Pretraga

Istražili smo utvrde, dvorce i stare gradove Sjeverne Hrvatske od kojih su neki završili i na oglasnicima

A- A+

Kada bismo povijest Hrvatske morali opisati samo jednim pridjevom, jedan od legitimnih prijedloga bi svakako bio: šarolika. Sličnu analogiju možemo upotrijebiti i kada govorimo o utvrdama i dvorcima. Mnogo ih je, različiti su te ono najvažnije, svaki piše svoju priču. Mi smo se ovaj put koncentrirali isključivo na Sjever Hrvatske.

Stari grad Varaždin / screenshot: YouTube

Nastavak teksta vodi vas u živopisne priče o različitim utvrdama, starim gradovima i dvorcima. Saznajte više o tome, koju je to utvrdu obranio pijetao, koji Stari grad je u slavnoj bitci zaustavio eksponencijalno širenje Osmanlija u Europi te koji ste to dvorac prije desetak godina mogli kupiti preko Njuškala.

Stari grad Zrinski kao najsjevernija utvrda

Stari grad Zrinski je prva i najsjevernija utvrda, na koju ćemo se u ovom tekstu nadovezati.   Za utvrdu se prvi put čulo preko Karla Roberta, koji ju u svojoj ispravi spominje 1333. godine. Vjeruje se da je utvrdio Dimitrije Čak. Po njemu je i najsjeverniji grad u Hrvatskoj dobio ime. Iako su prve izvedenice bile Čakov Turen i Chaka Thurn, kasnije je ipak u duhu hrvatskog jezika, grad preimenovan u Čakovec.

Utvrda je kroz povijest mijenjala svoje vlasnike, a sukladno tome, mijenjala je i svoj izgled. Dok su utvrdom gospodarili Lackovići, Celjski i Ernušti, u gradu je izgrađen ogromni dvor s izuzetno snažnim obrambenim sustavom. Nakon njih je utvrdom gospodarila i najpoznatija hrvatska plemićka obitelj. Zrinski su u vrijeme stalnih previranja s Osmanlijama, zaslužni za snažni obrambeni sustav izgrađen na rijeci Muri. Time je Čakovec postao snažna nizinska renesansa tvrđava.

Zrinski gube vlast nad utvrdom uslijed uvođenja apsolutizma  1670. godine, a novi vlasnici i zakupnici zapuštaju Stari grad. Obnavljaju ga plemićke obitelji Althan. Dograđuju drugi kat u palači, ruše stari toranj te ga ponovno grade. Stari grad prodaju koncem 18. stoljeća, grofovima Feštetić. U to vrijeme feudalizam gubi snagu, te dolazi do kapitalizacije vlastelinstva. Grad se pomalo razvija, otvorena je šećerana i učiteljska škola. Od 1923. godine, grad je u vlasništvu drvodjeljske tvrtke, a od 1954. godine u vlasništvu Muzeja Međimurja Čakovec.

Danas je to spomenički kompleks i neizostavni dio modernog Čakovca. Unutar utvrde se nalazi Muzej Međimurja, prepun važnih i zanimljivih kulturno povijesnih značajki.

Dvorac Oršić u ponudi na oglasniku

Nekih 30-ak kilometara jugozapadno od Zagreba, nalazi se Grad s dva povijesno važna dvorca. Jastrebarsko je dom dvorcima dviju plemićkih obitelji, Oršić i Erdödy. Prvi od navedenih se smjestio u prekrasnoj zelenoj idili. Dvorac Oršić se spominje još krajem 13. stoljeća, a u vlasništvu grofova po čijem prezimenu nosi naziv, nalazi se od 1468. godine. U njihovu je vlasništvu ostao čak tri stoljeća, a od 1869. godine vlast preuzima tadašnji hrvatski ban Levin Rauch.

Inicijalno je bio samo srednjovjekovni burg, ali je stalnim nadogradnjama prerastao u dvorac. U sebi sadrži elemente gotike, renesanse i baroka. Zanimljivo je, da je 2011. godine, dvorac osvanuo na Njuškalu. Prodavao se za 1.100, 000 eura. Ostaje nepoznato, je li ga je netko u konačnici i zakupio.

Dvorac Erdödy iz 15. stoljeća

Dvorac Erdödy nastaje kao nastavak na utvrdu, koju je ban Matija Gereb izgradio 80-ih godina 15. stoljeća. Obitelj Erdödy vlast nad utvrdom dobiva u 16. stoljeću. Nakon toga ju pretvara u renesansni burg, koji se sastojao od četiri okrugle kule. Kroz povijest se izgled dvorca promijenio u tome, što danas sadrži dvije kule manje. Utvrda je bila isključivo namijenjena obrani od Osmanlija.

Dvorac je nakon obitelji po kojoj nosi naziv, 14 godina bio u vlasništvu veletrgovca Ehrmana, koji ga je otkupio 1922. godine, a izgubio uslijed svog financijskog kolapsa, 14 godina kasnije. Zatim ga je zakupila Općina, a dvorac je od tada pa do danas, poprilično zapušten. Srećom, uskoro kreće u obnovu, a informacija, kako će dvorac ponovno zasjati, u Jaski je dočekana s izuzetnim odobravanjem. Projekt vrijedan više od 70 milijuna kuna, svečano je predstavljen u kolovozu ove godine.

Stari grad Dubovac kao podsjetnik na vrijeme prije Osmanlija

Da ste nekoga prije nekih 450 godina slučajno priupitali: „Znaš li gdje je Karlovac?“. Vjerojatno biste dobili odgovor u stilu: „Karlovac, hmmm? Misliš li možda na onaj Karlovac pod Dubovcem?“  Eto, toliko je važan bio Stari grad Dubovac. Danas je Stari grad samo podsjetnik na vrijeme prije Osmanlija. Podsjetnik na najstariji spomenik u povijesti Karlovca.

Dubovac je ime dobio zbog toga što je lociran u okolici dubove šume. Prvi put se spominje još 1339. godine, iako neka arheološka istraživanja, koja traju i danas, pokazuju da je Dubovac imao svoju ulogu i u prapovijesnom brončanom i željeznom dobu. Snažnu ulogu Grada izbrisali su Osmanlije 80-ih godina 16. stoljeća. Od svega je na koncu ostao samo kaštel, koji je otkupilo Ratno vijeće. Iako više nije bio toliko prostran, dubovački veleposjed je i dalje bio od iznimnog značaja, zbog uloge u regionalnom trgovanju. Obnovljen je sredinom 20. stoljeća.

Izdvojeni članak

Talijanski dvorci koje morate posjetiti

Vlasnici veleposjeda bile su razne velikaške obitelji, između ostalih i Zrinski te Frankopani.  Građen je u obliku nepravilna četvrtasta tlocrta, a dodatno osnažen s kutnim kulama. Branič kula je dva kata viša od tri oble dvokatne kule, a između toga se nalaze razvijena krila s višenamjenskim prostorijama. Stilski se može okarakterizirati kao renesansni kaštel s ponešto gotičkih elemenata.  Danas se unutar dvorca nalazi restoran, a dvorac je jedna od najposjećenijih turističkih atrakcija grada Karlovca.

Pijevac spasio stari grad Đurđevac

Vrijeme je osmanlijskih osvajanja. Predvodnik Osmanlija, Ulama Beg, sa svojom je vojskom odlučio poharati sve pred sobom. Dolazi na područje sjeveroistočne Hrvatske. Nigdje nikoga. Svi žitelji tog područja skriveni su unutar Starog grada. Vjerovao je da nemaju dovoljno hrane. „Pustit ću ih neka umru od gladi“, razmišljao je na glas. Unutar zidina, mudra je starica predložila da se iz topa ispali picok (pijevac). Žitelji su je poslušali, a Ulama Beg u zabludi da je grad neiscrpno opskrbljen hranom, jednostavno napustio grad i dao mu ime Picoka.

A sve to, barem kako legenda kaže, događalo se u Đurđevcu. Legenda je sad već izuzetno poznata, a iznova se izvodi krajem lipnja svake godine još od 1968. godine na tradicionalnoj manifestaciji.

Stari grad Đurđevac je iznimno očuvana utvrda. Sadrži značajke renesanse i gotike, a s obzirom na to da je u povijesti bila okružena s nepristupačnom močvarom, pripada tipu utvrde Wasseburg. Koliko je utvrda bila značajna, govori i činjenica da ju Osmanlije nikad nisu mogle osvojiti. Utvrda je trenutno komercijalizirana. Osim što nudi ugostiteljske sadržaje, u utvrdi stoluje i Muzej Grada Đurđevca. U potkrovlju Starog grada, možete uživati i u posebno izabranim djelima hrvatskog slikarstva 20. stoljeća.

Veliki Tabor je jedan od najbolje očuvanih

Iz Podravine prelazimo u Zagorje. Tamo se u blizini Krapine, na više od 300 metara nadmorske visine, smjestio Veliki Tabor. Pripada skupini najbolje očuvanih srednjovjekovnih gradova Lijepe Naše. To ga također svrstava i u spomenike nulte kategorije i zaštićeno kulturno dobro.

Podignut je, naravno, zbog obrane od Osmanlija, a ime je dobio po tome što se za ratni logor, nekada koristila izvedenica tabor. Izgrađen je za vrijeme 16. stoljeća zaslugom plemićke obitelji Rattkay. Oni su bili involvirani u sve važne životne sfere, a njihove borbe protiv Osmanlija, promaknule su ih u jednu od najsnažnijih plemićkih obitelji.

U njihovu vlasništvu, Tabor je bio skoro do kraja 18. stoljeća. Stoljeće nakon toga, Grad pomalo gubi na svojoj važnosti i estetskoj ljepoti. U vrijeme I. svjetskog rata, postaje zatvor. Sve to, ponukalo je poznatog hrvatskog slikara Otona Ivekovića na kupnju i obnovu Grada. Grad mu je u tih 19 godina, bio česta inspiracija za njegova slikarska djela. Danas je Veliki Tabor je u vlasništvu Muzeja Hrvatskog zagorja, a obnavljan je u dvije faze od 2001. do 2011. godine.

Stari grad Samobor iz 13. stoljeća

Stari grad Samobor izgrađen je 70-e godine 13. stoljeća na brdu Tepec. Iz razdoblja kad je tek izgrađen, na životu je ostala samo branič kula. Svoje širenje u arhitektonskom smislu, grad počinje u 16., a završava u 18. stoljeću. Estetski i društveni vrhunac grada podsjećao je na život u baroknim dvorcima.

U prekrasnom baroknom okruženju uživala su redom poznata imena i obitelji poput grofova Celjskih, Frankopana, Tahija, Erdödyja i dr.  Posljednji u nizu bio je Montecuccoli. Danas je Stari grad u derutnom stanju, nema posebnu ulogu i posjetiti ga možete, ali se uvijek naznačuje da to radite na vlastitu odgovornost.

Ni Mongoli nisu mogli prići Okiću

Pet kilometara dalje, smjestio se jedan od rijetkih romaničkih bisera kontinentalne Hrvatske. Stari grad Okić bio je teško osvojiv. Osim stalno spominjanih Osmanlija, ni Mongoli mu nisu mogli prići. Razlog je u iznimno nezgodnom položaju na skoro 500 metara nadmorske visine. Ne postoji baš mnoštvo, starih utvrda i gradova, koji imaju takvu široku kontrolu nad prostorom, kao što je imao Stari grad Okić.

Spominje ga biskup Kalan još krajem 12. stoljeća, a neki vjeruju da je svoju ulogu utvrda uživala i ranije, za vrijeme bivših hrvatskih vladara.

Ime je dobio po knezovima Okić, koji su prvotno pomogli kralju Beli IV., koji je nastojao izbjeći mongolskim plemenima. Kralj se Ivanu Okiću prvo zahvalio u povelji koju je darovao trgovištu u Samoboru, a zatim mu je dao zeleno svjetlo za izgradnju dvojničkog grada Lipovca. Na koncu je dvojnički grad Lipovac bio od izuzetne važnosti za obranu tog područja.

Gradom su osim Okića, vladali i Babonići, Bevenudi, Frankopani, Matijaš Korvin, Ivan Horvat te na koncu obitelj Erdödy, koja utvrdu iznimno zapušta i praktički dovodi do ruševnog izgleda. Danas je Stari grad postao izletnička atrakcija za sve ljubitelje planinarenja. Kaže se, da su upravo planinari, oni koji danas stoluju gradom.

Bitka kod Siska u blizini Starog grada

Bitka kod Siska, čak će i kod onih najslabijih poznavatelja hrvatske povijesti, stvoriti snažnu asocijaciju: „Eh, za to sam negdje čuo, to je ultra važno“, vjerojatno bi bio jedan od odgovora.

Turci su krajem 16. stoljeća uslijed svojih osvajanja, po treći put krenuli na Sisak. Iako su brojčano bili dvostruko moćniji, Turci su zbog dobre strategije kršćanske vojske, teško poraženi. Slavna pobjeda odjeknula je Europom, a po mnogima je to bio jedan od prvotnih čimbenika slabljenja Turskog utjecaja u Europi. Da su tada prošli, pitanje je gdje i kada bi se Turci u Europi doista zaustavili. Stoga ova pobjeda u povijesti Lijepe Naše ima ogromnu težinu.

Sve se odigralo na području prekrasnog renesansnog kaštela, Starog grada Siska. Zasluge za izgradnju idu zagrebačkom Kaptolu. Utvrda je građena sredinom 16. stoljeća, a zbog učestalih je sukoba, kroz povijest, više puta obnavljana. Posljednji put za vrijeme domovinskog rata. Spada pod nultu kategoriju kulturnih spomenika, a danas je privremeno zatvorena zbog nekoliko razornih potresa, koji su Hrvatsku zadesili u protekle dvije godine.

Varaždinski stari grad – najljepše mjesto unutar modernog Varaždina

Varaždinski stari grad je vjerojatno najpoznatije i po autorovu skromnom mišljenju, najljepše mjesto unutar modernog Varaždina. Nekada snažno i utjecajno plemićko utočiste, bilo je odvojeno od Varaždina, kao tada slobodnog i kraljevskog grada. Proces izgradnje je trajao duže od pet stoljeća, a inicijalni i najstariji dijelovi Starog grada, kriju se unutar materijala središnje kule.

Predivne klupe i baldahini izrađeni su po gotičkim standardima, a unutrašnjost srednjovjekovne utvrde doista podsjeća na renesansnu palaču. Dok se u 16. stoljeću ratovalo s Turcima, utvrda je prenamijenjena po standardima tipa Wasseburg. Svoje vrijeme u njoj su provodile već spomenute važne plemićke obitelji poput: Celjskih, Ivana Ungande, Tome Erdödyja i dr.

Trenutno je u vlasništvu grada Varaždina, a koristi se kao gradski muzej, koji u svom sastavu obiluje raznim predmetima iz života prosječnog varaždinskog plemića i bogataša. Vrijedi izdvojiti i prisutnost predmeta koji svjedoče u čast dva poznata i važna Varaždinca. Prvi je naravno, poznati političar i književnik Ivan Kukuljević Sakcinski. On je između ostalog, 1843. godine prvi u hrvatskom saboru održao govor na hrvatskom jeziku te se na koncu 1847. godine i izborio za to da naš jezik postane službeni. Drugi važan Varaždinac, čije je djelovanje ovjekovječeno u muzeju, je jezikoslovac Vatroslav Jagić.

Trakošćan – Dvorac kao iz crtanog filma

Trakošćan je na spomen dvorca, vjerojatno većini Hrvata, prva asocijacija u glavi. Nije to uopće neuobičajeno. Dvorac je odlično komercijaliziran, a njegov izgled podsjeća na dvorce iz crtanih filmova. Izgleda približno onako, kako si u djetinjstvu, manje-više svi zamišljamo da bi trebao izgledati jedan tipičan dvorac.

Nastao je u 13. stoljeću, a prvi zapamćeni vlasnici su već spominjani grofovi Celjski. Nakon njih, vlast se izmjenjivala od Vitovca pa do još jednog već spomenutog velikaša, Ivana Korvina. On je Trakošćan poklonio svom podbanu Ivanu Gyulayu. U ljepotama imanja, uživale su sljedeće tri podbanove obiteljske generacije.

U 16. stoljeću vlast nad Trakošćanom dobiva Juraj Drašković, a zatim slijedi slavno razdoblje u kojem obitelj Drašković ostavlja neizbrisiv trag unutar dvorca u trajanju od 1584. do 1944. godine. Krajem 16. stoljeća, Draškovići grade topničke kule s krovištem, a zatim slijedi razdoblje u kojem se Dvorcu i ne pridaje previše pažnje.

Izdvojeni članak

Trakošćanska razglednica iz 50-ih otkrila zanimljiva zbivanja u okolici dvorca

Dvorac je za vrijeme 19. stoljeća bio u poprilično zapuštenom stadiju. Juraj VI. Drašković ga je odlučio ponovno obnoviti. Pretvorio ga je u rezidencijalni dvorac, a zelene površine oko dvorca, pretvorio u prekasne romantičarske perivoje. Radovi su trajali od 1840. do 1862. godine.

Dvorac je od 1953. pretvoren u muzej. Snažne zasluge za trenutno stanje i ugled Dvorca idu akademskom slikaru Vilimu Leskošeku. On je skoro cijeli svoj život posvetio Trakošćanu, borio se protiv toga da Dvorac završi u derutnom stanju te aktivno sudjelovao u sanacijama podruma i prizemlja istog. Kao zahvalu za sve što je uradio za Dvorac, Trakošćan je jednu Likovnu koloniju nazvao po njemu.

Lukavec je srce Turopolja

Srce Turopolja je u prošlosti bio grad Lukavec. Grad je bio središte Plemenite općine turopoljske.  Prvi pisani trag o postojanu ove obrambene utvrde, imamo iz 1256. godine. Po nekim ostatcima se vjeruje da je bila podignuta od hrastovine. Ponovno je obnovljena i podignuta preventivno od Turaka krajem 15. stoljeća.

Nemirna povijest nije zaobišla i ovu utvrdu, tako da je kroz stoljeća više puta oštećena. Sredinom 18. stoljeća, postaje renesansi kaštel, koji sadrži visoki ulazni toranj i kule u svrhu bočne obrane te 70 puškarnica. Unutar kaštela se nalazila i kapelica sv. Lucije, koja je ujedno i zaštitnica grada.

Dvorac je bio mjesto na kojem su održavani i zborovi turopoljskih plemića, a prvi takav je održan 1613. godine, kada se među plemićima birao župan Plemenite opčine turopoljske. Danas je Lukavec obnovljen i trenutno se nalazi u vrlo dobrom stanju. Svake godine se na dan obilježavanja sv. Jurja u travnju, pali vatra koja označuje odlazak zime i početak proljeća.

Pogled iz Zagreba na Medvedgrad

Smješten je na južnoj strani Medvednice. Na svoj grad, veliki Zagreb, gleda već od sredine 13. stoljeća. Izgradio ga je biskup Filip, barem tako kaže većina, iako ne postoji unisono mišljenje o tome. Njegov izgled činile su dvije snažne obrambene kule uz dvije zgrade u kojima se moglo stanovati. S obzirom na to da ga je gradio biskup, ne čudi činjenica da je  unutar grada izgrađena i romaničko-gotička kapelica sv. Filipa i Jakova.

Medvedgradom su kroz povijest mnogi gospodarili. Postoje zloglasne legende o Crnoj kraljici, nekadašnjoj ženi Žigmunda Luksemburškog. I do danas je, kako legenda kaže, ispod Medvedgrada, sakriveno njeno blago. Grad je svoju važnu povijesnu ulogu imao u 15. stoljeću, kada je bio centar vlastelinstva. Obnavljao se više puta. U dva navrata, u 15. i 16. stoljeću, zbog obrane od Turaka. Sljedeća obnova dogodila se tek 420 godina kasnije.

U međuvremenu je Medvedgrad doživio snažan potres, što je dovelo do toga, da ga sredinom 17. stoljeća spominju u kontekstu ruševine. Konačan kolaps, Medvedgrad doživljavala 1957. kada se ruše i preostali dijelovi obrambene kule.

Dvadeseto i dvadeset prvo stoljeće ipak pišu lijepe stvari za ovaj nekada slavni Stari grad. Osamdesetih godina je krenulo arheološko istraživanje, koje je pratila i rekonstrukcija grada. Novo staro ruho grada, ogledalo se u obnovljenim kulama, palasima i obnovljenoj kapelici sv. Filipa i Jakova.

Vrhunac obnove dogodio se 1994. godine, kada je kipar Kuzma Kovačić podignuo „Oltar domovine“. Na tom mjestu i danas, u čast svim hrvatskim junacima, gori vječni plamen.

Prije nešto više od mjesec dana, Medvedgrad je obnovljen do kraja. Za posjetitelje je otvoren od 22. listopada.

Istražili smo utvrde, dvorce i stare gradove Sjeverne Hrvatske od kojih su neki završili i na oglasnicima
Share via
Copy link
Powered by Social Snap