Gradnja bazena: Detaljan vodič od iskopa do opreme u 5 faza
Ljeto samo što nije stiglo, a s njime i neizostavne vodene radosti – kupanje u moru, ali i u vlastitom bazenu. Budući da nemaju svi priliku ljetovati uz obalu, mnogi sanjaju o bazenu u vlastitom dvorištu. Ako ste među njima i ozbiljno razmišljate o toj investiciji, donosimo vam vodič kroz sve faze izgradnje bazena. Koliko je taj proces zahtjevan i što sve uključuje, otkrio nam je stručnjak za bazene i vlasnik obrta Bazeni Šibenik, Damir Bumbak.
Bazen | Foto: Freepik
Stiže ljeto i s njim topliji dani, a mnogi koji ne žive uz more sve češće razmišljaju o izgradnji vlastitog bazena u dvorištu. No, koliko je taj proces zahtjevan, što sve uključuje i na što treba posebno obratiti pažnju? O svemu tome razgovarali smo sa stručnjakom Damirom Bumbakom, vlasnikom obrta Bazeni Šibenik, koji iza sebe ima bogato iskustvo u gradnji privatnih i profesionalnih bazena.
1. Priprema i iskop
Ako ste pripremili projekt i ishodili sve potrebne dozvole, te ste sigurni da nećete naići na komunalne vodove, prvi korak bit će iskopavanje rupe, za što će vam trebati bager. Možete ga unajmiti na dan ili angažirati izvođača koji će obaviti iskapanje umjesto vas.
Kako kaže Damir, razmislite što ćete učiniti sa zemljom koja će se iskopati. Osim ako nemate dovoljno prostora za privremeno skladištenje na vlastitom imanju, planirajte njezin odvoz isti dan kako bi gradilište ostalo uredno. Nakon iskopa, potrebno je grabljama poravnati dno i stranice budućeg bazena te provjeriti jesu li ravni.
– Budite potpuno sigurni da je bazen ravan. Područje označite kolcima i koncem kako bi sve ostalo u ravnini tijekom nastavka radova, rekao nam je.
Zatim, u suradnji s vlasnikom i geodetom, označite četiri kutne točke bazena. Unutar iskopa predvidite prostor i za strojarnicu. Kada se odrede rubne točke, poziva se bager koji kopa do prosječne dubine od 1,70 do 1,80 metara – ovisno o zadanim visinskim točkama. Ako je riječ o klasičnom bazenu dimenzija 8 × 4 metra, iskop mora biti otprilike 10,5 × 5,5 metara. Taj dodatni prostor omogućuje pristup oko bazena tijekom radova na oplati i armaturi.
2. Podložni beton
Nakon iskopa slijedi priprema podloge. Na dno se postavlja sloj sitnog šljunka, jalovine ili kamenčića kako bi se izravnala visina. Tipično, bager kopa do dubine od 1,80 – 1,85 metara, visina bazena iznosi 1,40 metara, a razina vode u slučaju skimerskog bazena je oko 1,35 metara, pojasnio nam je sugovornik.
Nakon što se postigne željena dubina, podlogu je potrebno dodatno poravnati grabljama i sabiti vibracijskom pločom (tzv. žaba), kako bi se osigurala stabilnost. Na tako pripremljenu i sabijenu podlogu postavlja se sloj podložnog betona debljine pet centimetara, bez armature.
Nakon što se podložni beton osuši, postavlja se hidroizolacija. Preporučujemo korištenje bitumenske VG4 trake ili ljepenke. Na hidroizolaciju se zatim postavlja sloj tvrdog stiropora ili stirodura za toplinsku izolaciju – osobito ako se planira grijanje bazena. Iznad toga dolazi geotekstil, pa prva zona armaturne mreže. Slijedi armiranje tzv. ‘košara’ ili ‘korpi’ koje spajaju ploču i zidove. Tada se polaže podna instalacija – cijevi za filtraciju i ostalu opremu.
Iskop bazena | Foto: Damir Bumbak
3. Armatura, instalacije i sunčalište
Nakon što se na prvu armaturnu mrežu postave sve potrebne cijevi za normalno funkcioniranje bazena, pokriva se drugom zonom mreže. Na tu konstrukciju izlijeva se betonska ploča debljine oko 30 centimetara. Visina se korigira tako da odgovara ukupnoj visini bazena – primjerice, ako je dubina 1,80 metara, a razina vode 1,35 centimetara, tada se uzima u obzir prostor za betonsku podlogu i završne slojeve.
Sljedeći korak je tzv. zidna faza bazena. Nakon što je ploča izlivena i beton se stvrdnuo, počinje se s unutarnjom stranom oplate. Unutar te oplate postavlja se armatura za zidove bazena. U završnoj fazi armiranja zidova, provlače se instalacije: skimeri, usisivači, svjetla, automatska dopuna vode i druge potrebne komponente. Nakon što su sve instalacije provučene kroz zidove, zatvara se oplata s vanjske strane. Zatim se izlijevaju zidovi betonom. Kada se beton osuši, oplate se uklanjaju i prelazi se na vanjsku obradu zidova.
Što se tiče vanjske zaštite i zatrpavanja bazena, Damir kaže da se na Vanjska zaštita i zatrpavanje bazena vanjsku stranu zidova postavlja se bitumenska ljepenka (hidroizolacija), zatim sloj stirodura za toplinsku izolaciju, a potom čepasta folija za drenažu. Nakon toga, prostor između bazena i iskopa zatrpava se bagerom s otprilike sedam do deset kubika zemlje ili šljunka – sve do razine budućeg sunčališta.
Nadalje, slijedi priprema i izrada sunčališta. Kad je zatrpavanje gotovo, površina se sabije vibracijskom pločom (žabom), nanosi se finiji materijal, postavlja armatura (željezo i mreže), te se izlijeva beton debljine oko 15 centimetara – to je završna ploča sunčališta oko bazena. Na kraju, prekriva se strojarnica betonskom pločom.
Izgradnja bazena | Foto: Damir Bumbak
4. Keramika i hidroizolacija
U četvrtoj fazi slijede keramičarski i hidroizolacijski radovi na bazenu. Nakon što se ukloni gornji rub (kruna) bazena, pristupa se brušenju šavova između oplata. Brušenjem se uklanja cementno mlijeko, kao i druge nepravilnosti koje su nastale tijekom betoniranja. Površina se dovodi u ravninu pomoću brusilice kako bi bila spremna za daljnju obradu.
Što se tiče hidroizolacijske pripreme, kada je površina izravnana, nanosi se podloga za hidroizolaciju. Prvo se postavlja hidroizolacija pomoću gletera i mrežice (staklena mrežica za ojačanje). Prva ruka se nanosi gleterom, dok se treća ruka najčešće nanosi valjkom. Time se stvara čvrsta, fleksibilna i vodonepropusna podloga spremna za polaganje keramike.
Nakon što se hidroizolacija potpuno osuši, započinju keramičarski radovi. Keramičar pomoću gletera nanosi ljepilo i postavlja pločice, vodeći računa o preciznosti i ravninama. Po završetku postavljanja, fuga se ispunjava odgovarajućom masom, čime se završava oblaganje. Nakon fugiranja, keramika se mora sušiti najmanje 24 do 26 dana. Ovo je ključno za pravilno vezanje materijala i dugotrajnost obloge.
Izgradnja bazena | Foto: Damir Bumbak
5. Oprema i okolica bazena
Nakon što je keramika suha, pristupa se završnoj fazi – montaži strojarnice. Ugrađuju se cirkulacijske pumpe, filteri, eventualne vodene atrakcije, kao i završni elementi: mlaznice, sifoni, svjetla i prirubnice. Ispričao nam je Damir da treba brigu voditi i o okolici bazena, ali i o ugradnji bazenske opreme.
– Na kraju se postavlja rubni kamen oko bazena. Prema želji i stilu, uređuje se i sunčalište – može se koristiti kamen, drvo, keramika ili drugi materijali, ovisno o ukusu vlasnika. Filtracijska oprema i elektroinstalacije. Kod ugradnje bazenske opreme, podrazumijeva se ugradnja električnog ormara, cijelog elektro sustava i dovođenje ovlaštene osobe za izvođenje elektroinstalacija, kako bi sustav bio siguran i ispravno izveden. Ovlašteni električar mora dati suglasnost za ispravnost sustava, uključujući FID sklopke, motorne zaštite i sve osigurače, objasnio je sugovornik.
Izgradnja bazena | Foto: Damir Bumbak
Trajanje izgradnje i cijena bazena
Što se tiče samog početka izgradnje bazena pa do konačnog punjenja vodom, ako se poštuju svi rokovi sušenja materijala – betona, hidroizolacije i keramike – potrebno je minimalno tri do tri i pol mjeseca. Dakle, da bi se bazen izgradio iz početne faze do punjenja vodom, uz pridržavanje svih tehničkih uvjeta, realno je planirati otprilike tri mjeseca rada.
Što se tiče same cijene, ona je relativna. Damir je to usporedio sa situacijom kad netko kaže ‘Želim kupiti auto’, a nije definirao ni marku, ni model, ni razinu opreme. Tako i bazeni naizgled mogu biti slični, ali je jedan napravljen za 30.000 eura, a drugi za, primjerice 70.000 eura. Sve ovisi o odabiru materijala i pristupu.
Kako je ispričao Damir, može se štedjeti na količini betona, tako da ploča ne bude debljine 30 centimetara, već 25 ili čak 20 centimetara. Umjesto dvije zone armaturne mreže, koristi se jedna, s tanjim i rjeđim rasporedom, npr. mreža fi 10×10 zamijeni se finijom. Ugrađuje se osnovna, ‘B-klasa’ oprema umjesto renomirane marke, a može se i potpuno izostaviti dozirna oprema ili dodatne atrakcije poput slapova, LED rasvjete, masaže, grijanja i sličnog. Slično je i s keramikom.
– Keramika se može nabaviti na akciji, a umjesto vrhunskih porculanskih pločica, koristi se jednostavnija varijanta od 80 eura po kvadratu. Uštede se mogu ostvariti i na toplinskoj izolaciji izvana – manje slojeva ljepenke, tanji sloj stirodura ili običan stiropor. Hidroizolacija se može svesti na samo jedan sloj nanesen gleterom, bez dodatne mrežice i valjka. Umjesto prirodnog kamena može se koristiti umjetni rubni kamen, debljine tri centimetra umjesto pet centimetara, što vizualno može djelovati manje impresivno. Ukratko, kad se radi o bazenima – cijena je relativna i ovisi o mnoštvu detalja, za kraj nam je detaljno opisao kako cijena može varirati.
Izgradnja bazena | Foto: Damir Bumbak
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
