Znate li što je u Hrvatskoj projektirao najveći slovenski arhitekt svih vremena?
Rijetki su arhitekti čiji je značaj za neki grad toliko velik, da ih sugrađani s vlastitim gradom čak i poistovjećuju! Upravo je slovenski arhitekt Jože Plečnik jedan od tih iznimnih kreatora čije se djelovanje u Ljubljani smatra sudbonosnim, čak i gradotvornim za glavni grad Slovenije.
Jože Plečnik rođen je u Ljubljani 1872. godine u obitelji oca stolara. Okružen tehničkim nacrtima, od malih je nogu pokazivao veliku sklonost prema crtanju. Već u 14. godini, uz financijsku potporu Kranjskog zemaljskog odbora, odlazi u tehničku školu u Grazu gdje, uz školovanje, radi kod profesora Leopolda Theyera. Nakon četiri godine školovanja za dizajnera namještaja, Plečnik odlazi u Beč, gdje u tvrtki JW Müller uglavnom radi na nacrtima za izradu namještaja te opremanje stanova.
Wagner i oduševljenje arhitekturom
Kada je na arhitektonskoj izložbi u Beču vidio nacrte velikog austrijskog arhitekta Otta Wagnera, oduševio se arhitekturom. Potaknut viđenim, odlučio se nastaviti školovanje na Umjetničkoj akademiji u Beču kako bi i sam postao arhitekt. Primljen je na Akademiju upravo u Wagnerovu klasu.
Po završetku studija, Plečnik odlazi na studijska putovanja po Italiji i Francuskoj. Ondje proučava antičke uzore i renesansnu Firencu, a po povratku u Beč nekoliko mjeseci radi u Wagnerovom uredu, kao pomoćnik na projektu bečke gradske željeznice.
Od 1900. do 1911. godine radi kao samostalni arhitekt u Beču. Tijekom duge i plodne karijere Plečnik je realizirao sakralne, javne i privatne projekte, a stvarao je u Ljubljani, Beču, Pragu, ali i u Zagrebu, Osijeku, Beogradu…
Projekt Katedrala svobode u Ljubljani
Plečnik stvara u Beču i Pragu
Prve Plečnikove samostalne realizacije u Beču, kuća Langer iz 1901. godine te palača Zacherl iz 1905. godine, oblikovno još odražavaju secesijski duh prijelaza stoljeća. Ipak, već pri projektiranju Zacherlhausa, Plečnik pokazuje sklonost eksperimentu u arhitekturi te odabire novu graditeljsku tehnologiju. Upotrebljava armiranobetonske stupove u prizemlju i na prvom katu.
U kasnijim se djelima Plečnik i stilski oslobađa. Traži suvremeni izraz, no nikad u potpunosti ne prihvaća paradigmu modernističke arhitekture već bira vlastiti put. Njegove projekte obilježava svojevrsni sikretizam – spajanje elemenata različitih razdoblja i stilova.
Detalj pročelja Plečnikove crkve u Pragu
Među njegovim se ranijim realizacijama posebno ističu crkve, čijem projektiranju, kao posvećeni vjernik, pristupa s posebnim senzibilitetom. U Beču realizira crkvu Svetog Duha koja je jedna od prvih crkava izgrađenih od armiranog betona. Iako u oblikovanju lađe crkve koristi ranokršćanski, bazilikalni presjek građevine, Plečnik revolucionarno upotrebljava armirano-betonski nosač duljine preko 20 metara, dotad upotrebljavan isključivo kod mostogradnje.
U Pragu Plečnik projektira crkvu Presvetog Srca Gospodinova u Vinohradyima. Upravo je crkva u Vinohradyma primjer sikretizma jer u vanjskom oblikovanju koristi suvremeno interpretirane elemente antičke egipatske arhitekture, dok interijer oblikuje kao reminiscenciju Noine arke.
Plečnik i Ljubljana – veza koju je prepoznao i UNESCO
Plečnik se 1920. godine vraća u svoju Ljubljanu kako bi predavao na novoosnovanom fakultetu za arhitekturu. U Ljubljani dobiva priliku regulacije gradskog središta gdje formira poznato Tromostovlje, kao i Centralne tržnice te obala rijeke Ljubljanice. Upravo je njegov utjecaj na Ljubljanu prepoznao i UNESCO, pod čijom je zaštitom zaveden kao Djela Jožeta Plečnika u Ljubljani – Urbani dizajn usmjeren na čovjeka.
Sama činjenica da Plečnik, u vremenu kad primjerice Zagreb zatvara svoje urbane potoke, prepoznaje značaj rijeke za oblikovanje grada govori o njegovoj naprednoj misli. Plečnik je svoj značaj u identitetu, ne samo Ljubljane, već i Slovenije kao države zapečatio autorstvom Narodne i sveučilišne knjižnice Slovenije u Ljubljani koja je svečano otvorena 1941. godine.
Detalj pročelja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Ljubljani
Plečnik u Hrvatskoj – nerealizirani projekti
Jože Plečnik u Hrvatskoj i za hrvatske naručitelje projektira čak četiri crkve od kojih je realizirana i sačuvana samo jedna – ona u Beogradu. Crkva svetog Antuna padovanskog, čija gradnja počinje 1929. godine, dovršena je poslije Drugog svjetskog rata, 1962. godine. To je čini jednom od rijetkih katoličkih crkava dovršenih u Srbiji i cijeloj Jugoslaviji u poslijeratnom razdoblju. Projekt rotonde s tornjem visine 52 metra od Plečnika naručuju fratri iz franjevačke provincije Bosne srebrne.
Crkva sv. Antuna Padovanskog, Beograd
U Zagrebu se 1934. godine pristupa izgradnji svetišta Majke Božje Lurdske u Zvonimirovoj ulici. Prema Plečnikovu se projektu realizira samo kripta, dok se sama crkva gradi tek 1970. prema projektu prof. Zvonimira Vrkljana . U prijedlogu Regulacionog plana iz 1936. godine predviđen je i prostor za Plečnikov projekt crkve svetog Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci. Nakon što je 1937. godine dovršena vjeronaučna dvorana i privremena crkva, izgrađena prema projektu zagrebačkog arhitekta Marijana Haberlea (do danas crkva sv. Josipa), pristupa se planiranju izgradnje velike crkve na čestici južno od dvorane.
Crkva je predviđena na samom križanju današnje Trakošćanske ulice i Trešnjevačkog trga. Gradnja nove crkve odgođena je zbog početka Drugog svjetskog rata, da bi poslijeratne vlasti lokaciju nacionalizirale i prenamijenile te je na istoj izgrađena robna kuća.
Maketa crkve sv. Josipa na Trešnjevci
‘Monstruozna arhitektura’ u Osijeku
Slična je sudbina i Plečnikova isusovačkog kompleksa sa svetištem Srca Isusova u Osijeku. Naime, gradnja crkve počinje 1940. godine, dok ratna zbivanja već sljedeće godine stižu i do Kraljevine Jugoslavije. Radovi napreduju sporo te se 1943. godine, zbog ratnih zbivanja, u potpunosti zaustavljaju. Nedovršena je građevina 1949. godine odlukom tadašnje gradske uprave u potpunosti uklonjena.
Projekt svetišta Srca Isusova u Osijeku
Plečnik je, kao protivnik fašizma, u drugoj Jugoslaviji uživao veliki ugled (dobiva nagrade, projektira spomenike NOBa). Ipak, njegov projekt crkve u Osijeku vlasti okarakteriziraju kao “monstruozan objekt” te na njenoj lokaciji, na današnjem Trgu Ljudevita Gaja, kasnije realiziraju gradsku tržnicu.
Plakat s najavom izgradnje svetišta Srca Isusova u Osijeku
Arhitekt, socijalist, katolik
Plečnik, koji sebe smatra katoličkim socijalistom, ne libi se projektiranja objekata čiji investitori imaju izuzetno ograničena financijska sredstva. Tako, među ostalim, u slovenskom naselju Črna vas projektira crkvu svetog Mihovila – hram u potpunosti izgrađen od jeftinih i lako dostupnih materijala. Primjerice, za središnje monumentalne nosive stupove, upotrebljava dekorirane armiranobetonske cijevi za kanalizaciju! Interijerske dekoracije i religijski pribor izrađuje od jeftinih limova i odbačenih elemenata.
Crkva svetog Mihaela u Črnoj vasi
Plečnik je svoj život završio 1957. godine u vlastitoj kući u Ljubljani, koja je danas njemu posvećen muzej, a pokopan je na ljubljanskomm gradskom groblju Žale koje je sam projektirao. Njegov je nadgrobni spomenik, sukladno njegovim životnim uvjerenjima i načinu života, skroman, ali simboličan.
Jože Plečnik – portret
Pogledajte ovdje kako izgleda nova najviša zgrada u Sloveniji. Vidikovac Kristal koštao je 5 milijuna eura, a pogled s njegova vrha nema cijenu.
