Splitske toplice: Zaboravljena vrhunska nekretnina na top lokaciji pred promjenom vlasnika i namjene

Jedva 200 metara od splitske Rive, odnosno dvije do tri minute laganog hoda Marmontovom ulicom, nalazi se jedna od najvrjednijih javnih nekretnina Splita koja bi mogla uskoro dobiti potpuno novu funkciju. Splitske toplice, monumentalna secesijska građevina uz Peškariju, više nisu mjesto na kojem se liječe pacijenti, a sada se razmatra mogućnost da ih preuzme Sveučilište u Splitu.

Zgradu su nedavno obišli gradonačelnik Tomislav Šuta, ravnatelj KBC-a Split Krešimir Dolić i rektor Nikola Koceić-Bilan, nakon razgovora o budućnosti objekta u kojima je sudjelovao i predsjednik Vlade Andrej Plenković. Ideja je da Sveučilište ondje dobije dodatne prostorne kapacitete za nastavu i druge akademske aktivnosti. Ako se plan realizira, bit će to jedna od najvećih promjena namjene zgrade u njezinoj više od stoljeća dugoj povijesti.

Detalje smo potražili u Gradu Splitu, Splitsko-dalmatinskoj županiji i KB Split, ali do objave članka odgovori na naše upite nisu stigli. No, zato su o temi rado progovorili splitski konzervatori. Točnije stručnjaci iz Uprave za zaštitu kulturne baštine Područnog konzervatorskog ureda Split Ministarstva kulture i medija. Uz napomenu kako ih po pitanju prenamjene ove vrijedne nekretnine nitko nije kontaktirao, te da su s inicijativom prenamjene građevine upoznati tek iz medija.

Splitske toplice, obilazak gradonečelnika i rektora | foto: Grad Split

Zadnji pregled prije godinu dana

Zgrada Sumpornih toplica nalazi se unutar zone A zaštićenog kulturnog dobra Kulturno-povijesne cjeline grada Splita od 15. svibnja 2013. upisanog u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, te je pojedinačno zaštićeno kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

- Kao takva zgrada uživa zaštitu koja podrazumijeva cjelovite mjere zaštite pročelja, ali i svih izvornih secesijskih elemenata u interijeru, arhitektonskih i dekorativnih. Zgradu treba čuvati u postojećim gabaritima, objašnjavaju iz konzervatorskog ureda Split, te dodaju kako je stanje građevine pregledano prije godinu dana.

- Utvrđeno je da je arhitektonska dekoracija pročelja u dobrom stanju, ali je sva pročelja potrebno obojati, te da je potrebno zamijeniti drvenu stolariju svih otvora, sve prema izvornom stanju. Nadalje, utvrđeno je da su u unutrašnjosti svi izvorni elementi - ograda stubišta, dekoracija ulaznog salona i drugo - u nepromijenjenom stanju. Interijer zahtjeva sveobuhvatnu obnovu uz rekonstrukciju ili obnovu izvornih secesijskih elemenata. Krovište je u dobrom stanju, kao i skulpture te dekorativni i arhitektonski elementi pročelja. Pojedini izvorni elementi interijera traže obnovu i rekonstrukciju. Stanje konstrukcije treba procijeniti specijalizirani stručnjak, izvještavaju konzervatori.

Dodaju kako na objektu nisu evidentirana oštećenja nastala zbog vlage, prodora vode, dotrajalih instalacija, neadekvatnih ranijih zahvata ili drugih uzroka. No, pretpostavka je da su instalacije su vjerojatno dotrajale.

KB Split zatražio očitovanje

Recentno, u lipnju 2026., vlasnik KBC Split je zatražio od konzervatorskog ureda očitovanje o statusu zaštite.

- U mišljenju je istaknuto da je riječ o najznačajnijem primjeru secesijske arhitekture u Splitu i Dalmaciji, te ključnom spomeniku razvoja zdravstvene kulture u Splitu. Stoga zgradu Sumpornih toplica treba sačuvati u izvornoj zdravstvenoj namjeni, koja može biti realizirana i u širem kontekstu zdravstvenog turizma i slično, objašnjavaju nam konzervatori.

Na upit je li prenamjena zgrade iz zdravstvene u sveučilišnu odnosno obrazovnu namjenu načelno moguća sa stajališta konzervatorske zaštite, splitski konzervatori odgovaraju kako sukladno mjerama zaštite za zgradu Sumpornih toplica, te kontinuitet izvorne namjene, zgrada treba zadržati izvornu zdravstvenu namjenu ili namjenu vrlo blisku izvornoj namjeni.

Zaštita u sklopu prenamjene

Kada je riječ o zahvatima obnove zgrade kada bi došlo do prenamjene ističe se kako bi u izvornom obliku prilikom izvođenja zahvata svakako trebalo sačuvati sve izvorne secesijske elemente interijera. No, kako bi se zgrada trebala za ponovno korištenje trebala osuvremeniti zanimalo nas je i kojoj bi se mjeri unutrašnjost mogla prilagođavati suvremenim potrebama – primjerice ugradnjom dizala, novih instalacija, sustava klimatizacije, protupožarne zaštite i osiguravanjem pristupa osobama s invaliditetom.

- Sve povijesne građevine mogu se i moraju prilagoditi suvremenim potrebama, kako i na koji način rezultat je suradnje projektanta i nadležnog konzervatorskog ureda. Brojni su primjeri protupotresne i energetske obnove javnih i muzejskih, ali i stambenih građevina koji tome svjedoče, jasni su splitski konzervatori.

Konzervatore smo upitali i postoje li u zgradi sačuvani izvorni elementi nekadašnjih toplica, kupališta ili druga oprema koja prema mišljenju konzervatora ima kulturno-povijesnu vrijednost i koju bi trebalo zaštititi, na što smo dobili potvrdan odgovor.

- Iako su povijesni sumporni izvori Sumpornih toplica sačuvani, posljednjih godina nisu u upotrebi. U sklopu fazne sanacije izvora na širem obuhvatu oko zgrade, potrebna je i revizija stanja sumpornih izvora i infrastrukture unutar samih toplica. Budući da su oni njezin sastavni dio, na njih se također odnosi status zaštite, odgovor je koji smo dobili uz napomenu kako će svi izvorni elementi interijera bit će sačuvani i prezentirani u budućem ruhu zgrade.

Splitske toplice | foto: Područni konzervatorski ured Split

Lječilište iz 1821.

Prema javno dostupnim podatcima Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu povijest Splitskih toplica znatno je starija od njihove poznate secesijske fasade. Na području zapadno od Dioklecijanove palače stoljećima su poznati izvori mineralne sumporne vode, a organizirano korištenje jednog od njih u ljekovite svrhe započelo je početkom 19. stoljeća.

Komercijalno kupalište počelo je raditi 1821. godine, a bolesnici su se liječili u kamenim kadama u kojima su miješali toplu i hladnu vodu. Povijesni pregled Medicinskog fakulteta navodi i velik broj prirodnih vrela na potezu od stare gradske jezgre prema samostanu sv. Frane.

Splitska sumporna voda pritom nije bila klasična termalna voda kakvu obično povezujemo s toplicama. Njezina temperatura kretala se približno između 25 i 28 Celzijevih stupnjeva, pa ju je za kupanje trebalo dodatno zagrijavati. Bila je snažno mineralizirana i sadržavala sumporovodik, zbog kojeg je imala karakterističan miris. Koristila se za kupke, obloge i ispiranja, a od 1868. prodavala se i u bocama. Tadašnja medicina pripisivala joj je djelovanje kod reumatskih, kožnih i drugih tegoba, premda se takve povijesne tvrdnje ne mogu automatski poistovjećivati s današnjim medicinskim standardima.

Secesijski simbol grada

Današnja reprezentativna zgrada Sumpornog kupališta podignuta je 1903. prema projektu Kamila Tončića, jednog od najvažnijih predstavnika splitske secesije, stoji u Hrvatskoj tehničkoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Tončić se školovao u Beču i djelovao pod snažnim utjecajem bečke secesije, a Hrvatska tehnička enciklopedija Sumporno kupalište u Marmontovoj ulici navodi među njegovim istaknutim ostvarenjima. Kompleks je kasnije proširivan, a Tončić je projektirao i drugu modernu zgradu podignutu 1910. godine.

Ovdje treba reći kako zgrada nije bila zamišljena samo kao funkcionalno lječilište, nego i kao arhitektonska reklama onoga što se u njoj nudilo. Na pročelju su se nalazile figure bolesnika s izrazima boli, dok je orao na vrhu simbolizirao povratak snage nakon ozdravljenja. Natpis 'Sumporno kupalište' bio je istaknut na četiri jezika, što pokazuje da se ciljalo i na goste izvan Splita. Sama lokacija uz izvor sumporne vode i blizina gradske jezgre činili su objekt jedinstvenim spojem medicine, arhitekture i urbanog života.

Splitske toplice | foto: Područni konzervatorski ured Split

Zlatno doba lječilišta

Početkom 20. stoljeća Splitske toplice imale su status ozbiljnog lječilišta s međunarodnim ambicijama. Broj korisnika rastao je iz godine u godinu, a pacijenti su u kompleksu mogli i boraviti tijekom liječenja. Voda i lječilište osvajali su priznanja u Beču, Rimu, Londonu, Parizu, Bruxellesu i St. Louisu. To pokazuje da Splitske toplice u to vrijeme nisu bile tek lokalno kupalište, nego prepoznatljiv zdravstveni i turistički sadržaj grada.

Toplice su tada bile u privatnim rukama i tijekom desetljeća bile su povezane s nekoliko obitelji, među kojima su Cattani, Dobrota, Nagy i Tončić. Posebno je zanimljivo da Kamilo Tončić nije ostao samo njihov arhitekt, nego je poslije i upravljao Toplicama. Kako je interes rastao, kompleks se tijekom prve polovice 20. stoljeća dodatno proširivao i prilagođavao većem broju korisnika.

Nacionalizacija i ulazak u javno zdravstvo

Prema povijesnoj dokumentaciji KBC-a Split i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu velika vlasnička promjena dogodila se 1948., kada su Splitske toplice postale opća narodna imovina i ušle u sustav javnog zdravstva. Time je završilo dugo razdoblje privatnog upravljanja.

U desetljećima koja su slijedila Toplice su se postupno razvijale prema fizikalnoj medicini i rehabilitaciji, a 1962. kompleks je dobio status zaštićenog spomenika kulture. Taj status i danas ima važnu ulogu jer buduća prenamjena mora voditi računa o arhitektonskoj i povijesnoj vrijednosti objekta.

Ključna promjena dogodila se krajem 20. stoljeća. Nakon velike obnove sumporna voda prestala se koristiti u terapiji, a Toplice su se sve više pretvarale u ustanovu suvremene fizikalne medicine. Od 1. siječnja 1993. postale su dio KBC-a Split i prestale djelovati kao samostalna ustanova. Ime 'Toplice' ostalo je, ali njihova izvorna balneološka funkcija više nije bila središte zdravstvene djelatnosti.

Splitske toplice | foto: Grad Split