Prošle su već dvije godine od donošenja Zakona o obnovi, koji je trebao pomoći i olakšati proces obnove Zagreba i okolnih područja koja su bila pogođena velikim potresom u ožujku 2020. godine. Bivši saborski zastupnik, Davor Nađi, istaknuo je kako je u pitanju najskuplji zakon u povijesti RH, koji je donesen bez procjene fiskalnog učinka.
Posljednjih godina, Hrvatsku je uz probleme koje je izazvala pandemija koronavirusa, dosta mučilo i to što se dogodila serija potresa koja je ozbiljno oštetila područje Zagreb, njegovo okolno područje i Baniju. Iako su prošle već dvije godine od prvog potresa, pa eto sada i službeno dvije godine otkako je donesen Zakon o obnovi, malo što se napravilo po tom pitanju.
Davor Nađi, koji je bio saborski zastupnik u vrijeme kada se glasalo o Zakonu o obnovi, napravio je kratki presjek na svojem Facebook profilu svega što se (nije) napravilo u ove dvije godine. Isto tako je istaknuo kako je u prvom čitanju samo Fokus bio protiv, dok su im se na konačnom glasanju pridružile još tri zastupnice – Dalija Orešković, Marijana Puljak i Anka Mrak Taritaš. Kako je rekao, ostali su redom ili podržali Zakon ili se nisu usudili biti protiv njega. Naveo je nekoliko stvari zbog kojih je ovaj Zakon problematičan.
- najskuplji zakon u povijesti RH, a donesen bez procjene fiskalnog učinka
- zakon koji je dao preko 100 milijardi kuna prilike HDZ-u za korupciju kroz javne nabave
- zakon koji je kao siromašne definirao vlasnike stanova u centru Zagreba ako im je stan oštećen, ako imaju manje od 200 000 kuna na računu i ako supružnici imaju primanja manja od 4000 kuna po glavi (u to nisu ulazili ostali članovi kućanstva)
- zakon koji je bio za točno definirano područje, pa se samo 4 mjeseca kasnije morao mijenjati zbog novog potresa
- zakon koji je sve ljude koji su savjesno plaćali održavanje i osiguranje svojih nekretnina proglasio naivnim budalama
- zakon koji je bio uvreda svakom uistinu siromašnom građaninu ove zemlje koji treba pomoć…
Nađi je podsjetio kako je Fokus tada jasno i glasno upozoravao zašto je to loše. Njihov prijedlog je bio model beskamatnih kredita uz otpis PDV-a kako bi obnova išla maksimalno brzo, a država se bavila obnovom državnih nekretnina i rješavanjem imovinsko-pravnih problema te deregulacijom konzervatorskih ludosti.
Prenosimo njegov status u cijelosti.
Dvije godine od donošenja Zakona o obnovi!
Nekako mi se čini da nitko nije primijetio da je upravo danas točno dvije godine otkad je u Hrvatskom saboru izlasan Zakon o obnovi. U prvom čitanju je samo Fokus bio protiv, a na konačnom glasanju su nam se pridružile još 3 zastupnice. Ostali su svi redom podržali Zakon ili se nisu usudili biti protiv:
- najskupljeg zakona u povijesti RH, a donesenog bez procjene fiskalnog učinka
- zakona koji je dao preko 100 milijardi kuna prilike HDZ-u za korupciju kroz javne nabave
- zakona koji je kao siromašne definirao vlasnike stanova u centru Zagreba ako im je stan oštećen, ako imaju manje od 200 000 kuna na računu i ako supružnici imaju primanja manja od 4000 kuna po glavi (u to nisu ulazili ostali članovi kućanstva)
- zakona koji je bio za točno definirano područje, pa se samo 4 mjeseca kasnije morao mijenjati zbog novog potresa
- zakona koji je sve ljude koji su savjesno plaćali održavanje i osiguranje svojih nekrernina proglasio naivnim budalama
- zakona koji je bio uvreda svakom uistinu siromašnom građaninu ove zemlje koji treba pomoć…
Fokus je tada jasno i glasno upozoravao zašto je to loše. Nudili smo i model beskamatnih kredita uz otpis PDV-a kako bi obnova išla maksimalno brzo, a država se bavila obnovom državnih nekretnina i rješavanjem imovinsko-pravnih problema te deregulacijom konzervatorskih ludosti. Međutim, većina nas je napadala da smo bezobzirni.
Biračima su nakon toga na parlamentarnim i lokalnim izborima HDZ i Možemo obećavali brda i doline. Natjecali su se tko će im ponuditi više novca poreznih obveznika za obnovu, samo da bi dobili koji glas više. Možemo je na tome izgradio ulazak u Sabor te udario temelj kampanje za gradonačelnika Zagreba, a HDZ ostvario povijesno dobar broj mandata u zagrebačkim izbornim jedinicama. Dakle, dvoje izbore za redom su HDZ i Možemo biračima obećavali obnovu, a druge stranke ih pokušavale sustići u populističkim obećanjima. Fokus je bio i ostao protiv. I Fokus je ispao na kraju u pravu.
Zamislimo, na trenutak, da kupite neki proizvod putem interneta, a nakon 2 godine još uvijek nema isporuke iako vam je obećana. Osjećali bi se nasamareno, ljuto, razočarano… Zar ne?
Stoga me zanima, kako se sada osjećaju ljudi koji su navijali za takav Zakon, ljudi koji su se nadali pomoći od takvog Zakona? Kako se osjećaju novinari koji su nas tada napadali, poput Goranke Jureško koja nas je nazivala “empatičkim invalidima”?
Kako god se svi oni osjećali, od toga što smo ispali u pravu nema puno koristi, ako ljudi ne izvuku pouku za budućnost. A to je – slušajte Fokus, a ne populiste.