Veliko upozorenje: EU gradovi moraju uvesti mjere za smanjenje ekstremnih vrućina
U urbanim sredinama diljem svijeta rekordne temperature postaju sve učestalija pojava. Ekstremne vrućine u gradovima za toplih mjeseci gotovo su uobičajene, a zatvoreni elementi infrastrukture u urbanim područjima poput cesta i zgrada ne pomažu. Budući da su toplinski valovi ne samo neugodni već predstavljaju ozbiljnu zdravstvenu ugrozu, EU poziva lokalne vlasti da ozbiljno sagledaju i usvoje strategiju za regulaciju naleta topline u gradovima i urbanim sredinama. Neki europski gradovi su već uspješno implementirali mjere i nešto smanjili prosječnu temperaturu.
pregrijavanje gradova | unsplash
U ponedjeljak 22. srpnja Europska unija (EU) je upozorila na urbane vrućine, rezultat toplinskog vala koji je sve češća pojava u urbanim sredinama. Ukazali su na to kako ekstremno visoke temperature zbog veće učestalosti postaju sve realnija opasnost u gradovima, zbog čega traže da lokalne vlasti što prije ustanove mjere kako bi se borilo protiv ovog rizika.
Ustanovili su da se toplinski valovi mogu smatrati jednim od najopasnijih dokaza globalnog zatopljenja, jer rekordne izmjerene temperature postaju naša svakodnevica. Izgrađeni gradovi i ostale urbane sredine, upozoravaju, najizloženija su i posebno ranjiva područja. Dok ekstremne vrućine utječu na više od 1.7 milijardi ljudi na planeti, posebna je ugroza u gradovima.
Naime, gotovo polovina od otprilike 10.000 gradova na svijetu bila je izložena ekstremnim vrućinama u posljednjih 40 godina. Novi prijedlog Zajedničkog istraživačkog centra izlaže strategije kojima bi se gradovi mogli lakše izboriti sa sve češćim ekstremnim uvjetima.
Urbani toplinski otoci
Dok se toplinski val može opisati kao duži period trajanja iznimno visokih temperatura, takvi uvjeti mogu pridonijeti pregrijavanju gradova i nastanku toplinskih otoka (UHI – urban heat island). Toplinski otoci u urbanim područjima mijenjaju površinu grada, čineći urbane sredine znatno toplijima od predgrađa i ruralnih sredina.
U prosjeku, govori se o razlici između 4 i 6 stupnjeva, za koliko je temperatura u gradovima viša, do najviše 10 stupnjeva više u odnosu na ruralne prostore i okolicu gradova. Logično pitanje za postaviti je zašto su gradovi toliko više izloženi zagrijavanju, no odgovor nije teško dokučiv. Ključni razlog je što gradovi, odnosno urbane sredine imaju brojne elemente koji potpomažu rastu temperature, a loša urbana infrastruktura dodatno će povećati zagrijavanje.
Gradovi, na primjer imaju veći broj zatvorenih površina poput cesta i zgrada koje preko dana upijaju vrućinu da bi je preko noći emitirale. Učinak zagrijavanja pogoršavaju nedostatak vegetacije i vode.
Dobar primjer prakse
Najveći problem kod vrućina je što nisu samo neugodne, već i vrlo opasne za građane. Osim dehidracije, vrućine mogu izazvati srčane smetnje, srčani udar te niz drugih zdravstvenih poteškoća. Posebno su izložene najmlađe i najstarije dobne skupine. A još jedan od negativnih efekata je porast ekološkog otiska zbog povećane energetske potrošnje za najtoplijih dana.
Za pomoć u borbi protiv ekstremnih vrućina točnije toplinskih valova i urbanih toplinskih otoka, Zajednički istraživački centar predlaže planiranu borbu gradova protiv takvih uvjeta. Traže smanjenje ugljičnih emisija te povećanje otpornosti na ekstremne vrućine. Brojne od prijedloga neki gradovi već su usvojili i uspješno adaptirali kao dio strategije za očuvanje energije i reguliranje klimatskih uvjeta.
Španjolski grad Murcia, primjerice, tamni asfalt prekrio je materijalima svijetlih boja, kako bi reflektirale prije nego upijale toplinu. Na taj način, ostvaruju manje temperature površina. Ovo je samo jedna od 61 mjere koju grad poduzima da bi se borili protiv ekstremnih uvjeta. Uveli su i zelene zidove, krovove te posadili stabla i povećali zelene površine.
Predložene mjere
Prema podacima istraživanja provedenog u više od 600 europskih gradova, sadnja stabala i povećanje zelenih površina prosječno smanjuje temperaturu zraka za 0,8 stupnjeva. Od preostalih mjera navode uvođenje vodenih površina te tekućica u urbanim sredinama, kao i osiguravanje vode za piće, renovaciju zgrada sa roletama ili drugom zaštitom od svjetlosti na prozorima, te korištenje refleksivnih materijala na zgradama.
Kao jednu od mjera navode razvoj urbane poljoprivrede, a potom i osiguravanje zdravstvenih mjera, poput upozorenja za građane. Predlažu i gradnje skloništa od vrućine i mjesta na kojima je dostupna pitka voda. Više o mjerama, prijedlozima i savjetima možete pročitati u dokumentu na poveznici.
Koridori hladnog zraka
‘Razmještanje topline’ još je jedna od prepoznatih tehnika koja se izvodi prikladnim intervencijama prilikom gradnje. To jest, osmišljenim uvođenjem vegetacije te smanjenjem topline bilo sadnjom stabala i ostalog bilja, bilo povećanjem zelenih površina na krovovima ili balkonima zgrada, kao što to čine u Murciji.
Kao jedno od rješenja nameću se i takozvani koridori hladnog zraka. Kako smo spomenuli, u okolicama gradova zabilježene su znatno niže temperature nego u gradskim sredinama, a vjeruje se kako bi se u gradovima koridorima oslobođenim izgradnje barem djelomično mogla ostvariti nešto podnošljivija temperatura zraka. Koridori hladnog zraka su rijeke, jezera i željezničke pruge, ali i vrlo široke ulice sa zelenilom. Smatra se da potpomažu ostvarivanju poželjnog ‘strujanja’ zraka za velikih vrućina, navodi dw.com.
Pomno planiranje
Kod hladnih koridora određene stvari vrijedi imati na umu. Uzima se u obzir da teži zrak, onaj hladniji, ostaje pri tlu, a onda ga vjetar može raznositi. Isto tako za gradove smještene u dolinama, na padinama ili na obroncima se očekuje da bi od hladnog zraka mogli profitirati. Primjer grada koji se s vrućinama bori koridorom hladnog zraka je Stuttgart.
Konkretno, Stuttgart leži u dolini, a lokalni sustav prozračivanja odražava se u načinu gradnje u tom gradu. Osim Stuttgarta, i drugi gradovi u Njemačkoj proveli su klimatske analize kako bi se usmjerili na djelovanje. Isto se učinilo i u New Dehliju, Limi, Lagosu, Seoulu, Melbourneu i Portlandu. Na osnovu izrađenih atlasa, gradovi mogu odlučiti gradnjom ostaviti otvorene dosad neizgrađene koridore kako bi se na taj način osvježio i očuvalo strujanje nešto svježijeg zraka.
Kao jednu od strategija za smanjenje ugljičnih emisija u Zagrebu se predlaže širenje pješačkih zona. Za onu na Vlaškoj odabrano je urbanističko rješenje, ovdje pogledajte kakvo.
