Treba li uopće čovjeku dnevni boravak i je li arhitektura ‘hipsterski’ posao odgovara Damir Mance
U Bauštela.hr podcastu gost je bio arhitekt, znanstvenik i viši predavač na Arhitektonskom fakultetu Damir Mance, koji se dotaknuo nekoliko zanimljivih tema, od potencijala Siska, do studiranja arhitekture i budućnosti svoga posla. Također, pričao je o problemu priuštivog stanovanja i diverzifikacije arhitekture. S voditeljem Ardijanom Karlom Gashijem podijelio je i zanimljive crtice o tome zašto i kako je kao student upisao fakultet arhitekture.
Damir Mance u bauštela podcastu | Foto: Bauštela.hr
U Bauštela.hr podcastu, Ardijan Karlo Gashi ugostio je arhitekta, znanstvenika i višeg predavača, Damira Mancea. Ovaj svestrani stručnjak podijelio je svoje mišljenje o nekoliko tema, od priuštivog stanovanja, potencijala Siska i stereotipa u arhitekturi, pa sve do fakultetskih zanimljivosti i budućnosti arhitekture.
Problem Siska nakon potresa
Jedan od gradova koji su pretrpjeli veliki potres bio je Sisak. Iako je naš sugovornik iz Siska, ne veže ga previše uspomena. Kako kaže, riječ je o gradu s velikim potencijalom, ali i o gradu koji je počeo padati slabljenjem sisačke industrije.
– Ono što Sisak sigurno ima je potencijal koji je mogao biti realiziran nakon ovog potresa, ali se na neki način ogradio političkim barijerama i izolirao od ostatka države. To je onda u konačnici vidljiv problem u realizaciji napretka u samog gradu. Kroz ova financiranja i fondove, puno više prilike je bilo za županiju nego za sam grad. U tom kontekstu je Sisak u nekom lošijem položaju. Što se tiče grada i povijesti, ja mislim da do unazađivanja je došlo s padom industrije u gradu, s gubitkom tog nekog izvora radnih mjesta, došao je rat pa se masa ljudi iselila, transformacije koje je poprilično teško dovesti do razine koja je pozitivna u ovaj politički konflikt, objasnio je Mance.
– Sisak ima jako puno potencijala. Blizu je Zagreba, dobro je povezan željeznicom, a tu je sad i autocesta. Postoje inicijative za plovni put po Savi, od Siska do Beograda, što otvara turističke mogućnosti. O potencijalu u poljoprivredi da i ne govorim, to je sve plodno tlo.
Usprkos potresu, u zadnje vrijeme se određen broj ljudi i vratio u Sisak. Iako je okružen rijekom i šumovitom prirodom, ono što nedostaje Sisku je pravi centar, odnosno veliki trg kakav imaju i drugi gradovi. Grad je dobro povezan sa Zagrebom, a nedavno se izgradio i novi dio autoceste.
– Možda je njegova najveća mana što nema nešto što možeš nazvati trgom. Nema mjesto okupljanja velikog broja ljudi. Odnosno, ta druga ulica je pretvorena u pješačku zonu, pa se onda na tom mjestu događaju pojedini eventi i slično, izjavio je sugovornik.
Sigurnost je ključna u priuštivom stanovanju
U zadnje vrijeme se lako primijeti kako je nova stanogradnja dosta slična. Došlo je do problema u diverzifikaciji arhitekture, a velik broj projekata je srednje ili niske kvalitete, čime Hrvatska zaostaje u koraku za zapadnim zemljama, iako situacija nije tako loša.
– Ne bih rekao da je drugdje toliko bolja situacija, nije toliko tragična. Mi jesmo došli u neki situaciju u kojoj su nama sve kuće postale, kako bi profesore Turator rekao – antracituše. Nemamo kulturu detalja, kao u Oslu i u tim sjevernim gradovima. Te kuće su obične s nekim finim detaljima koje daju toplinu prostoru i osjećaju čovjeku u tom prostoru. Može se sve napraviti, ali ovisi o faktorima. Tu je bitan ulazni faktor, prihodovna strana. Investitori imaju velike želje za obrtajem novca, pa se samim time smanjuje trošak na stvarima na koje možda nije potrebno, rekao nam je Mance.
Jako se puno priča i o priuštivom stanovanju. Glavna je tema i problem gotovo svih europskih država, a nedavno je i Hrvatska donijela zakon kojim bi se stvari trebale okrenuti na bolje. Među ostalom, i novi GUP u Gradu Zagrebu će zasigurno donijeti poboljšanja. Kako kaže Mance, država inicijativa o priuštivom stanovanju mogao bi biti dobar potez, ali samo ako se napravi dobra formula. Osim pravog omjera cijene i kvalitete, ljudi žele sigurnost najma. Primjerice, ne žele biti potjerani iz svog stana.
– Ova inicijativa koja ide s priuštivim stanovanjem je potencijalni izlaz, ako se napravi neka dobra formula. Jer ja se sjećam, prije nego što sam ja kupovao stan, rekao sam da nikada neću kupiti stan jer si svjestan potreba dok imaš jedno dijete i dok imaš dvoje djece. Nisu iste potrebe pa djeca odu van i ne treba ti više veliki stan. Nego ono, model najma kojeg su imali moji prijatelji u Švicarskoj potpuno prihvatljiv do onog trenutka dok nisi dobio dijete. Ili dok te stanodavac nije izbacio van jer je odlučio prodati stan. Nema status zaštićenog najmoprimca, kad bi se to bolje reguliralo, kad bi imao tu sigurnost, mogao bi se uspostaviti pravi model.
Koliko je bitan prostor u digitalnom svijetu?
S druge strane, živimo u jednom online svijetu u kojem imate osjećaj da prostor nije toliko bitan, već sredstvo kojim se služite. Dojam je da djeci ne treba velika soba ili veći prostor, već mobitel. No, to je tako do određene granice, Općenito, tema kvalitetnog stanovanja u 21. stoljeću ostavlja mnoge izazove pred nas, niz novih generacija živi svoj život u online svijetu. Postavlja se pitanje, treba li uopće čovjeku dnevni boravak.
– Ne mogu pretpostaviti što se u glavama određenih ljudi događa u tom kontekstu i na koji način razmišljaju. Kad vidim djecu, mislim, ne treba im više osam od kvadrata. To je sasvim dovoljno, dam im mobitel i neki prostor koji nije nagruvan i nabijen da u njemu imaju dovoljno mjesta. Ali i djeca u jednom trenutku shvate što znači imati veću sobu kad vidite svog prijatelja koji ima veliku sobu, pojasnio je sugovornik.
Damir Mance i Ardijan Gashi | Foto: Bauštela.hr
Mediji su iskrivili sliku o arhitekturi
Često je dojam da je posao arhitekta jedan lagani, nazovimo hipsterski posao, u kojem ste naspavani i ništa nije teško. To je zapravo poprilično iskrivljena slika, a neki od studenata možda baš upisuju fakultet arhitekture nakon što su vidjeli takvu sliku u medijima.
– Slika je na svakom projektu drugačija. Ne postoji lak put do realizacije neke zamisli u arhitekturi, zato što imate niz sudionika koji na neki način žele utjecati na tijek projekta. Ono što je najbitnije i najvažnije, što si ti sposobniji komunikator, to lakše prolaziš kroz taj proces, kaže Mance.
Mance se osvrnuo i na razloge zašto je izabrao arhitekturu. Kako kaže, ne zna zašto je upisao arhitekturu i ne može objasniti koji su razlozi. Za njega je to bila nekakva viša sila. Također, jedan od problema je činjenica što određen broj ljudi upisuje arhitekturu jer su introverti, a trebalo bi biti obrnuto.
– Ja mislim da je to bila neka viša sila jer ja sam bio Ferovac, ali sam u četvrtom srednje odjednom počeo govoriti o tome da ću biti arhitekt. Kad sam išao na prijemni za arhitekturu, već sam znao da sam upao na FER, tako da sam imao neko olakšanje. Odradio sam taj prijemni, kad sam podizao dokumentaciju na FER-u, jedna pristojna dama me upitala – Vi ste upali na FER. Vi stvarno niste normalni. Pitam se sada zašto sam upisao arhitekturu, vjerojatno postoji neki viši cilj. Problem kod studenata koji biraju arhitekturu je velikom većinom taj što su introverti u pitanju. Ali za uspjeti u tome moraš biti ekstrovert, dobro komunicirati.
Kakva je budućnost arhitekture?
Arhitektura je uvijek bila usko vezana s papirom. Današnje, ali i buduće vrijeme donosi neke nove tekovine, neke nove izazove. Može li se uopće arhitektura zamisliti bez papira, odnosno da nije na papiru. Razvija se umjetna inteligencija koja ima svoje prednosti i mane. Iako je razvojem tehnologije sve puno lakše, u arhitekturi je riječ o dvosjeklom maču, što je pojasnio Mance.
– Danas imate niz realizacija koje su napravljene bez papira. Sam postupak tendera odrađen je u BIM okruženju. Ako govorimo o salvetnoj tehnici i onome da su arhitekti poznati po tome da u restoranima skiciraju kuće i onda nastaju kuće. Taj moment će uvijek biti, uvijek će proći neka ideja. Hoće li suvremen generacije razmišljati tako da će na mobitelima nešto izvrtjeti i upisati neku formulu, pa dobiti niz ponuđenih rješenja i birati neka, tu ipak leže neki problemi. Dobit ćeš tisuću rješenja, ali će ih samo 10 biti kvalitetnih. Znači, birati između tih tisuću rješenja, ponekad je jednako naporno kao projektirati ispočetka kuće. Dvosjekli je mač oko tog automatiziranja, zaključio je Mance.
Zapratite nas na Facebooku, Instagramu, YouTubeu i Tik Toku te uskoro očekujte još ovakvih edukativnih podcasta i zanimljivog sadržaja s vašeg digitalnog glasa gradilišta. Cijelu epizodu podcasta u kojoj je gostovao arhitekt i znanstvenik, Damir Mance pogledajte ovdje.
