Bauštelska reportaža: Zaboravljeni, život u kontejnerima u Glini četiri godine nakon potresa

Uskoro će proći četiri godine otkad je područje Sisačko-moslavačke županije pogodio snažan potres. U potresu je bilo sedam žrtava, a teško je oštećen velik broj javnih i privatnih objekata. Država je pokrenula postupak obnove, izgradnje novih kuća i zgrada te organizirala privremeni smještaj za one koji su izgubili domove. No, neki se zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa nisu mogli prijaviti za obnovu, a jedan dio stanovništva propustio je Javne pozive. Ima i onih koji jednostavno i dalje čekaju. U društvu dogradonačelnice, Branke Bakšić Mitić u Glini smo obišli one čije stambeno pitanje nakon potresa zasad ostaje neriješeno.

Vladina kuća u centru Gline ima crvenu naljepnicu. Zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa ne može podnijeti zahtjev za obnovu | foto: bauštela.hr

Bliži se četvrta godina nakon potresa koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju. Do kraja ove godine u Glini bi trebala biti dovršena gradnja još tri stambene zgrade s ukupno 57 stanova za zbrinjavanje građana čiji su stanovi i kuće stradali u potresu, a dosad je na ovom području izgrađeno više od 100 obiteljskih (zamjenskih) kuća.

Tri godine nakon potresa u Glini obnovljeno je 960 objekata, dok je skoro točno tri godine nakon potresa krenulo i useljenje u prvo županijsko naselje ‘Banovi dvori’. Ondje su uselili građani čiji su domovi stradali u potresu.

Prije useljenja u novi prostor boravili su u kontejnerskom naselju, no to rješenje nije bilo za sve. U društvu dogradonačelnice Branke Bakšić Mitić prošli smo Glinom i okolnim mjestima i razgovarali s onima čija stambena situacija zasad ostaje neriješena.

Galerija 9 Fotografija

Otvori

Napola srušena kuća

Pred sam kraj četvrte godine nakon što je potres pogodio ovo područje oštetivši domove mnogih, u Glini su nas dočekale prve ovogodišnje snježne pahulje. U društvu Bakšić Mitić autom pristajemo pred jednom od kuća u glavnoj Hrvatskoj ulici.

Velik dio kuća u ulici teško je nastradao, a brojne su odavno napuštene, velikim dijelom još prije rata. Zbog toga što vlasnici nisu bili u kućama za vrijeme potresa, njihova obnova nije vjerojatna, objašnjava nam Bakšić Mitić.

Ulazimo u dvorište jedne od kuća koja i dalje stoji, ali ubrzo nam postaje jasno da je na ‘klimavim nogama’. Vlado je stanovao u kući još s roditeljima, no više u njoj ne može živjeti. Kuća je potpuno neupotrebljiva. Dok pokušavamo kamerom zabilježiti što vidimo, s krova i stropova po nama padaju kapljice jer je građevina praktički ‘šuplja’.

Vlado nije mogao podnijeti zahtjev za obnovu jer zakonski nije vlasnik kuće u kojoj je živio | foto: bauštela.hr

Neriješeni imovinsko-pravni odnosi

Krov je napola srušen, a prostor opasan za boravak. No, Vlado svoj dom ne može obnoviti zbog toga što zakonski nije njegov vlasnik.

– Ima neriješene imovinsko-pravne odnose. Njegov je otac kupio kuću koju nije prepisao na sebe. Pošto je gospodin Vlado korisnik zajamčene minimalne naknade, on nije mogao sam provesti imovinsku raspravu pa smo se obratili projektu građanskih prava da bi se ostavinska rasprava ubrzala. Prva vlasnica najprije se mora proglasiti mrtvom pa onda njegov otac i njegova majka, da bi se na kraju riješili papiri, opisuje nam Bakšić Mitić dok Vlado pokazuje već četiri godine nenastanjive prostorije sa gdjegdje pokojim elementom pokućstva.

Dok čeka razrješenje ove imovinsko-pravne situacije, Vlado nema mogućnost za otići u smještaj koji je osigurala država, i stanuje u kamp-kućici u svom dvorištu. Čovjek od malo riječi, prati nas do svog zamjenskog doma u kojemu je proveo posljednja ljeta i zime.

Vlado živi u doniranoj kamp-kućici | foto: bauštela.hr

Budući da ondje nema sanitarnog čvora i grije se na kalorifer, mašinu za rublje ne vrijedi ni spominjati, malo je reći da su uvjeti njegovog smještaja iznimno skromni. Kontejner pak nije mogao dobiti jer bi ga bilo nemoguće unijeti u dvorište.

Smještaj u Banovim dvorima

Dok krećemo prema drugoj lokaciji, nešto dalje od Gline, dogradonačelnica nam objašnjava zašto neki stanovnici jesu, a drugi nisu dobili smještaj u kontejnerskim naseljima, a potom i u Banovim dvorima. Vlado, primjerice nije mogao podnijeti zahtjev jer nije vlasnik kuće, ali nije jedini.

Neriješeni imovinsko-pravni odnosi muče skoro 80 posto ljudi u Glini i okolici, kaže Bakšić Mitić. Ima i onih koji nisu htjeli ili nisu mogli napustiti svoje posjede.

– U Banove dvore manje-više su preseljeni svi koji su bili u kontejnerskom naselju, a čije su zgrade imale crvenu ili žutu naljepnicu. Dijelom su ljudi sa sela. Međutim, oni koji žive na selu uglavnom imaju svoju stoku, kokoši ili vrt. U većini slučajeva, primaju male poljoprivredne mirovine od kojih se ne može živjeti, a ovako barem nešto mogu privrediti, priča Bakšić Mitić.

Unutrašnjost kontejnerske kućice u kojoj stanuje Slavica | foto: bauštela.hr

Bez obzira na to jesu li u kamp-kućici, kontejneru ili nekoj drugoj vrsti smještaja, stariji ljudi uglavnom ne žele napustiti svoja dvorišta. Pa čak i pod cijenu života u kućicama koje ‘prokišnjavaju’ za vrijeme padalina, u kojima nemaju priključak na vodu ili ih muči vlaga.

Neki se nisu znali prijaviti

Nastavljamo se voziti te putem prolazimo i pored novoizgrađenih kuća. Osim imovinsko-pravnih odnosa, dob je bio još jedan presudan faktor zbog kojega su neki i danas bez doma, jer je, kaže dogradonačelnica, bilo dosta onih koji nisu ni znali kako iskoristiti Javni poziv. A dok je posljednji bio u prosincu 2023., nije izgledno da bi se u skorije vrijeme mogao ponoviti.

– Ima tu kuća koje je izgradila država, ne kažem da nema. Ali je obećano da će se kuće izgraditi onima koji na to imaju pravo i koji su podnijeli zahtjev 31.12. No, neki ljudi nisu ni pismeni. Bilo je onih koji su mislili da je ako su dobili crvenu naljepnicu to zahtjev za obnovu, priča nam Bakšić Mitić dok stajemo ispred kontejnerske kućice pored koje su i dalje ostaci u potresu srušene zidane kuće.

Majske Poljane

Tu već četiri godine stanuje Mile. Ispred samog kontejnera dograđen je drveni predio u kojem je smještena skromna kuhinja s mašinom za pranje rublja, a između dasaka gdjegdje se prozire dvorište pa dopire hladnoća.

Mile stanuje u Majskim Poljanama | foto: Bauštela.hr

U samom kontejneru nešto je toplije te se ondje nalaze krevet, stol sa stolcima, nekoliko ormara, peć i dva prozora. Mile sjedi na krevetu dok se prisjeća kako je u potresu jedva izvukao živu glavu.

– Prvi je udario i ja sam sjedio kao i sad pred televizijom, i dobro da nisam bježao. Da sam bježao, udarila bi me peć koja se izbila iz zida, a izbila je i vrata. Ali najprije je počelo ljuljati. Ja sam bacio stolicu kroz prozor i za njom izišao van.

Nedostatak vode

Nakon što se uspješno izvukao iz kuće i otišao na kratko do susjeda da se smiri, tek vrativši se na mjesto tragedije je shvatio koliko mu je kuća nastradala. Kaže kako je tri dana kasnije dobio kontejner u kojem i dalje živi. Uvjeti nisu idealni, no skromno komentira kako ima onih kojima je puno gore.

– Baš sam sad bio vani, gledam, snijeg pada i razmišljam – meni je dobro kakvih ima. Kakvih sve gledaš na televiziji, a da nemaju ni ovakav kontejner. Ima ljudi u kojekakvim kamp kućicama i sad ti čekaj zimu u tome. A ono šuplje na sve strane, kaže Mile.

Najveći problem je što nema normalnu kupaonicu, a i vodu jedva da može koristiti. Voda iz njegovog bunara nakon potresa se ‘zamutila’, dok je donacija od Crvenog križa, prisjeća se, istekla je prije nego ju je imao mogućnost iskoristiti. Dovoz vode od 30. lipnja 2024. godine plaća kao i drugi, grije se na grijalicu, ali, kako nam govori dogradonačelnica, barem ulijevanjem vode u mašinu za odjeću može oprati ‘veš’ pa je u tom smislu već u prednosti pred Vladom.

Milina kuća srušena je, četiri godine stanuje u kontejnerskoj kućici | foto: Bauštela.hr

Kontejneri su privremeno rješenje

Napuštamo Milu te nas na izlasku zatiče sve većim pahuljama zabijeljeno dvorište. U vožnji na treću i posljednju lokaciju, Bakšić Mitić nas podsjeća da, iako su kontejneri bili opcija za privremeni smještaj nisu prilagođeni za to da se u njima stanuje više godina.

Iz iskustva kada je i sama radila u PVC ‘kućici’, može reći kako se u takvom smještaju lako stvara vlaga te on nerijetko ‘curi’ za vrijeme padalina. Sasvim drugi problem je da da brojne kontejnerske kućice nisu priključene na vodu i nemaju kupaonicu, već je uz njih bio dopremljen toi toi.

– Zvao me profesor kojemu kontejner već dugo curi. Nema što nije stavljao da bi zaštitio kuću od curenja. ‘Otišao’ mu je i laminat u kućici. Mi smo u osmom mjesecu preselili u Zgradu općine. U mom kontejneru kad je padala kiša je sve plivalo, prisjeća se Bakšić Mitić.

Kupaona s tuš kabinom, bez vode

Još jedna korisnicu kontejnera, gospođu Slavicu, zatičemo u nešto komotnijoj kontejnerskoj kućici. Na putu unutra, Bakšić Mikić govori kako gospođa Slavica čeka da se njena kuća krene graditi.

Slavica čeka da joj se krene graditi kuća | foto: bauštela.hr

Osim što ima više prostora, Slavica u kuhinji ima vodu, a za razliku od nekih i kupaonu s tuš kabinom. No, kako joj kupaonica nije spojena na vodu, taj dio svog PVC doma ne može koristiti. U kućici joj uvjeti, kaže, nisu idealni, a ipak ju najviše ograničava nedostatak vode u kupaonici, dok čeka početak izgradnje svog novog doma.

Stariji najranjiviji

Dok se grade kuće i zgrade na području Gline, Petrinje, Siska i okolnih mjesta te provode samoobnove, najranjiviji ostaju stariji. Ograničenih su sredstava, nerijetko sami i neupućeni.

Puno starijih doživjeli su prije četiri godine šok od kojega se nisu oporavili. Puno je i onih koji su u kontejnerskim kućicama proživjeli svoje posljednje dane. Mladi su se najprije prijavili za obnovu, dok starije generacije u svakom smislu ostaju najranjivije, bilo da se radi o prijavi na javne pozive, bilo o imovinsko-pravnim odnosima. Teško je reći koje je ‘brzo’ rješenje ovog problema ili jednoznačni zaključak posjeta, no ako smo nešto ‘izvukli’ iz ovog posjeta jest da svaki makar mali korak pomože ljudima koji se nadaju u svojoj dobi ipak dočekati zidani stan.

Ostale bauštelske reportaže pročitajte ovdje.