Obnovljena Providurova palača u Zadru: Napravljen novi kompleks ‘Dvije palače’
Providurova palača u Zadru je napokon obnovljena, pod palicom arhitekata Ive Letilović i Igora Pedišića. Dio je to sada novog kompleksa ‘Dvije palače’, koji uz Providurovu čini i Kneževa. Zajedno, ove dvije palače čine najmonumentalniji građevinski sklop u staroj jezgri grada Zadra.
Providurova palača u Zadru, foto: Filip Brala
Dvije palače postupno su rasle i transformirale se od 13. stoljeća, a krajem 19. stoljeća ujedinjene su u kompleks Namjesništva namijenjen zemaljskoj vladi Dalmacije. Danas je to novi kompleks umjetnosti i kulture. Suvremena intervencija u obnovljenim baštinskim palačama, prostire se na deset tisuća četvornih metara, s ambicijom kulturnog dnevnog boravka grada Zadra, ali i nacionalno relevantnog središta kulture i umjetnosti.
Obnovljena Providurova palača za javnost je otvorena u travnju 2022., a Letilović i Pedišić su za ovaj projekt dobili i dvije nagrade: nagradu ‘Viktor Kovačić‘ Udruženja hrvatskih arhitekata za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva i nagradu ‘Vladimir Nazor‘ Ministarstva kulture i medija RH za najbolje godišnje umjetničko ostvarenje u kategoriji arhitekture i urbanizma.
Na projektu su uz Ivu Letilović i Igora Pedišića (AB Forum) radili i ostali suradnici koji su pomogli u raznim područjima: Ante Grbić i Luka Fatović (arhitektura), Berislav Medić (konstrukcija), Marinko Zečević (strojarstvo), Srećko Stavnicki (elektroinstalacije), Sanjin Stošić (voda i kanalizacija), Josip Radeljić (požar). Investitor je bio Grad Zadar, a izvođač Krekić Avangardi.
Povijesni kontekst
Providurova i Kneževa palača preživjele su i Drugi svjetski rat i tada postale žarište kulture i umjetnosti, ali su stradale u Domovinskom ratu, a tek se sada krenulo u njihovu obnovu. Kneževa palača obnavljana je u razdoblju od 2014. do 2017. godine, a obnova Providurove palače rađena je od 2019. do početka ove godine kroz projekt Zadar baštini – Integrirani kulturni program Grada Zadra 2020. Obnovljene palače povezane su u jedinstven sklop, a kompletni dovršetak čitavog kompleksa bit će završen kroz predviđenu treću fazu.
Zadatak arhitekata je bio projektirati mjesto za novi sadržaj unutar samog povijesnog sklopa – ideja je bila smjestiti u jedan prostor niz različitih muzejskih odjela Narodnog muzeja grada Zagreba, tako da svaki zadrži autonomnost izložbenih prostora, a da i dalje dijele prateću infrastrukturu. Dio projekta je bio i stvoriti prostor koncertne dvorane, polivalentne dvorane i smjestiti negdje Koncertni ured grada Zadra i Gradsku knjižnicu.
Veliki atrij Providurove palače je sada natkrivena centralna zona između Dvije palače. Prostrani višeetažni volumen atrija najmonumentalniji je dio kompleksa te preuzima važnu funkciju centralnog ulaza i izlaza, prostora iz kojeg se posjetitelj može zaputiti u svaki odjel Dvije palače te se popeti od prizemne do posljednje etaže.
U atriju dominira bjelina, a jasno je vidljiv i susret starog i suvremenog. Upravo svjetlost translucentnog polikarbonatnog krova vuče pogled posjetitelja prema gore, prema čeličnom konstruktu. Ekstenzije tog čeličnog konstrukta su velika bijela stubišta koja prolaze kroz prostor atrija.
Simbioza starog i novog
Ispod stoljetnog kamena smještene su sačuvane povijesne cisterne koje su danas iskorištene kao spremnici vode za sprinklere. Uz kameni pod u atriju, prezervirana je i zatečena bunarska kruna. Kroz atrij prolaze dva mosta – jedan koji je tu bio prije obnove i jedan novoprojektiran. Najveća pronađena vrijednost su zidne slike otkrivene ispod kasnijih slojeva.
Nije se previše išlo u promjenu – sve što je pronađeno sačuvano je u fragmentima, a nove arhitektonske intervencije su jednostavne i ne nameću se. Originalnim teksturama zidova s pronađenom žbukom i slojevima kontrastiraju minimalistički arhitektonski elementi i podne površine obložene bijelim i crnim kaučukom.
Spomenuti zatečeni most u atriju crveni je erker koji se nametnuo kao svojevrsni trademark Providurove palače i koloristički akcent prostora. Ova povijesna čelična konstrukcija pronađena je za vrijeme gradnje ispod sloja žbuke. Ispostavilo se da se radi o inženjerskom biseru – jedinstvenom primjeru nosivog sustava ovog tipa specifičnom za prostor Dalmacije u 19. stoljeću.
Premda je originalnim projektom predviđeno rušenje ove konstrukcije, prepoznata je njena vrijednost te je arhitektonskom odlukom zadržana. U pod čeličnog erkera umetnuta je rampa, prohodna za korisnike sa smanjenom pokretljivošću, kako bi preuzela funkciju mosta između dviju palača, za projekt nužnog, a projektiranog na obližnjoj poziciji. Bojanjem u žarku boju sačuvani konstruktivni element istovremeno je postao i skulptura u prostoru – dinamičan crveni mobil postavljen u monokromatski atrij.
Iz atrija se također može doći do najviše etaže staklenog hodnika. Prolazeći kroz palaču, etažu, mostove i stubišta atrija, dolazi se do konzolnog vidikovca, s kojeg se može vidjeti preostali neobnovljeni dio palače, koji bi trebao biti obuhvaćen s trećom fazom obnove.
Tehnički detalji
Na krovu kompleksa nalazi se čelična rešetka – tehnička, komunikacijska i konstrukcijska kičma projekta bez koje čitava zgrada ne bi mogla funkcionirati. U njoj su sakriveni svi instalacijski uređaji nužni za kondicioniranje sklopa ovako složene namjene; jedinice klima uređaja, ventilacijski kanali i prateća infrastruktura. Značajna uloga ove strukture je i konstrukcijska jer čelična rešetka oslonjena na zidove palače nosi translucentni krov natkrivenog atrija, stubišta i stakleni hodnik s panoramskim pogledom.
Iako se čini da su obnovom načinjene minimalne promjene, zapravo je uvedeno dosta noviteta kako bi plača zadovoljila suvremene standarde, zakone i propise. Tako su postavljeni sprinkleri, vodovodna i kanalizacijska mreža, grijanje, hlađenje, ventilacija, odimljavanje, rasvjeta, ozvučenja, videonadzor, protuprovala, panik rasvjeta, požarni sektori, putovi evakuacije…
Namjera projekta je stvaranje suvremenog sloja koji jasno artikulira i radi distinkciju povijesnog dijela i suvremene intervencije s ciljem međusobnog nadopunjavanja i dijaloga. Arhitekti se nadaju da su kroz ovaj projekt otvorena vrata i mogućnost da se u ambijentalnim povijesnim jezgrama gradova gradi na posve suvremen način, suvremenim jezikom i materijalima u uspješnoj komunikaciji svih aktera projekta: arhitekata, konzervatora, predstavnika gradskih institucija, izvođača radova i ostalih sudionika.
Galerija 19 Fotografija
Otvori
