Zidar ili dizajner za gradnju ciglom? Srednja škola ima ideju za popularizaciju zanimanja
Osnovno graditeljsko zanimanje kao što je zidar ne zanima mlade ljude koji razmišljaju o tome što će raditi u budućnosti. Dokazuje to podatak kako u Mješovito industrijsko-obrtničkoj školi Karlovac već sedam godina nitko nije upisao zanimanje ‘Zidar’.
Bricklayer | foto: yiyiphotos/Pixabay
Da će gotovo cijeli radni vijek provesti na baušteli šezdesetogodišnji Stjepan Franjetić iz Jastrebarskog u djetinjstvu to nije niti pomišljao, želio je biti svećenik, no život ga je odveo na građevinu. Zbog nepovoljne financijske situacije u kojoj je bila njegova obitelj, Stjepan je već s 12 godina morao raditi. Dok su se njegovi vršnjaci igrali, on je dodavao cigle već iskusnim starijim majstorima.
Na baušteli u Njemačkoj
Stjepan je sada u mirovini, no dobro je upućen u sve strane zanata. Naučio je zidati kuće od temelja do krova, a situaciju u građevinskoj struci i danas prati. Mehanizacija je sada puno bolja, kaže nam. Prisjeća se kako je, dok je radio u Njemačkoj ’90. ih godina, tamo bila mehanizacija kakva se u Hrvatskoj počela koristiti tek dvadesetak godina kasnije.
– Tamo su silosi gotovi materijal dovozili, s kranom si mogao materijal dovesti na skelu gdje si radio, mikseri su dovozili betone, blokove cigle nije trebalo dizati ručno već su postojala kliješta s kojima se moglo dizati cigle. Sve je bilo brže i efikasnije. Kod nas se tada sve radilo ručno, mehanizirano je postalo tek kad je stigla električna mješalica, opisuje Stjepan.
Materijali su kvalitetniji nego ranije, puno je više mogućnosti. Većina građevinskog materijala je kvalitetnija, od cigle, materijala za zidanje, crijepova, žbuke… Materijali za toplinske izolacije nekad nisu niti postojali, pojasnio nam je Stjepan. Sve je to pridonijelo kvaliteti u struci u kojoj je sve manje radne snage.
Franjetić nam je rekao kako strani radnici, kojih je sve više na građevinskim poslovima u Hrvatskoj, nerijetko imaju drugačije radne navike od tuzemnih radnika, Pojasnio je kako nisu svi nažalost stručni ili nisu radili na ovakav način. Brzina i učinkovitost u ovom poslu su vrlo važne, a to nažalost nemaju svi. Neophodna je fizička spremnost na zahtjevne zadatke i rad pod vedrim nebom, bez obzira pada li kiša, snijeg ili puše neugodan vjetar, raditi se mora, posebno kada rokovi ‘stisnu’.
– Građevinski radnik može pristojno živjeti od svoje plaće, smatra Franjetić i dodaje kako jedan majstor zidar može imati i preko 2.000 eura plaću, no bolje plaće uvijek su bile u inozemstvu, pa je mnogo onih koji su odlučili tamo otići raditi.
Prednosti i nedostaci
Prednosti dugogodišnjeg rada u ovoj struci su dobiveno veliko znanje i samostalnost u gradnji vlastitih stambenih ili poslovnih prostora. Nedostatak je što dugogodišnji fizički rad pojedince iscrpi, nekog prije, a nekog kasnije, primjećuje naš sugovornik koji je kao mladić završio metalski zanat, no život ga je stalno vraćao na građevinu jer je tamo bilo, kako kaže, najviše posla i najbolja zarada. Zbog težine posla i terenskog rada koji mu nije baš odgovarao, odlazio je raditi druge poslove pa se u kriznim ekonomskim situacijama opet vraćao građevini.
Nažalost, bez obzira na ekonomsku situaciju pojedinca, osnovno graditeljsko zanimanje kao što je zidarstvo danas mlade ne zanima, potvrđuje to Snježana Erdeljac, ravnateljica Mješovite industrijsko-obrtničke škole Karlovac (MIOŠ). Tamo se već sedam godina nitko nije upisao za zanimanje zidar iako je svake školske godine uredno ponuđeno prvašima.
– Ove se školske godine samo jedna učenica upisala za zidara, no kako Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne dozvoljava samo jednog učenika po zanimanju, učenica se prebacila i sada se školuje za keramičara, rekla je Erdeljac objašnjavajući kako pojedine građevinske tvrtke nude i praksu i stipendiju.
Uvriježene predrasude
Ministarstvo je svojevremeno nudilo i 1.500 kuna, a postoji i mogućnost dobivanja stipendije za deficitarno zanimanje, no bez obzira na sve to, nema interesa. Ravnateljica uzrok toga vidi u predrasudama koje su uvriježene u društvu.
– Mislim da je stvar u tome da smo mi kao društvo zakazali i da su nama takva zanimanja manje vrijedna, na njih se gleda pogrdno. Zanimanje gdje je upotrijebljen rad ruku nije na cijeni. Vrlo je teško probiti takvu barijeru, kaže Erdeljac.
Ravnateljica također smatra kako bi zanimanje za zidara trebalo nazvati nekako drugačije, da bude atraktivnije. Na primjer, Dizajner za gradnju ciglom, jer onda bi se možda netko i upisao. Nade ima i u objedinjavanju više zanimanja u budućnosti, na čemu trenutno rade u Agenciji za strukovno obrazovanje.
U MIOŠ-u svake godine upišu osam keramičara bez problema. Isto tako i rukovatelja samohodnim građevinskim strojevima, te montera suhe gradnje. Zanimanje za građevinskog tehničara je uvijek popunjeno jer pruža mogućnost upisa na fakultet – u prošloj akademskoj godini je od 43 učenika, njih 37 upisalo fakultet.
