Bauštelska reportaža: Splavarska ulica, slavonski ‘sokak’ na vodi gdje je ‘kuću’ svatko gradio sam
Zamislite da na samo desetak minuta od stana na užarenom betonu, ili čak i manje, imate vikendicu doslovno na vodi, u potpunosti integriranu u riječno korito i život koji prirodno teče u njemu. Upravo je to ono čime se može pohvaliti stotinjak obitelji koje imaju ‘nešto svoje’ u Splavarskoj ulici u Slavonskom Brodu. Riječ o tzv. kućama na vodi, odnosno splavovima na Savi koji se ovdje ubrzano grade posljednjih 30 godina, a tradiciju vuku još iz razdoblja između dva svjetska rata. Vlasnici ih uglavnom podižu sami, uz pomoć prijatelja i susjeda. Mi smo ih posjetili i doznali kako to rade i kako uživaju u, vjerujemo, jednoj od najljepših ulica za život u Hrvatskoj. Doznajte i vi u sigurno najživotopisnijoj bauštelskoj reportaži do sada.
splavarska ulica | foto: Ivana Solar
Na samo desetak minuta šetnje iz centra grada, u Slavonskom Brodu nalazi se jedna posebna ulica u kojoj baš svatko želi imati kuću. No taj privilegij ima približno tek stotinjak obitelji koje su ili svoje objekte sagradile same ili su ih kupile nakon niza godina strpljivog čekanja.
Riječ je o Splavarskoj ulici gdje su kuće, pogađate – splavovi. I to ne bilo kakvi, već oni koje su vlasnici mahom sagradili sami, tek uz pomoć prijatelja i susjeda. Ima ih stotinjak, a svaki je drugačiji. No, zajedničke su im tehnike gradnje, materijali, ali i činjenica da je svaki od njih na svoj način poseban.
Upravo zbog toga posjetili smo Splavarsku, upoznali ljude kojima je život na rijeci Savi i od njih doznali kako su gradili svoje kuće na vodi, te kako u njima provode vrijeme. Iako na splavovima nema stalnih stanara, zaključak je da bi se ovdje trajno preselili sutra. Zašto? Krenimo od početka.
VIDEO
Starosjedioci
U obilazak splavova poveo nas je Ivan Svirac, jedan od prvih splavara.
– Imati splav je veliko zadovoljstvo, ali i ogromna obaveza. Ja sam svako jutro bio tu, Božić, Nova godina, što god. U 7 i 15 dolazio i provjeravao da li je sve uredu. A ako krene nevrijeme, u bilo koje doba dana, isto se odmah dolazilo. Splav se može otrgnuti s veza, buradi potopiti vodom. Svi to radimo jer možda je moj splav dobro prošao, ali netko drugi treba pomoć. Ovdje smo si uvijek međusobno pomagali oko svega, to je zajednica, puno više od ‘samo susjeda’, započinje priču o splavovima Svirac.
On je svoj splav sagradio 1995. godine, kada se, kako kaže ‘skinuo’ iz vojske. I bio je jedan od prvih u nizu. Dograđivao ga i uživao u njemu do prije par godina kada ga je prodao današnjem predsjedniku udruge splavara, Vlatku Liščuku. Kaže teško mu je bilo, ali godine su učinile svoje i više nije mogao o njemu svakodnevno voditi brigu. Iako se to ne bi reklo, u šali komentiraju njegovi prijatelji splavari s kojima je nastavio provoditi dane bez iznimke.
– I dalje je on stalno s nama tu i možemo na njega računati. Jednom splavar, uvijek splavar, kaže Josip Tutek na čijem smo splavu započeli svoj obilazak ove jedinstvene vodene ulice u ravnici.
splavarska ulica | foto: Ivana Solar
Na ‘temeljima’ javnog kupališta
Prema riječima naših domaćina, Splavarska ulica je nastala kao oživljena ideja načina uživanja u životu uz rijeku inspirirana pontonima na Savi koji su u dijelu obale podno današnjeg kompleksa bazena egzistirali kao kupalište u razdoblju između dva svjetska rata.
– Tada je bila tu jedna velika splav koja je imala dva bazena, jedan veliki i jedan mali bazen za klince. Bio je tu i trambulin za skakanje u vodu, sunčalište, i kabine, njih 30, 40. To je bilo takozvano Repićevo kupalište. Za vrijeme drugog svjetskog rata sve je to propalo. A onda je naš čika Mata, 1970-tih, napravio prvi splav od dijelova koji su bili uokolo nasukani. I to je bio početak naše Splavarske ulice. Zato je Mata ovdje legenda, bio i ostat će, priča Tutek.
Dodaje kako je upravo po legendi Mati današnja Udruga splavara koja okuplja ekipu iz Splavarske ulice dobila ime – Udruga splavara Čika Mata Marković.
splavarska ulica | foto: Ivana Solar
Od stare cisterne
Tutek je, baš kao i Svirac, svoj splav sagradio 1995. godine. I to po istoj ‘špranci’ – od drva i stare cisterne.
– Nekako u isto vrijeme krenulo je splavove raditi nas 16. Osnova je bila cisterna koja se reže na pola, brusi se, vari i spaja s metalnom konstrukcijom, a onda se u presjecima rade pregrade koje su jako važne jer one sprječavaju splav da potone. Na tu osnovu ide ponton, odnosno drveni ‘pod’ i onda nadogradnja. Moja je nadogradnja u stilu brvnare, tako sam htio. Zato sam podigao metalne nosače i na njih postavio krov od drvenih greda koje su ujedno i dio moje splavarske kućice. Tu sam iznutra stavljao izolaciju od stiropora i onda na to lamperiju. Na drvo je s vanjske strane opet išao metalni pokrov, kaže Tutek te na naše pitanje ‘koliko je to sve koštalo?’ ostaje na kratko zamišljen.
– Limovi, konstrukcija, vinklovi, cijev i ne znam ni ja što sve ne, oko 80 tisuća kuna, a sa svim ostalim ‘sitnarijama’ bilo je na kraju sigurno 100 tisuća, tko bi to točno znao, kaže.
Ulazimo u kućicu i zatičemo baš sve što osobi treba da se s ove lokacije ne miče danima. Tu je jednostavan, ali uredan sanitarni čvor, mala kuhinja, šank, frižider.
– Imam i struju preko solarnog napajanja, tako da je ovdje sve kao u normalnoj kući. Jedino nemam televizor, ali to je stvar osobne odluke. Jednostavno mi ovdje ne treba. Uz dobre prijatelje i Savu takvo što je suvišno, priča nam Tutek, po struci automehaničar, koji nije samo sagradio svoj splav već i splavarsku brodicu s kojom nas je poveo u vožnju rijekom u obilazak splavova i na nekoliko ‘čašica’ razgovora sa susjedima.
splavarska ulica | foto: Inga Đuđik
Na splav čekao 15 godina
Bilo je to stvarno neponovljivo iskustvo. Dok smo plovili prvo uzvodno pa nizvodno sa splavova su nas, odnosno naše domaćine, pozdravljali mahanjem i uzvicima. Nema tko nas nije pozvao da se privežemo. To je ujedno bio i trenutak u kojemu smo osjetili zašto je Splavarska ulica tako posebno mjesto.
Nismo mogli stati kod svakog jer, obzirom na gostoljubivost, ni danas ne bi došli kući. No, nismo nikako, za početak, mogli odbiti poziv predsjednika udruge splavara, Vlatka Liščuka, koji je da posjeduje svoj čekao čak 15 godina. On je pripadnik novih generacija koji su splavove i način života na njima modernizirali. A osim ljubavi prema Savi, Liščuku je u tomu sigurno pomogla i činjenica da je po struci inženjer građevine.
– Prvi dolazak u Splavarsku ulicu, prvi ulazak na splav ne znajući da ću baš taj splav kupiti, je bio dolazak upravo na splav gospodina Svirca. To je bilo prije nekih petnaestak i više godina i onda sam se zaljubio splavove i u Splavarsku ulicu. Godinama sam sebi tražio splav i sudbina je na kraju htjela da to bude onaj na kojega sam prvi put koraknuo, priča Liščuk.
splavarska ulica | foto: Ivana Solar
Čelična konstrukcija i PVC buradi
Dalje nam, kao čovjek od građevinske struke, objašnjava detaljnije princip gradnje splavova. Tako doznajemo da je osnova većina splavova uglavnom skelska konstrukcija u koju se ubacuje burad.
– Većina splavova danas je napravljena od čelične konstrukcije, dakle čelik je osnova. Uglavnom su to skelske konstrukcije, skelska cijev sa žabicama, a između ide burad. Na konstrukciju se vare čelični nosači na koje potom idu drvene grede. Obzirom da će to drvo stalno biti izloženo vodi i vlazi najbolji je izbor cedrovina ili crni bor koji se još dodatno premazuju zaštitnim sredstvima. Zatim slijedi nadogradnja čelične konstrukcije s panelima, a potom limovi. Kućice za kraj svako sebi pravi kako želi, da li od drveta, da li od panela, ili kakvog drugog materijala, priča naš sugovornik.
Kada se govori o buradi, kaže, splavove iznad vode drži limena ili u novije vrijeme plastična burad. Naime, većina splavara trenutno postupno prelazi na PVC.
– Treba reći da limena burad imaju vijek trajanja do 5 godina i onda se moraju mijenjati. Zato se sada prelazi na plastičnu burad, na koju se ugrađuje auto ventil i koja su dugotrajna, a i ekološki prihvatljivija. Ona su većinom kapaciteta oko 200 litara. Budu prazna, mi ugradimo auto ventile i napušemo ih, a potom se ubacuju ispod splavova, između montažnih skelskih dijelova uz pravilan razmak. Koliko? Primjerice, 70 buradi ispod splava zajedno imaju oko 14 tona potisne snage. Potisna snaga određuje koliko ljudi može biti na splavu, objašnjava Liščuk.
splavarska ulica | foto: Ivana Solar
Održavanje velika obaveza
Baš kao i ranije Svirac, Liščuk kaže kako je posjedovati splav velika ljubav, ali i velika odgovornost, jer, kao i uvijek u životu, sve ima svoje prednosti i mane.
– Splavarska ulica ne živi samo ljeti. Mi smo ovdje, na Savi, 365 dana u godini. To je način života, druga kuća. Družimo se, uvijek netko nešto kuha. Nama ovdje, vjerovali ili ne, čak i stiže pošta. Imamo svoje kućne brojeve. Nešto su drugačiji od klasičnih, ali poštar nas nađe. Ne bi ovo mijenjao za ništa, kaže Liščuk, ali i dodaje kako u Splavarskoj ulici zna biti i ‘čupavih’ situacija.
– Kada raste Sava, onda ona nosi jako puno i smeća, balvana i kojekakvih olupina. Rijeka je u takvim situacijama brza, nosi sve to i može vam se desiti da svo to smeće, ti balvani, odlomljeni komadi, udare u splav. To je jedan od najčešćih problema. Zatim je to rast vodostaja. Kada voda raste, splav se zapravo privlači obali, a onda kada voda pada dolazi do velikih oštećenja i možete lako ostati nasukani. Zato, kada voda krene rasti svi dolazimo ovdje i sajlama privlačimo splavove i obrnuto, priča naš sugovornik.
Dodaje, uskoro bi im ovaj posao mogao postati lakši. Splavarska bi ulica trebala slijedeće godine ući u projekt koji će se financirati iz EU fondova u sklopu kojega bi Lučka kapetanija napravila tipizirane prilaze splavovima s mogućnošću priključka na struju, vodu i odvodnju. Zvuči odlično.
splavarska ulica | foto: Ivana Solar
Mladi par i posebno plovilo
Za vožnje Tutekovom splavarskom brodicom nismo mogli odbiti ni poziv mladog para koji nas je privukao neobičnim plovilom koji su sami napravili, a sve kako bi mogli sudjelovati u splavarskim regatama koje se u ovo doba godine često održavaju. Jasmina i Stjepan Pranjić, kažu, dugo su čekali da dobiju priliku kupiti splav.
Od kuda želja? Odgovor je – ljubav, i to u svakom smislu. Naime, na jednom od splavova su se upoznali i zaljubili, a istovremeno i zavoljeli život na njima i Savu. Nakon što su se vjenčali bili su uporni da kupe jedan, jer im je graditi svoj od početka bilo nemoguće obzirom da više od pola godine rade u inozemstvu. Naposljetku se čekanja isplatilo, posrećilo im se i jedna starija gospođa im je prodala splav za koji se više nije mogla brinuti.
Kako kaže Jasmina, bio je u zapuštenom stanju, pa su i u uređenje još dosta uložili, ali ne žale. Dok odrađuju svoj turnus od 20 dana u tuđini, imaju se čemu radovati kada konačno dođu kući. A sada je to, uz kućicu na splavu i posebno plovilo koji su napravili sami.
splavarska ulica | foto: Ivana Solar
Dva čamca, štafle i osb ploče
– Baza su dva čamca s graničnikom da ne mogu lijevo-desno, a na njih su učvršćene osb ploče i štafle. Šafle su se bušile i vezale za čvrste dijelove čamca, a onda je odozgor sve povezano s osb pločama. Na krajevima svakog čamca nalazi se po motor koji sve pokreće. Jedan je glavni, a drugi pomoćni, za ne daj bože. Na platformu smo postavili paviljon za hlad, stol i stolice, a sutra kada krenemo na regatu bit će tu i kotlić za fiš, priča Jasmina s osmijehom koji joj ne silazi s lica.
Nismo odoljeli pa smo s jednog broda prešli u drugi i provozali se s Pranjićima. I nismo požalili. Em što su nam vlasnici na licu mjesta pokazali sve materijale i postupke o kojima smo ranije pričali, em što je iskustvo bilo jedinstveno.
splavarska ulica | foto: Ivana Solar
Fiš paprikaš
Kada je vožnja završila, prešli smo natrag na Tutekovu brodicu, a potom se i vratili na njegov splav gdje nas je dočekao mirisni fiš paprikaš koji je skuhao Ratko Lovrić, jedan od splavarskih prijatelja i uvijek rado viđena osoba u Splavarskoj. Nakon što smo kušali ručak bilo nam je jasno i zašto – sve je bilo prvorazredno u što, ako ćemo biti iskreni, nismo ni sumnjali. Jer slavonska gostoljubivost je poznata na daleko, gotovo jednako kao i vještina spremanja ribljih specijaliteta.
Na odlasku splavari su nas pozvali da se svakako vratimo. Možda kada se ukaže prilika da uživo popratimo gradnju ili rekonstrukciju splava. Kažu, ostali smo prekratko da doznamo i vidimo sve. Mi, uz zaključak s početka priče odgovaramo – vidjeli smo dovoljno da znamo kako vam je dobro. Jer ima li bolje od drugog doma koji sam sagradiš na ovakvoj lokaciji? Teško.
splavarska ulica | foto: Inga Đuđik
Galerija 18 Fotografija
Otvori
Ostale bauštelske reportaže pronađite ovdje.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
