Inženjer o podizanju kata na kući: Najbolja opcija je kompletna obnova

Stare građevine su ‘problem’ iz više razloga. Želite li stanovati u staroj kući, čak i ako je kvalitetno izgrađena i prema propisima, neminovno je da materijali i građevina stare i mijenjaju se. Nemate li problem sa starim cijevima, stara gradnja može biti izazovna i radi slabije izolacije – u vidu starih drvenih prozora, manjka međukatne izolacije, a i radi lošije termoizolacije zidova. Stoga, odlučite li se podizati kat na kući, radovi neće uključivati samo novu razinu, već će obuhvatiti cijelu kuću. Novo opterećenje valjat će prilagoditi starim temeljima, a prije radova, statičar će provjeriti statiku građevine. Tek onda može krenuti ‘usklađivanje’ starog s novim; idealno, zamjena prozora, sanacija instalacija, energetska obnova te ostali radovi kako bi kuća s novom etažom bila optimalno, sa svim standardima usklađeno mjesto za život.

Podizanje kata na kući ima svoj pravni i ‘praktični aspekt’, odnosno, odlučite li se na taj korak, prvo se valja informirati o potrebnoj dokumentaciji i prikupiti ju. Što cjelokupni proces podrazumijeva, objasnio je Filip Šestak, vodeći arhitekt zagrebačke građevinske tvrtke Fi Bau d.o.o.  pa nas je redom uputio u faze tog mukotrpnog procesa. O ‘pravnom’ dijelu podizanja kata na kući možete pročitati ovdje, a u nastavku otkrivamo što sve može podrazumijevati ‘konkretan’ proces podizanja kuće.

Dokumentacija

Da biste uopće krenuli s radovima, podsjetimo, u vodstvu nadzornog inženjera, koji je uglavnom upućen u svaki detalj planiranog projekta; kako prije, tako i nakon početka radova; valja prikupiti svu potrebnu dokumentaciju. Veći radovi na kući, odnosno oni koji vidno mijenjaju njen izgled te zadiru u volumen prostora, zahtijevaju ishodu uporabne dozvole, no i građevinsku dozvolu za projekt, s pripadajućim projektom planiranih izmjena na građevini. Cijena projektne dokumentacije, međutim, ovisit će o specifikacijama radova.

Odnosno, dokumentacija za kompleksnije zahvate na većoj kvadraturi, bit će skuplja. Nezaobilazan korak prije početka radova svakako je i provjera prostornog plana, to jest da urbanistički uvjeti prostora dozvoljavaju izmjene. U svakom slučaju, kompleksnost zahtjeva, kao i smjer odvijanja radova uvelike će ovisiti o stanju postojeće kuće. Drugim riječima, puno elemenata procesa podizanja kata bit će unaprijed određeno upravo materijalima, stanjem temelja, instalacijama, no i o energetskim svojstvima postojeće kuće.

Kat na kuću nadograđuje se ‘od temelja’

Iako je moguće dograđivati noviju i stariju gradnju, češće se nadograđuju upravo starije kuće, što znatno definira smjer radova, ali i povisuje troškove. Unatoč tome što se gradi na već postojećoj gradnji, dva dijela kuće usko su povezana pa su radovi predodređeni već od samih temelja postojeće kuće. Ne mora se objašnjavati kako će dodatni kat biti novo opterećenje na temelje, no koliko temelji postojeće gradnje mogu podnijeti, stručnjak će procijeniti prije svega iz iskustva.

– Ako se diže kat, to je naravno novo neko opterećenje na temelje, koji su dimenzionirani da mogu nešto preuzeti, ali do koje mjere mogu preuzeti, to je više iskustveno znanje. Projektant, odnosno statičar bi trebao izaći na teren. Često ni dokumenti koji su tada bili u izvođenju nisu dostupni pa su to sve nagađanja. Statičar, projektant ne bi trebao moći preuzeti odgovornost na sebe, ali mora, komentira često problematično pitanje manjka izvedbene dokumentacije Šestak.

Dok je, nažalost, dokumentacija iz doba gradnje starih kuća često manjkava ili u potpunosti nedostaje, puno odluka ostaje na statičaru projekta, ili na projektantu. Nakon što se prosudi o izdržljivosti temelja, sukladno procjeni, prilagođava se karakteristike nadogradnje – a postoje različiti načini na koje se za temelje može u određenoj mjeri olakšati opterećenje. Mogućnost je svakako i ojačavanje temelja. Ipak, vrijedi spomenuti kako temelji sami po sebi nisu jedini aspekt koji se promatra kad se razmatraju najbolje opcije za nadograđivanje, već je velik faktor, na primjer, i tlo na kojem kuća ‘stoji’.

-Možemo, recimo, umjesto crijepa ugraditi lim pa da se na taj način rastereti konstrukcija, a mogu se i pojačavati temelji. A što se tiče tla, i tu ima milijardu parametara koji utječu, komentirao je pitanje temelja Šestak.

A ako je kuća statički ‘loša’?

Sljedeći preduvjet za ostale radove prilikom podizanja kata na kući pitanje je usko vezano za temelje, ali se nameće i kao problem za sebe – a to je statika kuće. Statika će predodrediti brojne daljnje radove u projektu za podizanje kata; to jest, eventualno će ‘zakomplicirati’ osnovne korake. Neke kuće, primjerice stradale u potresu, manje su oštećene, odnosno, radi se samo o površinskim oštećenjima. Kad je riječ o statički ugroženoj kući, tu su potrebni ozbiljni radovi na postojećoj konstrukciji, a ponekad se preporučuje i rušenje.

U svakom slučaju, prije podizanja kata, valja provjeriti statiku objekta; što se utvrđuje istražnim radovima. Kuće građene nakon 1963. godine uglavnom su dobre statike i podnose i značajnija potresna gibanja, iz iskustva je podijelio Šestak. Ta godina, rekao je, nakon potresa u Skopju znatno je promijenila način gradnje te su se tada počele primjenjivati nove, naprednije tehnologije. Danas su važeće europske norme pa su nove građevine potresno sigurne i za najjači potres predviđen za ovo područje. Inače, građevine izgrađene do 15. veljače 1968. imaju i drugačiji status u hrvatskom pravnom sustavu; budući da do tog datuma za građenje nije bila potrebna građevinska dozvola, stoji na iusinfo. Dok su novije kuće statički stabilne, za stare se isto ne može uvijek reći pa je dogradnja katkad ograničena ni manje ni više – starošću kuće.

– Ako je kuća građena betonom, sa serklažima, to se zove omeđeno ziđe. Ako je ona rađena iza ’63. – to je dosta bitan podatak. Iza ’63., nakon tog potresa u Skopju su se počele primjenjivati novije tehnologije i te kuće su čvršće, bolje i jače. I one imaju mogućnost da se nešto radi po njima. Ako bi se trebao dići krov ili dići etažu, tada bi trebalo napraviti istražne radove. Ovisno kakvi su temelji, kojih kapaciteta, gabarita – statičari imaju programe kojima mogu provjeriti bi li stari temelji mogli izdržati s tim novim opterećenjem. Sve su to nagađanja da su temelji izvedeni po nekakvim pravilima, na aspekt statike kuće prilikom podizanja krova osvrnuo se Šestak.

Prilika za energetsku obnovu

Treći velik faktor koji trebate imati na umu prilikom radova podizanja razine kuće, ponovno je vezan za stanje kuće prije početka ‘podizanja krova’. Radi se o pitanju energetskih svojstava kuće, a ta svojstva ponajviše proizlaze iz materijala koji su korišteni na kući kad je građena; to jest, iz njihovih izolacijskih karakteristika. Nekada su se, objasnio je Šestak, kuće žbukale – pri čemu se nisu dodatno postavljali energetski efikasni materijali, koji su danas standard. Ako je i bilo izolacijskih materijala, bili su manje djelotvorni. Upravo iz tog razloga, prilikom podizanja kata, kako nije moguće jedan standard koristiti samo na novoj ‘razini’, novi standard primjenjuje se na cijeloj kući, što znači da se kod podizanja kata vrlo često provodi energetska obnova cijele kuće.

– Za energetsku obnovu, ako je požbukana kuća termo-žbukom, koja ima svoja svojstva, a to su danas zanemariva svojstva, u usporedbi s današnjim materijalima i njihovom građevinskom fizikom, koja nalaže da je potrebno za kontinentalnu hrvatsku stavljati možda stiropor debljine ili vuna, 14 centimetara. Prije nije bilo tako nego tko je imao ‘peticu’ stiropor; taj je bio ‘baja’. Žbuka, termo-žbuka je bila tri do pet centimetara, razliku u starim i novim materijalima objasnio je Šestak.

Osim žbuke, odnosno pitanja izolacije fasade, značajnu ulogu u izolaciji mogu imati i prozori i krov; a ne može se zaboraviti ni međukatna izolacija. Nekada su se, poznato je, koristili sasvim drugi materijali prozorskih okvira, koji su ‘propuštali’ hladnoću, a i stakla se danas drugačije postavljaju. Nadogradnja je tako, baš zbog postupka cjelokupne obnove kod koje se mogu javiti brojni izazovi, nekada, puno kompliciranija od gradnje novog objekta. Po pitanju energetskih svojstava, prilikom podizanja kata radi se najviše promjena na kući; ako se sve želi obaviti ‘kako treba’; a svaka energetska izmjena treba biti propisana odgovarajućim energetskim certifikatom.

Krovovi i podovi

– Isto tako i krov se mora izolirati i podovi jer se pothlađivanje događa i od poda i od krova, ali i od stolarije. Da ne kažem da PVC stolarija ima određeni rok trajanja. Današnji profili i stakla su puno jača i s boljim koeficijentima propusnosti topline nego što je nekada bila PVC stolarija. Isto tako, stakla su nekada bila dvoslojna, a sad su troslojna. Kod obnove bi energetski certifikator morao za tu obnovu propisati mjere. Zapravo, najjednostavnije je izvesti novogradnju prema važećim zakonima. Puno puta se ni ne može toplinski izolirati nešto starom, a da bude savršeno. Postoje otegotne okolnosti, zovu se toplinski mostovi. Njih je teško u kasnijoj fazi nadomjestiti. Moralo bi se skidati balkone, raditi glazuru, stavljati novi stiropor sa svih strana – da se građevina ‘utopli’, detaljno je objasnio Šestak.

Općenito, svojstva materijala kojima se nekad uobičajeno gradilo, znatno su manje prilagođena današnjim energetskim i drugim zahtjevima stanara i uopće propisima struke. Stoga, najlogičniji potez kod bilo kakve veće izmjene volumena ili druge vrste izmjena na kući, cjelovita je obnova na svim poljima. U suprotnom, jednostavno je neizvedivo uskladiti dijelove gradnje. Drugim riječima, standardi i novi materijali ne mogu se primijeniti na samo samo jednoj razini. Nije opcija da, na primjer, stare instalacije ili izolacija ne budu usklađeni između etaža. Ipak, na kraju će opseg, kao i kvaliteta korištenih materijala i provedenih radova biti definirana platežnim mogućnostima klijenta, odnosno investitora.

Kako dobrom hidroizolacijom osigurati temelje od propadanja pročitajte ovdje.