Kako je greška u inženjerstvu na neboderu u New Yorku mogla koštati živote

Krajem 1977. godine, na Manhattanu je podignut jedan od, do tada, najviših tornjeva na svijetu. Pedesetdevetkatno stakleno zdanje zadivljujuće visine bilo je projekt iznimno kosog krova, no, prilikom izvedbe projekta dogodila se greška koja je mogla odnijeti živote – da sve nije primijetila studentica s Princetona. Diane Hartley koja je u to vrijeme radila na završnom radu izračunala je kako bi vrh nebodera mogao srušiti jak vjetar, a njeno upozorenje ozbiljno je shvatio i potvrdio glavni inženjer LeMessurier. Greška je prepravljena radovima koji su se odvijali potajno, noću.

Kad je u 1977. godini izgrađen neboder visine 59 katova u središnjem dijelu Manhattana, zadivljujući ostakljeni toranj nakošenog krova, bio je jedna od najviših zgrada na svijetu. Međutim, što se neko vrijeme nakon izvođenja radova nije znalo, uz ovu zgradu veže se i kontroverzna priča greške u inženjerstvu, koja je mogla ugroziti živote.

Ozbiljna oluja mogla bi ‘poljuljati’ krov

Prije niti prilikom izvođenja radova na neboderu izvornog naziva Citicorp Center, a danas – 601 Lexington, zaduženi za projekt isprva nisu primijetili da je kod pravljenja proračuna za izgradnju krova izvedena nedopustiva greška. Pogreška bi ni bili primijećena, da se iznenada nije uključio student. 1978. godine tada Princetonova studentica Diane Hartley, koja je dok se radilo na tornju pisala svoj prvostupnički završni rad, za krov zgrade je izračunala kako je ‘struktura posebno izložena vjetrovima koji bi puhali dijagonalno na zgradu’.

Hartley je odmah kontaktirala arhitektonsku tvrtku Hugha Stubbinsa zaduženu za projekt. Provjerivši izračun studentice, William LeMessurier, vodeći inženjer na projektu koji je bio najviše odgovoran za strukturu tornja, potvrdio je zastrašujuću grešku koja se odvila prilikom inicijalnih izračuna, pisao je New York Post.

-LeMessurier je usporedio brzinu vjetra zgrade koji bi se mogli okomiti na krov zgrade s podacima o vremenu, a tom je prilikom ustvrdio kako New York u prosjeku jednom u 55 godina pogodi oluja dovoljno jaka da obori toranj Citicorp Centra. Vodeći inženjer na projektu računicom je također otkrio kako bi zamračenje grada toranj dodatno izložilo opasnosti, čak i u pitanju manje snažnog nevremena. Za svaku godinu u kojoj je Citicorp Center postojao na Manhattanu, imao je 1:16 mogućnost kolabirati. Radilo se o katastrofalnoj opasnosti kojoj je Manhattan bio izložen, komentirao je grešku u izračunu LeMessurier.

Kao u filmu, popravljalo se noću

Da bi stvar bila gora, u vrijeme kad se sve odvijalo, stvarao se uragan Ella, najjači zabilježen uragan nastao ponad Atlantskog oceanu u to vrijeme. No, čim je greška utvrđena, reagiralo se brzinom svjetlosti. Odgovor je brzo stigao, a intervencija je bila izvedena kao u krimi-seriji, tajnim radovima. LeMessurier je surađivao sa Citicorpom i njujorškom policijom kako bi se zgrada sigurno evakuirala u krugu deset blokova ulica.

Zaduženi za ovaj projekt imali su sreće jer su gradske novine tada bile u štrajku, zbog čega vijest o inženjerskom fijasku nije bila objavljena dok su trajali radovi. Grupe građevinara potajno su radile noću, kako bi ispravile fatalnu grešku te bi do jutra napustili zgradu, a priča je ugledala svjetlo dana tek 1995., kad je o tome prvi put pisao novinar Joe Morgenstern.

Više o problemima u jednom od najviših stambenih nebodera na svijetu možete pročitati ovdje.