Hrvatski poluotok od azbesta kreće u milijunsku sanaciju! Opasni otpad u moru i tlu desetljećima
Tvornica Salonit u Vranjicu djelovala je od 1921. do 2006. godine, proizvodeći azbestno-cementne proizvode koji su desetljećima koristili građevinarstvu. Tijekom tog razdoblja, otpad koji je sadržavao azbest sustavno je odlagan na kopnu, dok su otpadne vode ispuštane izravno u more. Takva praksa stvorila je umjetni poluotok Kosica, koji se u velikoj mjeri sastoji od industrijskog otpada. Godinama lokalna zajednica i ekološke udruge zahtijevaju sanaciju, a sada su konačno dočekali i taj dan. Fond za zaštitu okoliša objavio je da se novca za ovaj zahvat konačno pronašlo. Istražili smo nestaje li Kosica skupa sa svim opasnim otpadom ili ne.
poluotok Kosica | foto: screen shot satellites.pro
Nakon više od jednog stoljeća industrijske eksploatacije, višedesetljetnih upozorenja stručnjaka i dugog institucionalnog zastoja, konačno započinje sanacija jedne od najopterećenijih ekoloških točaka na hrvatskoj obali. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije sklopilo je s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt sanacije obalnog dijela nasuprot bivše Tvornice Salonit u stečaju, na lokaciji Kosica u Vranjicu.
Riječ je o projektu ukupne vrijednosti 6.960.368,75 eura, od čega je 5.700.000 eura osigurano iz bespovratnih sredstava. Projekt se financira u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.–2026., odnosno djela plana usmjerenog na sanaciju zatvorenih odlagališta i lokacija onečišćenih opasnim otpadom.
Fond za zaštitu okoliša navodi kako se ovim zahvatom napokon sustavno rješava lokacija koja je desetljećima predstavljala ozbiljan rizik za okoliš i zdravlje ljudi. Ujedno, ističu, riječ je o jednom od financijski i tehnički najzahtjevnijih projekata sanacije azbestom onečišćenih područja u Hrvatskoj. Za lokalnu zajednicu Vranjica ovaj projekt ima i snažnu simboličku težinu, jer označava početak institucionalnog suočavanja s posljedicama industrijske prošlosti.
Salonit i Kosica
No, krenimo od početka. Tvornica Salonit u Vranjicu djelovala je od 1921. do 2006. godine, proizvodeći azbestno-cementne proizvode koji su desetljećima bili sastavni dio građevinske industrije. U razdoblju kada su ekološki standardi bili minimalni ili nepostojeći, otpad koji je sadržavao azbest sustavno je odlagan na kopnenom dijelu lokacije, dok su otpadne vode ispuštane izravno u more.
Takva praksa rezultirala je stvaranjem umjetnog poluotoka Kosica, koji se u značajnoj mjeri sastoji upravo od industrijskog otpada. Prema službenim podacima, utvrđena površina onečišćenja kopnenog dijela azbestom iznosi oko 1,46 hektara, dok se onečišćenje morskog dna procjenjuje na približno 4,84 hektara.
Iz Fonda za zaštitu okoliša kažu kako su stručne analize godinama upozoravale da se azbestna vlakna mogu širiti zrakom i morem, čime se rizik ne zadržava isključivo na području odlagališta. Nikako ne treba zaboraviti i da zdravstvene institucije azbest svrstavaju među najopasnije industrijske materijale, povezujući ga s teškim i često smrtonosnim bolestima.
Upravo zbog toga Vranjic se u stručnim i aktivističkim krugovima često navodio kao primjer neadekvatnog upravljanja industrijskim nasljeđem. Sanacija Kosice stoga predstavlja pokušaj ispravljanja povijesnih odluka koje su imale dugoročne posljedice po ljude i okoliš.
poluotok Kosica | foto: Fond za zaštitu okoliša
Tehnički izazovi zahvata
Planirana sanacija poluotoka Kosica temelji se na metodi ‘in situ’, što znači da se onečišćeni materijal neće uklanjati s lokacije, već će se trajno stabilizirati i izolirati. Kopneni dio sanacije predviđa nasipavanje i zbijanje materijala od prometnice prema moru, čime se sprječava erozija i daljnje širenje azbestnih čestica.
Morski dio zahvata uključuje postavljanje geosintetskog pješčanog tepiha na morsko dno i nasip, koji će potom biti prekriven kamenim materijalom. Ova tehnologija koristi se u sanacijama sličnih lokacija u Europskoj uniji, jer omogućuje fizičku barijeru između onečišćenog sedimenta i morskog ekosustava.
Fond za zaštitu okoliša naglašava da je odabrano rješenje rezultat detaljnih analiza i procjena rizika. Jer cilj zahvata nije samo stabilizacija terena, već dugoročna zaštita mora i obale od sekundarnog onečišćenja. Stručnjaci pak ističu da će uspješnost ovakvog modela ovisiti o kvaliteti izvedbe i kontinuiranom nadzoru. Upravo zato projekt ima izraženu komponentu praćenja stanja okoliša.
Plaža Kosica u Solinu | Foto: screenshot Google Maps
Kontrola, transparentnost i dugoročni učinci
Uz građevinske radove, projekt uključuje sustavno praćenje okoliša tijekom cijelog razdoblja izvođenja i nakon završetka sanacije. Planirano je kontinuirano praćenje koncentracije azbesta u zraku kako bi se pravodobno reagiralo na eventualna prekoračenja dopuštenih vrijednosti. Poseban naglasak stavljen je na praćenje morskog okoliša, uključujući analizu bentoskih zajednica i njihova ponovnog naseljavanja.
Također će se pratiti pojava invazivnih biljnih vrsta, koje često prate poremećaje u okolišu nakon velikih zahvata. Ispitivanja prisutnosti azbesta provodit će se i u područjima morskog okoliša koja nisu izravno zahvaćena sanacijom, kako bi se utvrdilo širenje onečišćenja. Projekt predviđa i postavljanje informativnih ploča za građane i posjetitelje, čime se osigurava javna dostupnost informacija.
Fond za zaštitu okoliša ističe da će prikupljeni podaci biti važni i za buduće sanacije sličnih lokacija u Hrvatskoj. Dugoročno, projekt bi trebao smanjiti zdravstvene rizike, unaprijediti stanje okoliša i vratiti povjerenje lokalne zajednice. Sanacija Kosice tako postaje test sposobnosti države da se odgovorno nosi s posljedicama vlastite industrijske prošlosti.
