Barcelona: urbana transformacija olimpijskog grada
Ljetne Olimpijske igre održane u Barceloni 1992. godine smatraju se jednim od najbolje organiziranih igara u povijesti, a grad je nevjerojatno dobro iskoristio svoje domaćinstvo te je, posredstvom toga, doživio ogromnu urbanu transformaciju i ostvario zavidan skok u ekonomiji. Barcelona stoga zasigurno predstavlja jedan od najpoznatijih primjera pozitivnog olimpijskog urbanizma koji je uključivao pomno planiranje i obnovu grada, razvoj infrastrukture, povećanje stope zaposlenosti i stvaranje pozitivne slike u svijetu sa svrhom privlačenja brojnih posjetitelja i investitora u taj predivan španjolski grad.
Urbana transformacija Barcelone | foto: Unsplash
Razni veliki događaji u svijetu imaju značajan utjecaj na gradove domaćine pa tako i najveći svjetski sportski događaj – Olimpijske igre.
Dok neki gradovi izrazito uspiju profitirati od tog sportskog spektakla u raznim segmentima, u povijesti postoje i primjeri gradova domaćina koji ipak nisu zabilježili značajniji uspjeh, već su samo priuštili dodatne troškove.
Ipak, Barcelona je ugostivši Ljetne Olimpijske igre 1992. godine postigla fascinantan uspjeh koji je malo tko mogao predvidjeti, a i dan danas su vidljivi pozitivni rezultati olimpijskog nasljeđa u tom gradu.
Cerdàov plan za Barcelonu
Barcelona ima zanimljivu urbanu povijest, a još su u njenim skromnim počecima vidljive dvije karakteristike koje će i tijekom godina definirati razvoj grada.
Naime, od samih početaka Barcelona je bila dosta gusto izgrađen i ograđen grad, prvo srednjovjekovnim zidinama, a zatim i prirodnim geografskim granicama te za razliku od toliko novijih gradova nije površinski pretjerano rasprostranjena, prenosi portal Vox.
Potom je grad uvijek bio pomno osmišljen i izgrađen od strane središnjih planera, a u njegovoj povijesti bilo je vrlo malo razdoblja neplaniranog rasta.
Tijekom stoljeća grad se iznova transformirao, a nakon rušenja srednjovjekovnih zidina započeo je plan njegovog širenja. U tom podhvatu ključnu ulogu imao je istaknuti urbanist Ildefons Cerdà, čiji je urbanistički plan španjolska vlada prvotno odobrila 1855. godine.
Cerdà je u urbanističkim krugovima u to vrijeme bio izuzetno progresivna osoba, njegove vizije čak se i danas smatraju izrazito naprednima te stoga slovi za jednog od najvećih urbanih planera u povijesti.
Osim toga, zanimljivo je da je upravo on zaslužan za smišljanje izraza urbanizam (urbanización) te je vremenom razvio vještinu izrade urbanih karata, zalagao se za urbanu ravnopravnost, uniformne urbane blokove, a nastojao je povezati prednosti ruralnog života (zelene površine, svjež zrak i hrana, zajednica) s prednostima urbanog života (trgovina, kultura, slobodan protok roba i ideja).
Cerdàov plan i gradnja postavili su temelje za Barcelonu koja danas postoji, a njegova urbana ostavština izuzetno je vidljiva, primjerice, u današnjoj četvrti Eixample.
Primjer Cerdàovih urbanih blokova | foto: Unsplash
Nastavak urbane transformacije Barcelone nakon Cerdàovih postignuća
Barcelona je 1888. godine bila domaćin Univerzalne izložbe, čime se željelo proslaviti katalonsku kulturu i sve veći razvoj grada. Događaj je dodatno potaknuo urbanu nadogradnju, uključujući novu kanalizaciju i vodovodni sustav, a ujedno je otvorio arhitektonsko doba modernizma, s nekoliko velikih novih značajnih građevina, prenosi portal Vox.
Događaj je postigao veliki uspjeh te je pomogao u učvršćivanju ugleda Barcelone kao vodećeg europskog grada. Godine 1929. grad je bio domaćin i Međunarodne izložbe koja je donijela još više urbanih poboljšanja, poput javnih zahoda i potpune zamjene plinske rasvjete električnom.
Nakon građanskog rat, koji je završio 1939. godine, na vlast je došao general Francisco Franco, diktator koji je vladao Španjolskom te je nasilno potiskivao katalonsku kulturu i u velikoj mjeri zanemario urbani razvoj Barcelone sve do svoje smrti 1975. godine.
To razdoblje u urbanoj povijesti grada bilo je karakterizirano uglavnom nereguliranom gradnjom korištenjem jeftinih materijala i često na periferiji grada da bi se brzo smjestili radnici koji su došli iz drugih dijelova Španjolske.
Kraj diktature i dolazak demokracije pokrenuli su niz malih, lokalno usmjerenih urbanih poboljšanja, što je dovoljno ojačalo grad da osvoji Ljetne Olimpijske igre 1992. godine. Upravo su Olimpijske igre dovele do najveće urbane transformacije Barcelone još od Cerdàove.
Olimpijske igre u Barceloni 1992. godine
Strategija Barcelone oko organiziranja Ljetnih Olimpijskih igara 1992. godine bila je toliko inovativna, progresivna i uspješna da su je mnogi gradovi domaćini kasnije nastojali oponašati, a i dan danas se temeljito proučava.
Naime, umjesto da se usredotoči samo na nekoliko velikih sportskih objekata – koji često postanu “bijeli slonovi” po završetku događaja – Barcelona je pomno planirala razvoj cijelog grada, financirajući razna strukturna rješenja koja će koristiti građanima i nakon igara.
Tako umjesto izgradnje koncentriranog područja za sve sportske sadržaje, odlučeno je da se objekti prošire po gradu i na predgrađa Barcelone. Studija koju su gradski planeri i arhitekti poduzeli o trenutnim i budućim potrebama grada bila je sastavni dio većeg urbanističkog plana uređenja, a ne selektivnih i kratkoročnih rješenja, prenosi portal Olympics.
Proširenje plaže u Barceloni | foto: Unsplash
Najvažnije, u četvrti Poblenou zapušteni industrijski objekti uklonjeni su i zamijenjeni Olimpijskim selom s novim smještajnim jedinicama koje su kasnije prenamijenjene u stambene zgrade. Također, proširila se plaža Barceloneta otvarajući ogroman dio obnovljene obale stanovnicima i turistima s raznim dodatnim sadržajima te je izgrađena nova pomorska luka – Olimpijska luka, a ta područja danas predstavljaju turističke atrakcije grada.
Osim toga, izuzetno je poboljšana prometna infrastruktura, naime, izgrađene su kružne ceste po cijelom gradu da bi se omogućio nesmetan prijevoz između mjesta događanja igara te da bi se smanjile gužve, a ujedno su obnovljene brojne pješačke i biciklističke staze. Javni prostor Barcelone općenito je jako moderniziran te je dobio brojne sadržaje za različite korisnike i aktivnosti.
Planina na južnom kraju Barcelone Montjuïc dobila je Olimpijski stadion i kultni Olimpijski bazen s pogledom na grad, stara željeznička stanica Estacio del Nord pretvorena je u mjesto za više sportova, industrijske zgrade Pavello de l’Espanya postale su sportski centar sa zatvorenim bazenima i sl.
Uz niz brojnih drugih projekata, Olimpijske igre 1992. pretvorile su Barcelonu u potpuno moderan globalni grad i iznimno popularno turističko odredište.
Olimpijska luka Barcelona | foto: Pexels
Priznanje za nevjerojatan urbani razvoj
Royal Institute of British Architects je 1999. godine dodijelio je svoju Kraljevsku zlatnu medalju za arhitekturu ne pojedinačnom arhitektu, kao što je to bio slučaj proteklih godina, već Barceloni zbog njene „ambiciozne, ali pragmatične urbane strategije“, koja je “transformirala javno gradsko područje, neizmjerno proširila sadržaje grada te obnovila ekonomiju, pružajući ponos svojim stanovnicima i oduševljenje posjetiteljima.”, prenosi portal Vox.
Priču o tome kako je Tokio iskoristio Olimpijske igre za svoj razvoj, pročitajte ovdje.
