Polaganje keramike metodom ‘pločica na pločicu’: Da ili ne?
Kada dođe vrijeme za izmjenu keramike, prije svega zbog isluženosti i estetike, pitanje koje si gotovo neizostavno postavlja svaki investitor je bi li mogao metodom ‘pločica na pločicu’ uštedjeti nešto novca i vremena. I to opravdano jer razbijanje starih pločica da bi se postavile nove bitno povećava trošak posla, ali i značajno produžuje vremenski okvir trajanja radova. Od iskusnog majstora doznajemo kada je moguće lijepiti nove pločice na stare, a u kojim je situacijama ta metoda veliko ‘Ne’.
pločice na terasi | foto: Ivana Solar
Lijepiti pločice na pločice jeftinija je varijanata koja se svakako isplati kada je u pitanju izmjena keramike. No, doznajemo od Zlatka Prosinečkog, keramičara s preko 40 godina iskustva, nije uvijek preporučljiva.
Test s čekićem
Osnovni razlog zašto se odustaje od metode ‘pločica na pločicu’ je loše napravljena temeljna glazura, odnosno prethodno polaganje pločica na neravnu i/ili pohabanu glazuru uz pomoć pretjerane količine ljepila. Što, na žalost, nije rijetkost. No, kako znati u kakvom je stanju glazura ispod starih pločica? Zlatko Prosinečki preporuča jednostavan test uz pomoć čekića.
– Treba svaku pločicu pokuckati i dobro slušati. Ako imaju tvrdi zvuk može se lijepiti preko njih. Tvrd zvuk znači da su dobro slijepljene, odnosno postavljene na glazuru i zalivene s cementnim mortom i da je pločica zdrava. Tada se stavljanje pločice na pločicu preporučuje. U takvom je slučaju razbijanje nepotreban trošak. No, ako je zvuk šupalj nije preporučljivo lijepiti pločicu na pločicu, objašnjava naš sugovornik.
Dodaje i kako ovaj test inicijalno može napraviti svatko, ali da je uvijek dobro da to obavi majstor prilikom dogovora oko posla. Ovdje je, kaže, iskustvo presudno.
Nagib
No, čak i ako pločice prođu spomenuti test s najboljom ocjenom postoji još jedna stavka presudna za odabir metode ‘pločica na pločicu’. To je nagib površine, što je posebno važno kada su u pitanju vanjske površine.
– Najgora opcija je, primjerice, imati na raspolaganju ‘zdrave’ pločice, ali generalno loš pad terase. U takvom se slučaju mora ići na skuplju opciju – razbijanje. Uz dodatak kako je razbijanje ‘zdravih’ pločica, dakle onih koje su idealno sljubljene s glazurom mukotrpan proces koji zahtjev kidanje pločica u sitnim malim komadićima, kaže Prosinečki.
Što se događa bez provjere
Oni koji su koristili metodu ‘pločice na pločice’, a nisu obaviti test čekićem i/ili provjeru nagiba mogu posvjedočiti da su se u kratkom vremenu ponovno našili u situaciji da površina pokrivena keramikom ‘leluja’.
– Postaviti na loše stare pločice novu keramiku može samo uzrokovati da se nove kroz kratko vrijeme krenu dizati, zaključuje Prosinčeki.
Dodaje i kako je slična situacija s lošim nagibom.
Doznajte ovdje top savjete za kupovinu i ugradnju walk-in tuša.
