Japanci izumili ljepilo od kofeina koje lijepi i odljepljuje bez kidanja strukture
Kofein u strukturi ljepila omogućuje da se ono pod utjecajem određenih UV svjetlonosnih valnih duljina stvrdne i otopi na zahtjev! Ova formula će omogućiti lakše rastavljanje proizvoda na komponente i njihovo učinkovitije recikliranje.
industrijsko lijepilo | foto: Freepik
Idealno ljepilo svakako bi bilo ono koje čvrsto drži tijekom upotrebe, ali se može lako olabaviti kada je potrebno ispraviti pogreške ili kada efekt lijepljenja više nije potreban. Do sada se činilo kako je ove dvije suprotnosti nemoguće pomiri, no čini se da su Japanci upravo to uspjeli učiniti.
Naime, znanstvenici s japanskog Nacionalnog instituta za znanost o materijalima (NIMS) stvorili su ljepilo koje se lijepi kada je izloženo jednoj valnoj duljini svjetlosti, a razgrađuje se pod drugom. Ova značajka omogućuje jednostavno uklanjanje i ponovnu upotrebu, odnosno funkcionalnost kakvu je do sada bilo nemoguće postići.
Presudni sastojak u formuli – kofein
Ključni sastojak ljepila je kofeinska kiselina, koja pod utjecajem različitih valnih duljina svjetlosti može stvarati i razbijati poprečne veze. Tim je napravio polimer koji sadrži kiselinu od kave, nanio ju na površinu i izložio UV svjetlu valne duljine od 365 nanometara. Premaz se stvrdnuo u čvrsti film, jak na sobnoj temperaturi, s čvrstoćom prianjanja do 7,2 MPa.
Kada to prianjanje više nije bilo potrebno, film je izložen UV svjetlu od 254 nanometra, koje je prekinulo poprečne veze i vratilo ga u prvobitno stanje. Tako folija nije ostavila nikakav trag na površini na kojoj je bila zalijepljena i nije izgubila nikakva svojstva prianjanja te se može ponovno koristiti kao nova.
sastav lijepila | foto: NIMS
Postojana struktura i pod vodom
Istraživači su podvrgnuli ljepilo nizu testova, uključujući višestruko savijanje uzorka i podizanje predmeta teškog 40 kilograma, što je ljepilo uspjelo izdržati do 72 sata bez ikakvih znakova oštećenja. U testovima su također koristili ljepilo za popravak napuknutih silikonskih cijevi, a zatim su kroz njih pustili vodu pod visokim pritiskom i nisu uočili nikakvo curenje.
U naknadnom testu tim je pokazao da ljepilo može učinkovito djelovati čak i pod vodom. U ljepilo su ugrađene magnetske nanočestice koje se zagrijavaju djelovanjem magnetskog polja i tako povezuju ljepilo s podlogom.
Tim je istaknuo da bi ovaj materijal mogao imati širok raspon primjena, omogućujući proizvodima da se lakše rastave na komponente na kraju njihovog radnog vijeka i potom pretvore u nove proizvode.
Doznajte ovdje kako je bioinženjeringom gljiva nastao novi izolator građevina koji bi mogao promijeniti sve.
