Efekt ‘pancakinga’: Zgrade u Turskoj su se srušile nakon potresa na specifičan način, otkriveno je zašto
Razorni potres magnitude 7,8 po Richteru koji je pogodio Tursku i Siriju početkom tjedna ostavio je iza sebe više od 24.000 poginulih. No, stručnjaci ističu kako bi broj žrtava mogao biti manji da nije bilo ‘pancakinga’, odnosno urušavanja nosivih ploča jedne na drugu, poput palačinki. Za to krive loš materijal, zaobilaženje propisa i needuciranost projektanata i arhitekata, ali i prirodne faktore.
Razaranje nakon potresa u Turskoj | Foto: Screenshot: YouTube/CBS News
Potres magnitude 7,8 stupnjeva po Richteru koji je u ponedjeljak pogodio Tursku i Siriju za sobom je ostavio više od 24.000 mrtvih i na desetke tisuća uništenih objekata. Jasno je da ne bi bilo toliko žrtava da se zgrade, pa čak i novije gradnje, nisu rušile kao ‘palačinke’. Stručnjaci gotovo uglas koriste tu frazu, za opisivaje događaja koji je u graditeljskom svijetu poznat kao ‘pancaking’. To znači da su svi okomiti nosivi dijelovi, odnosno stupovi ili zidovi, popustili te da su se stropne ploče jednostavno urušile jedna na drugu, poput palačinki. Šanse za preživljavanje kod takvog urušavanja su minimalne.
– Šteta je bila za očekivati, ali ne i vrsta štete kakvu sada vidite. Čak i ako se zgrada sruši, ljudi se obično mogu sakriti dok ih spasioci ne pronađu, ali ovoga puta su se zgrade urušile poput palačinki, rekao je Mustafa Erdik, profesor na Sveučilištu Bogazici u Istanbulu, prenosi Večernji.
Uzroci uništenja
No, što je uzrok ‘pancakinga’ u Turskoj? Laički rečeno, loša gradnja, no ona podrazumijeva mnogo različitih faktora. Stručnjaci su primijetili da je vrlo vjerojatno riječ o krtom betonu, koji je pomiješan s previše vode ili šljunka i zbog toga nije dovoljno elastičan i otporan na gibanja tijekom potresa.
– Ako vam nosivi stupovi puknu prema van, ploče će se samo naslagati jedna na drugu. Uvijek se iznova ponavlja ta priča u potresima diljem svijeta, gdje je taj tip gradnje iznimno čest. Znamo da će se srušiti na isti način, objasnio je profesor James Dolan, stručnjak za sustave rasjeda u Kaliforniji i Turskoj.
Mnoge zgrade su se urušile kao palačinke, odnosno njihove ploče su uslijed potresa pale jedna na drugu, ističu stručnjaci | Foto: Screenshot: YouTube/Guardian News
Mehdi Kashani, izvanredni profesor građevinske i inženjerske seizmologije na britanskom Sveučilištu Southampton tvrdi za Deutsche Welle kako je problematično i to što je velik broj, mahom starijih zgrada na tom području projektiran po principu ‘soft storey’, što znači velik broj otvora za prozore ili vrata na mjestima gdje bi trebali biti nosivi stupovi, odnosno nosivi zid. On za razliku od drugih stručnjaka drži da nije problem u materijalu, već u tome kako su zgrade projektirane.
No, to uključuje i armiranje betona, odnosno spojeva ploča i zidova, odnosno stupova. Nedostatak kvalitetne veze između konstrukcijskih dijelova može dovesti do toga da one lakše puknu tijekom većih opterećenja, a pogotovo tijekom potresa. Zihni Tekin, konzultant na Tehničkom sveučilištu u Istanbulu, upozorio je na pretanke armaturne šipke koje se koriste tijekom gradnje, ali i na još jedan problem.
Bijedna provedba propisa
On, naime, smatra da su inženjeri i arhitekti nekvalitetno obrazovani, unatoč velikom broju privatnih studija. Uz to, drži da je problem i u tome što su se dužnosnici kockali s ublažavanjem propisa. Turski standardi protupotresne gradnje redovito su revidirani od 1999., sve do 2018. godine.
Iako bi to trebalo biti jamstvo kakve-takve sigurnosti, stručnjaci tvrde da turske građevinske tvrtke bijedno provode propise u djela. Zbog toga, paralelno s brojem žrtava, raste i bijes turske javnosti. Investitori zahtijevaju istragu, plašeći se novih potresa koji bi mogli uništiti i njihove objekte, dok su građani ljutiti jer su štedjeli za stanove i kuće koje im na kraju nisu pružile jamčenu sigurnost.
– Osnovni principi gradnje, kojima se objekti štite od jakih potresa, su se počeli razvijati 1960-ih i ’70-ih godina, što znači da oni ne sežu u dublju prošlost. Potres u Kobeu 1995. godine bio je ključna točka i prekretnica, koja je dovela do promjene mnogih stvari koje su tada pošle po zlu. Doveo je i do dodatnih istraživanja. Tek kasnih 1990-tih i početkom 2000-ih su se mnogi [seizmički] kodeksi počeli mijenjati, upozorio je Mehdi Kashani.
Prirodni faktor
Istaknuo je da, osim ljudskog faktora, u ovoj tragediji značajan utjecaj ima i prirodni faktor. On uvjerava da je potres bio plitak, što znači da se seizmička aktivnost dogodila bliže površini. To, po njegovim riječima, znači da čak i potres slabije magnitude može izazvati mnogo štete.
– Ogroman val odmah će oboriti obližnjeg surfera s njegove daske. Ali kada ti valovi dolaze izdaleka i putuju oceanom, onda oni oslabe i nemaju veliki utjecaj čak ni na surfere-početnike, slikovit je bio Kashani.
Dodao je da se starije zgrade mogu obnoviti i naknadno učvrstiti, što se već gotovo tri godine pokušava i u Hrvatskoj, ali da je za to potrebna politička volja. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan obećao je obnoviti zemlju u roku od godine dana. No, stručnjaci tek trebaju otići u Tursku i analizirati što je zaista pošlo po zlu.
