći?
Share via
Copy link
Powered by Social Snap