Odlazak tihog velikana: Arhitektonska zajednica oprašta se od Veljka Oluića
Arhitektonska scena s tugom se oprašta od Veljka Oluića, profesora i projektanta čiji je rad obilježio više od četiri desetljeća hrvatske arhitekture. Nenametljiv, a duboko predan, oblikovao je generacije studenata svojom prepoznatljivom pedagoškom smirenošću i stvaralačkom preciznošću. Njegova djela, od školskih zgrada do interijera, svjedoče o iznimnoj profesionalnoj širini i trajnoj vrijednosti koju je ostavio zajednici. Da je riječ o autoru neupitnog značaja potvrđuje i nedavno dodijeljena nagrada Vladimir Nazor za životno djelo. Odlazak Veljka Oluića ostavlja prazninu, ali i bogato nasljeđe koje će i dalje inspirirati.
Veljko Oluić | foto: UHA / Marko Mihaljević
Arhitektonska zajednica oprašta se od kolege, profesora i arhitekta, Veljka Oluića koji je u više od četiri desetljeća rada oblikovao je generacije studenata svojom nenametljivom, ali produktivnom pedagoškom metodom koja je kroz godine rezultirala iznimnim radovima pod njegovim mentorstvom. Kao i zadužio zajednicu svojim hvaljenim arhitektonskim ostvarenjima o čemu svjedoči činjenica da je prije nekoliko je mjeseci dobio nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.
Ostat će zapamćen po izvedbi škola među kojima se ističu Tehnički školski centar u Zadru koji je radio s Tončijem Žarnićem i Poljoprivredni fakultet, Paviljon VI, kojeg je radio s Hildegard Auf Franić.
– Upoznala sam Oluju doslovce pred 50 godina, kao dvadesetogodišnjeg studenta, te je svih tih godina bio uz mene kao suradnik, kolega, koautor, prijatelj. Da je izniman projektant sam prepoznala još dok je studirao, a ja bila asistentica Bere Radimira. Uvijek pamtimo neki prvi dojam, utisak, gestu, glas. Pamtim njegove ruke na skicen papiru. Zadatak je bila osnovna škola, njegov projekt bih i danas mogla nacrtati, objavila je Hildegard Auf-Franić ispred Udruženja hrvatskih arhitekta (UHA).
Tandem i samostalni rad
Veljko Oluić nakon diplome surađuje s nizom suvremenika, no ubrzo se među njima kristalizira tandem u kojem će djelovati niz godina – suradnja s Tončijem Žarnićem. Krunski projekt te suradnje, piše Auf-Franić, je nedvojbeno Tehnički školski centar u Zadru, projekt za kojeg su osvojili prvu nagradu na natječaju 1987. godine i realizirali ga punih sedamnaest godina kasnije, te za nju primili nagradu Viktor Kovačić.
I dok njihova suradnja kontinuirano i plodno obitava u natječajima, studijama, zapisima, Oluić u paraleli realizira samostalno i u suradnjama s drugima.
– Osobno najdraža suradnja s Olujom mi je Paviljon VI Agronomskog fakulteta u Zagrebu, projekt kojeg smo počeli 1997. i dovršili 2010. godine. Među nekoliko njegovih interijera i projekata manjeg mjerila svakako je bila mala kuća za obitelj Pavlinek na zagrebačkoj Kustošiji, zamijećena i nominirana za nagradu Drago Galić. U obrazloženju nagrade za životno djelo, piše Auf-Franić.
Voljeni profesor
Svakako treba reći da je Oluić bio iznimno voljen profesor. Vodio je vježbovne kolegije projektiranja, od osnova na prvoj godini, škola, sporta preko interijera do diploma.
Godine 2011. preuzeo je kolegij Zgrade društvenog standarda, a na Građevinskom i arhitektonskom fakultetu u Osijeku je vodio kolegij Zgrade za odgoj i obrazovanje. Također, vodio je Zavod za arhitekturu u više mandata, kao i Kabinet za zgrade društvenog standarda.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
