Kako potresi i 'aftershockovi’ utječu na otpornost zgrada

Potresi su neumoljivi testovi izdržljivosti za naše građevine, ali rijetko razmišljamo o dugoročnim posljedicama koje oni mogu prouzročiti. Hoće li naše zgrade izdržati ne samo snažne potrese, već i niz manjih “aftershockova” koji slijede nakon njih? Istražili smo kako se ovi prirodni katastrofični događaji odražavaju na naše graditeljske standarde te dovode u pitanje sigurnost i održivost naše građevinske infrastrukture.

Ako zgrada ima primarnu otpornost na potres (na primjer, do 7.0 stupnjeva po Richteru), a dogodi se potres poput zagrebačkog od 5.5 ili petrinjskog od 6.2, pretpostavlja se da će zgrada doživjeti određena oštećenja za razinu potresa na koju je projektirana.

Nešto slabiji potresi, primjerice oko 6.0 mogu manje oštetiti zgradu, ali ona bi trebala biti značajno manje razine ili zanemariva. Za potres razine 5.5 ne bi trebalo biti oštećenja konstrukcijskih elemenata (nosive konstrukcije), ali mogu se dogoditi oštećenja nekonstrukcijskih (nenosivih) elemenata. Bitno je sve nekonstrukcijske elemente (primjerice pregradne zidova) adekvatno povezati s konstrukcijskim (prema pretpostavkama proračuna), ali i sve ostale stvari koje mogu ugroziti živote (primjerice ormare). Podsjetimo se kako je Vlada RH usvojila program mjera obnove zgrada oštećenih u potresu.

– Naknadni potresi, popularno zvani ‘aftershockovi‘, su u pravilu slabiji od ‘glavnog udara’ i mogu dodatno oštetiti zgraduako je prethodno ‘načeta’ glavnim udarom. Ako u nekom periodu bude uzastopno više potresa od 3.0 ili 4.0 stupnja po Rihteru, takve razine u pravilu ne bi trebale uzrokovati značajnija oštećenja. Ovisi na koju je razinu zgrada projektirana, odnosno kakvu otpornost na djelovanje potresa ima, rekao je   prof. dr. sc. Mario Uroš s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za zgradonacelnik.hr.

Materijali nakon potresa

U pravilu, kod jačih potresa kod armiranobetonskih i zidanih konstrukcija dolazi do otvaranja pukotina. Nekad su pukotine toliko male da se i ne vide. To ne mora biti nužno jako loše što bi rezultiralo smanjenom otpornosti građevine. Sasvim je normalno da su takvi materijali prožeti sitnim pukotinama i bez djelovanja potresa. Takvi procesi su uračunati pri postupku projektiranja i o njima se vodi briga. Naravno, moguće je da se pri djelovanju jačeg potresa materijal lokalno zgnječi ili razvuče do granice drobljenja ili pucanja. To može biti dosta opasno pa je nužno poslije svakog jačeg potresa napraviti pregled zgrade i utvrditi jesu li pronađene pukotine opasne i je li zbog njih smanjena otpornosti zgrade. Ovdje pogledajte naš video o tome kako izgleda Petrinja dvije godine nakon potresa.

– Zid je puno otporniji ako potresni val dolazi u smjeru njegove duljine. Takav koncept nam je prihvatljiv i u svakodnevnom životu gdje imamo osjećaj da će se neki predmet puno lakše prevrnuti ako djelujemo silom na njegovu veću plohu (kao domino kocke) nego na manju plohu (iako ta sila bila jednaka). Tako i mi u vožnji tramvajem instinktivno stojimo u smjeru vožnje, a ne okomito na nju jer ćemo se tako lakše oduprijeti prevrtanju kada tramvaj zakoči ili naglo ubrza. Svakako, bio taj zid u smjeru ili okomito na smjer potresa, njegovo stanje nakon potresa ovisi o njegovoj kvaliteti i sprezi s ostalim nosivim elementima u konstrukciji jer se sustav zgrade sastoji od međusobno povezanih zidova iz oba smjera, izjavio je prof. dr. sc. Josip Atalić s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za zgradonacelnik.hr.

Svako uklanjanje ili oslabljivanje nosivog sustava neke konstrukcije nepovoljno utječe na otpornost cijele konstrukcije. Ponekad to nije toliko kritično jer zgrada ima dovoljno nosivih elemenata koji su pravilno raspoređeni. Međutim, uglavnom se takvi zahvati rade na zgradama koje su već na granici zahtijevane otpornosti ili često čak ni ne zadovoljavaju potrebnu otpornost.

Održavanje konstrukcije je jako važno. Vlaga može značajno smanjiti mehaničke karakteristike opeke ili armiranog betona ako su duže vrijeme izloženi njoj. Također je bitno da adaptacije stana stanari rade u koordinaciji s ostalim stanarima i da se takve adaptacije budu kompatibilne s nekim sljedećim adaptacijama koje će se napraviti u zgradi.