Vizionarska djela jednog od najpoznatijih arhitekata 20. stoljeća koji je armirani beton pretvorio u umjetnosti
Eero Saarinen jedan je od najpoznatijih arhitekata 20. stoljeća čiji je rad ostavio veliki trag na svjetskoj razini, a posebice kada je u pitanju američka arhitektura. U relativno kratkom periodu Saarinen svojim modernim konstrukcijama stvara idealne životne, sportske i religijske objekte. Svoj trag ostavio je i u svijetu dizajna kreiravši bezvremenske dizajnerske komade namještaja.
Eero Saarinen rođen je 20. kolovoza 1910. godine u finskom gradiću Kirkkonummi. Njegovi roditelji, Eliel Saarinen i Loja Gesellius Saarinen, imali su veliki utjecaj na njega te se upravo njima mogao zahvaliti na odabiru arhitekture kao životnog poziva.
Dvadesetih godina prošloga stoljeća Saarinen s obitelji seli u Sjedinjene Američke Države, no desetak godina kasnije vraća se u Europu gdje studira na akademiji Grande Charumière u Parizu. Svoje arhitektonsko obrazovanje nastavlja na američkom Yale-u nakon čega odlazi raditi za svog oca, tada poznatog finskog arhitekta.
Saarinenova karijera počela se razvijati vrlo brzo nakon završetka školovanja pa već 1940. godine u suradnji s Charlesom Eamesom osvaja prvu nagradu na natječaju Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku za dizajn namještaja.
Obiteljsko nasljeđe ljubavi prema arhitekturi
Svoju ljubav prema arhitekturi Eero Saarinen naslijedio je od svog oca Eliela Saarinena, dok je ljubav prema dizajnu došla od majke Loje Gesellius Saarinen, poznate dizajnerice i kiparice.
Iako je često navodio da voli dizajn te da je on ključan za kvalitetu ljudskog života, zbog prerane smrti nije imao vremena prikazati svoje dizajnersko umijeće i vještine pa od njegovog dizajnerskog stvaralaštva danas najpoznatije ostaju ‘Womb’ i ‘Tulip’ stolice.
– Kao vješt igrač u areni moćnih ekonomskih i političkih sila, Saarinen uspijeva dati poseban otisak, nešto što ga je razlikovalo od možda najreprezentativnijih arhitekata njegove generacije, navodi Pierluigi Serraino u svojoj knjizi o životu i djelu Saarinena.
Unatoč tome što je bio svjetski poznat arhitekt, prema mišljenju nekih povjesničara umjetnosti pomalo i agresivan u svom radu i želji da Americi prikaže sve ono što joj moderna arhitektura i dizajn nude, Saarinen je bio mirna i povučena osoba, pomalo rezerviran, ali uvijek željan rada i otkrivanja svega onog što mu spoj arhitekture i tehnologije nudi.
Najpoznatija arhitektonska djela
Tijekom 25 godina rada Eero Saarinen radio je na više od 200 projekata koji su i u današnje vrijeme jedni od najreprezentativnijih primjera druge generacije modernističkih arhitekata.
Među njegovim najpoznatijim arhitektonskim djelima ističu se Trans World Airlines terminal u New Yorku, tehnički centar General Motorsa u Warrenu i Jefferson National Expansion Memorial u St. Louisu. Nešto manje poznata, ali i dalje vrijedna spomena su Case Study House #9, kuća Irwina Millera i zgrada CBS-a.
Eliel i Eero Saarinen 1947. godine prijavljuju se na natječaj za izgradnju Jefferson National Expansion Memoriala, svaki sa svojim individualnim radom. S obzirom na to da je natječaj privukao neke od najvećih arhitekata tog vremena, poput Waltera Gropiusa, Eero kako bi briljirao sastavlja tim u kojem su se nalazili kiparica Lily Swann, krajobrazni arhitekt Dan Kiley, dizajner interijera Alexander H. Girard i dizajner Jay H. Barr.
Eero prolazi u drugi krug natječaja što se pokazuje kao iznimno važan trenutak njegove karijere, ali i odnosa s ocem koji ga u tom trenutku priznaje kao arhitekta. Ono što je Eerov rad razlikovalo od drugih bio je luk koji se nalazio u parku, a zbog svojih dimenzija bio je vidljiv izdaleka. No, zbog manjka financija projekt doživljava redizajniranje i sve što od njega ostaje su luk u parku i podzemni muzej.
Razvoj američke ekonomije 50-ih godina prošloga stoljeća uvelike su diktirali automobilski giganti poput Forda i General Motorsa. Ne čudi stoga činjenica da tvornice angažirale stručnjake za organizaciju radnog prostora.
Odmah nakon Drugog svjetskog rata posao u General Motorsu dobivaju Eliel Saarinen i Robert Swanson koji su zaduženi za kreiranje vizije novog centra koji je trebao biti smješten u Detroitu.
Kada je projekt ugledao svjetlo dana vodeću ulogu preuzima Eero Saarinen, a s obzirom na budžet od 70 milijuna američkih dolara bio je to i jedan od njegovih najvećih projekata. Saarinen je bio fleksibilan po pitanju uređenja interijera i ujedinjavanja vizije cijelog kampusa, a prema njegovom mišljenju arhitektura je trebala izraziti klijentov program.
Na ogromnom ponuđenom zemljištu, arhitekti su iznijeli brojne izdužene strukture građevina za pet glavnih odjeljaka General Motorsa. Kako bi svaki
blok imao svoj identitet, krajevi zgrada dovršeni su s glaziranim ciglama raznih boja.
No, unatoč fantastičnoj realizaciji spektakularnog projekta General Motorsa, najznačajnije arhitektonsko djelo Eere Saarinena ipak je Trans World Airlines terminal. Kako navodi sami Saarinen, arhitektura TWA terminala zapravo je alegorija leta prikazana korištenjem armiranog betona.
Glavna tema ovog djela bila je zaustaviti trenutak korištenjem betona. Stupovi, svodovi i baldahin ukomponirani su u glavnu zgradu sjedinjujući sve njene funkcije. Sam terminal, još s ceste, privlači putnike u svoju unutrašnjost, a jednom kada se nađu unutra bez riječi ih ostavlja njegov interijer koji
podjednako dolazi do izražaja i po noćnom i po dnevnom osvjetljenju koje je omogućeno velikim staklenim površinama.
Saarinenov svijet dizajna
‘Womb’ stolica, unikatan komad vizionarskog uma Eere Saarinena, drugo je dizajnersko djelo koje kreira za Knoll i suradnike. Udobnost, tehnička
inovativnost i individualna ekspresija tri su stupa njegova dizajna.
Saarinen je, kako navodi Serraino, kreirao stolicu koja pruža brojne neformalne načine za tijelo da ju iskoristi. Svojim je dizajnom Saarinen želio dokazati da moderan namještaj može biti udoban i da se ljudi u njemu mogu opustiti i osjećati sigurno. Upravo zbog toga ‘Womb’ stolica postaje jedan od najpopularnijih dizajnerskih komada namještaja koji se još uvijek proizvodi.
Kao drugo važno dizajnersko djelo ovog arhitekta nameće se ‘Tulip’ stolica, manifest Saarinenovog dizajna namještaja koji u potpunosti služi čovjeku
za odmor, a ne samo kao vizualni dodatak interijeru.
Za samog Saarinena dizajn ove stolice nije bio nimalo lagan zadatak. Naime, želio je dizajnirati stolicu za ljude svih dimenzija koristeći suvremene materijale koja bi se uklopila u sve tipove interijera. U svom naumu je uspio stvorivši neuništivu stolicu napravljenu od stakloplastike koja se, postavljena na jednoj nozi, uklapa u svaki dizajn interijera.