Golemi kameni ljudi Uskršnjeg otoka – Klesarski misterij
Uskršnji otok najusamljenije je mjesto na svijetu. Nalazi se usred jugoistočnog dijela Tihog oceana i pripada Čileu. Narod koji ondje živi potomstvo je domorodačkog plemena Rapa Nui koji su iza sebe ostavili jedan od najvećih arheoloških misterija. Stotine golemih kamenih skulptura ljudi nazivaju se Moai i razbacane su po cijelom otoku. Tamo su stoljećima i nitko ne zna tko ih je i zašto isklesao.
foto: Pixabay
Ploveći jugoistočnim dijelom Tihog oceana, nizozemski istraživač Jacob Roggeveen primijetio je malenu kopnenu gromadu usred ničega. Igrom slučaja, to se desilo na Uskrs 1722. pa je vulkanski otočić zauvijek dobio ime po najvećem kršćanskom blagdanu. Ondje je živjelo pleme polinezijskog podrijetla – Rapa Nui. Vjeruje se da su oni doselili na otok između 9. i 13. stoljeća i ondje stvorili radišnu i uspješnu kulturu. Dokazi tome su upravo mnogi civilizacijski ostaci koje su arheolozi pronašli, a najveći i najfascinantniji su takozvani Moai – čovjekolike skulpture klesane od tamnosmeđeg vulkanskog pršinca.
foto: Pixabay
Na otoku se nalaze tri ugasla vulkana pa je materijala za skulpture bilo posvuda. Pleme Rapa Nui nije doživjelo svijetlu budućnost. Najezda polinezijskih štakora uništila je skoro svu vegetaciju na otoku, a plemenu nisu pomogle ni bolesti koje su sa sobom donijele europske ekspedicije. Antropolog Benny Peiser u svom radu o Rapa Nui narodu objašnjava kako su peruvijanski robovlasnici također ubijali i odvodili lokalno stanovništvo pa je 1877. zabilježeno kako je na otoku ostalo svega 111 domorodaca. Kad je nizozemski istraživač otkrio otok 150 godina ranije, vjerovalo se da ondje živi dvije do tri tisuće domorodaca.
“Ahu Tongariki” najveća je nakupina Moaija, na ovom mjestu čak ih je 15 u redu; foto: Pixabay
Monolita s velikim glavama ima skoro 1000, a neki su teški i po 80 tona
Unatoč gorkoj sudbini izvornog Rapa Nui naroda, više stotina njihovih potomaka danas živi na otoku. Velik dio otoka pod zaštitom je UNESCO-a upravo zbog monolitnih skulptura kojih je po otoku razbacano skoro 1000, a teške su više desetaka tona i neke su visoke i po deset metara. Mnogi ih nazivaju “glavama Uskršnjeg otoka” jer im je tijelo disproporcionalno veličini glava. Skoro svi Moai monoliti postavljeni su tako da su leđima okrenuti od oceana. Vjeruje se da je tako jer “čuvaju” i nadgledaju sela koja se nalaze u unutrašnjosti otoka. Sedam monolita su izuzetak, oni se nalaze na obali i “dočekuju” goste. Arheolozi pretpostavljaju da su ih domorodci precizno i polagano oblikovali iz velikih vulkanskih kamenih masa. Najprije bi ucrtali njihov oblik u kamen i onda klesali dok ne dođu do željenog oblika.
foto: Unsplash
Domorodci su vjerovali da skulpture posjeduju magiju
Prema internetskom vodiču World Pilgrimage Guide, Moai su domorodcima predstavljali njihove pretke i vjeruje se da su imali religijsku ulogu i predstavljali autoritet i moć. Stari običaji polinezijskih kultura objašnjavaju kako su takvi kameni i drveni predmeti bili korišteni u vjerskim ritualima i posjedovali svetu moć koju oni nazivaju “manom”. Neki su na leđima imali ucrtane petroglife koji nisu pronađeni sve dok iskapanja Moaija nisu započeta u 19. i 20. stoljeću. Mnogi petroglifi sadržavali su simbole kulta “ptičjeg čovjeka“. Naime, vrhovni vladari Rapa Nui plemena nosili su simbol mitskog bića koje je polu čovjek, polu ptica.
foto: Unsplash
Pravi misterij je transport
Makar o podrijetlu Moai skulptura postoji mnogo neobičnih teorija, primjerice i ona da su ih na otoku izrađivali vanzemaljci, najvjerojatnija je ta da su ih rezbarili i klesali vrlo precizni i talentirani klesari lokalnih plemena koji su u tadašnjem društvu uživali veliko poštovanje i ugled. Pravi misterij oko kojeg se arheolozi ne mogu složiti ni danas je transport monolita. Stotine ovih skulptura teške su više desetaka tona i smještene u redovima, njihov položaj nikako ne može biti slučajan. Vjeruje se da su ih domorodci vukli na drvenim saonicama i pomoću mnogo užadi. Teorija o premještanju je puno, ali posljednja koja je prihvaćena objašnjava kako su domorodci podizali monolite uspravno i zatim ih “gegali” s jedne strane na drugu, kao da golemi kipovi hodaju. Uz to, pjevušili bi ritmične napjeve i tako usklađivali svoju kolektivnu snagu. Tako navode autori Terry Hunt i Carl Lipo u svojoj knjizi “Skulpture koje su hodale”.
foto: pixabay
Makar se na kraju čini kako pravih misterija oko Moai skulptura zapravo nema, sva istraživanja uvelike se oslanjaju na pretpostavke i ne možemo uistinu znati kako je život na Uskršnjem otoku izgledao prije nego je dobio taj naziv. Narod Rapa Nui svakako je ostavio bogate artefakte i dojam zanimljive i razvijene kulture. Drevni klesari Uskršnjeg otoka ostat će predmetom fascinacije mnogim generacijama arheologa i antropologa.
